Prije nekoliko tjedana, Festung, agencija za osiguranje i ekskluzivni zastupnik Croatia osiguranja, obilježila je početak svog rada od prije dvadeset i sedam godina. Tim povodom u Posavskoj Hrvatskoj, tiskanom glasilu Brodsko-posavske županije, objavljen je veoma zanimljiv i dobro sročen marketinško-promotivni tekst, prepun informacija o povijesti i poslovanju agencije, zaposlenicima, osiguranju, a dobivenih kroz živi razgovor novinara i Petra Čavića, vlasnika i direktora. Kako ne bih ponavljao izrečeno odnosno napisano, zamolio bih čitatelje SBPeriskopa da otvore link i uživaju u ujedinjenom novinarsko-poduzetničkom majstorstvu.
PH_Festung
Da su neka drukčija i bolja vremena, Petar Čavić napravio bi feštu za pamćenje. Na susret s povodom uz čašćenje kao proteklih obljetnica, pozvao bi bliske poslovne partnere, istaknute osiguranike, prijatelje i marljive zaposlenike. Petra, koji ima razvijene poduzetne reflekse za unošenje inovacija odnosno unapređenje poslovanja, koji je odvažan preuzimati rizike, nastojeći ostvariti uspjeh na tržištu osiguranja, tog čuvenog šarmantnog šmekera, poznajem od 1968-e godine, kada sam krenuo u Gimnaziju s njegovi burazerom Nenadom, mojim prijateljem. Zar je već toliko vremena prošlo otkada sam mlad i zelen ušao u časnu kuću Čavića?! A imam osjećaj da je još jučer bilo.
Obojica drže do zadane riječi, spremni su pomoći, organizirani su, marljivi, pravi oslonci u životu ljudi koji su im bliski, znalci posla. S Nenadom, koji isto radi u Festungu, kako se kaže, prošao sam kroz sito i rešeto. Pet knjiga ne bi bila dovoljno da se skupe i opišu svi naši susreti i doživljaji. S Perom imam jedan doživljaj koji govori o njemu, a moram ga i na SBPeriskopu ispričati. Dakle, bila je 2007-a godina. Zastupao sam izdavačku kuću Profil, u školama na terenu dvije županije, Brodsko-posavske i Požeško-slavonske. Bez auta taj se posao nije mogo ni pomisliti obavljati. I? Razbijem svoja kola. Nema kola, nema posla, Kukam, ne znam što ću, izmiče mi tlo ispod mene, a Petar Čavić kaže: “Ja ću ti posuditi svoj auto!“ Nisam mogao vjerovati. Spasio mi je posao, mene. To je on napravio, a znamo da većina ljudi ne bi posudila ni igračku auta koju djeca voze po dvorištu na nožni pogon. Ali, on je takav. Naravno, ne samo prema meni i ponekima.
Htio sam samo reći da je opstao pouzdani Festung zahvaljujući i ljudskom, prijateljskom pristupu poslu. Iduće godine, kao notorni bonkulovići dolazimo proslaviti 28. godina. Pero, nema isprike!
