Iako se godinama raspravlja o logorima američke agencije FEMA i njihovoj stvarnoj namjeni, rasprave su često znale krenuti neželjenim smjerom i završiti apokaliptičnim vizijama koje su često bile praćene teorijama zavjere. No, ako je istina da je do danas izgrađeno 800 takvih "centara za internaciju", koji ukupno mogu primiti 5 milijuna "nepouzdanih građana", onda to više nisu izmišljotine sanjara i "kritičara američke demokracije", nego problem kojeg treba pojasniti. U svijetlu nedavnih zbivanja, posebice zbog pobune crnačkog stanovništva i rastućeg nezadovoljstva osiromašenih Amerikanaca, logori FEMA su sve manje tema "teorija zavjere" ili raznih nagađanja i sada stvari postaju puno jasnije.
Tko gradi koncentracijske logore?
Krajem svibnja je britanski Breaking Down the News objavio članak "Velika Britanija ne treba kampove FEMA". Autor članka Ste Murray strahuje da američki program "Rex 84" može biti usvojen i u Velikoj Britaniji. Ne bez razloga. Naime, Washington je čak pronašao kompaniju koja bi u Velikoj Britaniji brzo i jeftino gradila centre za internaciju građana, a to je izraelsku tvrtka "G4S". Ova tvrtka je poznata po tome što postavlja sofisticiranu opremu za čuvanje zatvorenika u američkim zatvorima iz kojih, kako kažu, "ni miš ne može pobjeći".
Ste Murray podsjeća da je ovo program prema kojem u slučaju nužde u državi milijuni ljudi bez suđenja mogu biti smješten u posebne logore. Kao argument za izgradnju sličnih kampova u Velikoj Britaniji se navodi "borba protiv beskućnika imigranata", ali i teroristički napad u Londonu 2005. godine. Tada su američki stručnjaci prigovarali Britancima što nisu podigli sustav logora u koje su se tijekom istrage mogli smjestiti svi arapski imigranti, bez razlike bili oni integrirani u društvo, stvarna ili potencijalna opasnost ili umiješani u sam teroristički napad.
Američka Savezna agencija za upravljanje kriznim situacijama (FEMA)
Što se tiče američkih internacijskih centara, ti su logori izgrađeni od strane Savezne agencije za upravljanje kriznim situacijama u zemlji (Federal Emergency Management Agency).
U početku 2000. godine je u SAD-u bilo oko 600 takvih kampova, ali ih je sada, prema glavnom uredniku portala Educate-Yourself, Kenu Adachiju, izgrađeno još 200, od kojih je najveći u blizini grada Fairbanks na udaljenoj Aljasci. U ovih 800 kampova se ukupno može izolirati mogu pet milijuna građana "koji predstavljaju prijetnju SAD-u".
"Ti centri imaju tipično strog režim. Kampovi su s visokim zidovima i bodljikavom žicom, te šiljcima okrenutima ka unutrašnjosti logora. Ti takozvani kampovi su izgrađeni po uzoru na koncentracijske logore u nacističkoj Njemačkoj", kaže Ken Adachi.
Američka vlada je, naravno, negira takve tvrdnje, a dužnosnici odgovorni za kontakte s medijima tvrde da se "sve čini u javnom interesu".
Usprkos deklariranim ciljevima "zaštite stanovništva u slučaju katastrofa", agencija FEMA je kritizirana da u kriznim situacijama ne čini baš ništa. Konkretno, tijekom uragana "Katrina", u kolovozu 2005. godine, stanovnici New Orleansa nisu imali nikakve pomoći od agencije FEMA, čiji su se agenti morali boriti s novinarima koji su im pokazivali slike mrtvih i pitali kako to da nisu uspjeli poduzeti ništa da broj žrtava bude manji?
Štoviše, ne samo da se nije u stanju nositi sa službenim zadaćama, nego je FEMA za zadaće na terenu unajmila borce američkih privatnih vojnih kompanija, koji nemaju nikakvih iskustava u spašavanju ljudi.
Ne toliko zbog o nadležnosti u ratu ili "unutarnje pobune", nego zbog pravne zavrzlame, Sjedinjene Države su čak suspendirale ustav. Prema direktivi predsjednika Busha NSPD51/HSPD-20, agencija FEMA je postala dio Ministarstva obrane. Prema organizacijama za ljudska prava, agencija je izradila tajne popise potencijalnih "neprijatelja" koji mogu biti internirani na neodređeno vrijeme i bez naknade u internacijske centre, odnosno u koncentracijske logore, što doista i jesu. Američki neovisni mediji otvoreno pišu kako je njihova vlada, koja je ranije inspirirala Treći rajh, posegla za ovakvim rješenjem "problema".
Kako je Amerika inspirirala Hitlera
U dokumentarnoj knjizi "Kako je Amerika inspirirala Treći rajh" (How America inspired the Third Reich), autor David Dorado Romo piše o "crnoj rupi" u povijesti i rasnoj diskriminaciji meksičkih imigranata na granici Rio Grande. Autor piše da su američke vlasti od 1916. godine zatočene imigrante koristili za "pseudoznanstvena istraživanja kojima su pripisivali mentalne i fizičke atribute".
David Dorado Romo iznosi šokantne dokaze o utjecaju prakse američkih imigracijskih vlasti na nacističku Njemačku. Konkretno, navodi pismo koje je Adolf Hitler napisao 1924: "U SAD-u su se za imigrante uspostavili znanstveni kriteriji prema kojima im dozvola ili zabrana ulaska na američko tlo ovisno o specifičnim zahtjevima."
Godine 1938. u njemačkom znanstvenom časopisu "Anzeiger für Sahahlinskund" nacistički kemičar dr. Gerhard Peters objavljuje cjelovito izvješće o "dezinfekciji u američkoj tvornici El Paso".
U svom članku je naveo dvije fotografije i dijagram mehanizma rasprskavanja "Zyklona B" u željezničkim vagonima. Naime, Amerikanci su "Zyklon B" koristili za "obradu odjeće imigranata", a kasnije su nacisti tu ideju usavršili i proveli u djelo u "rješenju židovskog pitanja". David Romo piše kako je ova vrsta dezinfekcije izazvala brojne smrti među imigrantima, koji su nakon kupanja oblačili svoje krpe natopljene "Zyklonom B". i to su nacistima bila "vrijedna iskustva", jer su gušenjem europskih Židova ugljičnim monoksidom z ispušnih cijevi kamiona ili pojedinačnim likvidacijama "trošili previše vremena s premalo učinka".
Prvi svjetski Gulag
Američki kampovi za meksičke imigrante u nisu bile prve takve "institucije" u povijesti SAD-a.Već je 1863. i 1864. godine u Americi postojalo puno koncentracijskih logora kojima je zatvorenicima uskraćivana liječnička skrb. Najpoznatiji Kamp je bio smješten u Andersonvilleu, a u njemu je bilo 45 000 "sjevernjaka". Od tog broja, njih 13 000 je umrlo.Zapovjednik je bio poznati sadist Henry Wirz.
Isti uzorak je primijenjen u logoru u Macon, dizajniranom za 10 tisuća zarobljenika, dok je u njega smješteno 35 000 ljudi. Povjesničari pišu da je logor bio potopljen otpadnim vodama, a zatvorenici su izgledali kao živi kosturi umotani u krpe.
Malo "bolje" je bilo u logoru bio Elmira, koji je bio prenapučen "samo" za dvostruki broj predviđenih nesretnika. Međutim, sam logorski režim je bio isti kao u logoru Macon.
Tijekom Drugog svjetskog rata su mjesta u američkim koncentracijskim logorima "zauzeli" Japanci. Godine 1941. je predsjednik Franklin D. Roosevelt naredio da se u zemlji sastavi popis svih Japanaca prve i druge generacije, uključujući i naturalizirane građane. 9. prosinca 1941. je oko 1 300 pripadnika japanske dijaspore bilo u logorima za "strane neprijatelje".
LA Times je tada objavio rasistički članak pod naslovom: "Zmija je uvijek zmija, ma gdje se izlegla", što znači da je japanski Amerikanac, rođen od japanskih roditelja odrastao kao Japanac, a ne kao Amerikanac".
U 1942 su počeli sustavni napadu na Amerikance japanskog podrijetla. U San Franciscu se objavio popis Japanaca i njihove adrese i svi su stavljeni pod režim policijskog sata. 1943. je broj Japanaca koji su bili "pod obradom" prešao devet tisuća, a prema dokumentima američkog FED-a imovina svih "Japanaca" koji su bili internirani u deset logora je u državno vlasništvo prešla. Ti su nesretnici živjeli u "vojarnama jednostavne strukture prekrivenima katran-papirom, bez sanitarija i kuhinje". Ukupno je kroz bodljikavu žicu prošlo oko 110 tisuća ljudi. Ovi događaji se nazivaju "demokratskim Holokaustom", piše ruski povijesničar i analitičar Aleksandar Sitnikov.
Kad je rat završio, Japancima je bilo dopušteno da se vrate u svoje gradove, a 1948. godine su počeli dobivati naknadu u iznosu od 10 centi za jedan dolar izgubljene imovine, pod uvjetom da podnesu odgovarajuće dokumente kojima su mogli potvrditi gubitke. Dugo godina se američke vlasti nisu pokajale za provođenje tipično nacističkih mjera prema jednom dijelu vlastite populacije. Američki Senat je u Zakonu S-1099 od 15. travnja 1988. izjavio: "Zatočeništva osoba japanskog podrijetla objašnjava se rasnim predrasudama, ratnom histerijom i neuspjeh je političkog vodstva." Ni riječi isprike tada još živim bivšim logorašima ili njihovim potomcima.
Pomoć "SP"
Program "Rex 84", kojeg je osmislio potpukovnik Oliver North 1984. godine, izgleda kao "scenarij" američke savezne vlade u suspenziju ustava i proglašenje ratnog stanja.
Planom se predviđa uhićenje velikog broja američkih građana za koje se smatra da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Na primjer, u slučaju "Crnačkog ustanka" će u posebnim centrima biti potrebno internirati 21 milijun Afroamerikanaca. Dakle, pored postojećih 800 kampova, nedostaje još 15 milijuna mjesta. Ne treba brinuti. Ako bude potrebno, agencija FEMA će uz svesrdnu pomoć Nacionalne garde, privatnih vojnih kompanija i drugih saveznih agencija za provedbu "zakona" već pronaći "adekvatno rješenje". U međuvremenu će svjetski narodi i dalje slušati licemjerne propovijedi i lekcije iz demokracije koje nam dolaze iz Sjedinjenih Država.
altermainstreaminfo
