U eksplozijama i dimu nestaju višekatnice i cijeli stambeni blokovi s ljudima u svojim domovima, što nema veze s međunarodno oktroiranim pravilima ratovanja, nego je neupitan zločin protiv čovječnosti za koji, je li, nema opravdanja. Šef izraelske države Isaac Herzog izvalio je krvoločnu maloumnost – koja se zadnji put mogla čuti od Hitlera – da je za Hamasov prepad na Izrael „kriv cijeli palestinski narod“. Da ti pamet stane!
Nakon drastičnih više od godine i pol pat-rata SAD/EU/NATO-a protiv Ruske Federacije u Ukrajini, gdje kulminiraju uglavnom teška stradanja nedužnog naroda, fokus se globalne pozornosti ovih dana opet usmjerio na Bliski istok. Izrael je nakon neočekivanog Hamasovog napada na svoju zemlju – obavještajno, policijski i vojno posve zatečenu – proglasio rat do uništenja toj sunitsko-islamističkoj fundamentalističkoj palestinskoj organizaciji. „Borimo se protiv ljudskih zvijeri“, zloslutno se žesti izraelski ministar obrane Yoav Gallant, „pa se i mi tako ponašamo. U Gazi više neće biti ni hrane, ni vode, ni lijekova, ni struje, ni plina niti goriva.“ Još je zloslutniji premijer Benjamin Netanyahu prijetnjom izraelskim, je li, tzv. konačnim rješenjem (koje ne podrazumijeva samo plinske komore sa ciklonom B, sic transit?): „Ono što ćemo učiniti tim ljudima-zvijerima osjećat će se naraštajima u budućnosti! Svaki član Hamasa mrtav je čovjek! Trajno ćemo ga uništiti vojno i institucionalno“. Šef države Isaac Herzog izvalio je pak krvoločnu maloumnost – koja se zadnji put mogla čuti samo od Hitlera – da je za Hamasov prepad na Izrael „kriv cijeli palestinski narod“. Sic transit. Da ti pamet stane! Da takvo što besramno tresne i ostane živ izraelski predsjednik, pripadnik židovskog naroda čijih je šest milijuna pripadnika pobijeno samo u nacističkim logorima (1939.-1945.). Koji je povijesno patnički narod pak Hitler-nacističkom paranojom označen „kolektivno krivim“ za sva zla u Njemačkoj i svijetu te je jedva preživio Holokaust, istrebljenje nacističkim tzv. konačnim rješenjem.
Njemačke tzv. snage reda uhićuju i grubom silom rastjeruju prosvjednike, koji bučno podržavaju Palestince, ali ne i one što mašu izraelskim zastavama, prse se Davidovom zvijezdom te izvikuju protupalestinske/protuarapske sloganeUz više no petnaestogodišnju židovsku izolaciju normalnog života Palestinaca, trajan teror i nepriznavanja palestinske držve, Pojas Gaza – sa svojih 2,5 milijuna življa u najnapućenijoj enklavi na svijetu, površinom manjom od Zagreba sa širom periferijom – sada je dodatno blokirana te neselektivno napadnuta s cca 6000 raketa s kopna, iz zraka i s mora u samo prva dva-tri dana rata. Gaza je neljudskom osvetom osuđena na najstrašniju smrt. U eksplozijama i dimu nestaju višekatnice i cijeli stambeni blokovi s ljudima u svojim domovima, što nema veze s međunarodno oktroiranim pravilima ratovanja, nego je neupitan zločin protiv čovječnosti za koji, je li, nema opravdanja. Ni za to što cca 360 tisuća izraelskih vojnika ne dopušta humanitarne koridore prema stradalnicima u Gazi. Neljudski ultimatum pak izraelske konzervativno-vjerske vlasti Palestincima da ih se milijun smjesta, u roku 24 sata iseli iz sjevernog dijela te male enklave, iz svojih domova i sa svoje zemlje, odvratan je genocidan potez države, koja bi bolje od ikoga na Kugli morala znati što je genocid i zazirati od njega kao vrag od tamjana.
I, kamo da se isele Palestinci iz Gaze, koja nije Izrael? U Egipat? Da bi Egipat bio prisiljen reagirati na strani svoje palestinske braće i razjariti 100 milijuna Arapa na Bliskom istoku radi otpora ne samo Izraelu nego i SAD-u i zemljama tzv. prve brzine EU-a? SAD i zemlje tzv. prve brzine EU-a, ista družba što desetkovanjem ukrajinskog naroda sudjeluje u ratu protiv Ruske Federacije, otvoreno se političkom i vojnom potporom svrstala uz Izrael, jer ovaj „ima pravo na obranu“, uopće ne spominje nedužne palestinske žrtve i time besramno sudjeluje u izraelskom genocidu nad cijelim narodom na čijem je tlu stjecajem međunarodnih okolnosti netom po okončanju Drugoga svjetskog rata osnovana židovska država Izrael. Time nije riješeno tzv. povijesno židovsko pitanje, ali jest aktivirana bomba koja može razoriti Kuglu, a zasad ju nitko ne znâ deaktivirati, a pomalo niti ne želi?
Civilizirani svijet globalno ne odobrava vojni upad hamasovaca u Izrael; Ali globalna javnost ne odobrava niti izraelski osvetnički genocid nad palestinskim življemA vidjela i hrvatska HDZ-Plenkovićrva žaba kako se SAD/EU-ove konje potkiva, pa i ona digla nogu: premijerovoj također bezuvjetnoj potpori Izraelu, koji uopće ne spominje Palestince, Palestinu, pogrom u Pojasu Gaze i genocidne najave apartheidom teško kontaminiranoga Tel Aviva, prisnažio je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman time što je dao izvjesiti na zgradi ministarstva izraelsku uz hrvatsku i zastavu EU-a. To je diplomatski neuračunljiv potez „potpore“ zemlje, čiji je politički i vojni vrh u Domovinskom ratu fasovao u Haagu presudu o tzv. udruženom zločinačkom pothvatu zbog „prekomjernog/neselektivnog granatiranja Knina“ pri čemu je poginulo sedmero ljudi. Hrvatski ministar obrane Mario Banožić – srednjoškolski popravkaš u Vinkovcima, koji sad migom Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa tjera sveučilišnu profesorsku karijeru, sic transit – bezrezervno pred TV-okom drži ljestve genocidu nad Palestincima i ne spominje, makar jednom riječju, tisuće smrti nedužnog naroda na vlastitom kućnom pragu u vlastitoj zemlji. Sramotno. Nečovječno. Odvratno. Nemoralno.
Neljudskošću se ne može, ne smije ni politički, kamoli operativno parirati nečovječnom, nedopustivom Hamasovom masakru i zarobljavanju izraelskih civila u njihovim domovima/kibucima. Makar izrađenima na palestinskoj zemlji. Teror se ne suzbija terorom, ni genocid genocidom. Ničiji, nikad i nigdje. „Upravo da smo braća, kriterij je isti“, kazao bi CRO-predsjednik Zoran Milanović koji je, tvrdi, „izgubio simpatije prema Izraelu pet minuta“ nakon što je strašan izraelski ratni stroj (dignuto je pod oružje cca 300 000 vojnih rezervista) osvetnički napao 2,5 milijuna Palestinaca u Gazi: „Odmah nakon Hamasova masakra izraelskih civila izrazio sam svoje gađenje, pa čak i gnušanje nad tim činom, međutim, apsolutno izraelsko pravo na samoobranu ne uključuje pravo na osvetu i masakr civila. I svakoga ću tretirati po tim kriterijima upravo da mi je rođeni brat. Idiotski je potez isticanje izraelske zastave na zgradi Ministarstva vanjskih i europskih poslova (što premijer Andrej Plenović odobrava, jer se ministar to ne bi usudio učiniti bez da ga pita za dopuštenje, op. a.), jer u Hrvatskoj nema mjesta drugim zastavama, osim u strogo reguliranim situacijama (što izraelska nije, op. a.). U svom ću uredu spustiti zastave EU-a i NATO-a na niže pozicije od hrvatske zastave, jer nisu iste. U Hrvatskoj se znâ kako se raspolaže zastavama.“
Koji dan prije ove Milanovićeve izjave u Plaškom, gdje je sudjelovao na proslavi 80. obljetnice Drugog zasjedanja ZAVNOH-a (vlada je sramotno ignorirala tu obljetnicu državotvornosti), kazao je kako je za susreta u New Yorku na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a pozvao iranskog predsjednika da njegova zemlja prizna državu Izrael, a Izrael da prizna državu Palestinu, jer bi to bilo dobro, logično i pravedno. Osiguralo bi mir i suzdržanost u tom desetljećima uzavrelu dijelu svijeta. „Ali to se neće dogoditi ma što mi govorili, kakvu god potporu pružali ovima ili onima, čije god mi zastave vješali“, istaknuo je u Plaškom. „Za mene u ovoj zemlji ima mjesta samo za jednu zastavu, a to je hrvatska zastava. Sve druge mogu biti samo pola koplja ispod, i EU-ova i NATO-ova, a zastavama trećih država u tom smislu nema mjesta.“
Neljudski ultimatum pak izraelske konzervativno-vjerske vlasti Palestincima da ih se milijun smjesta, u roku 24 sata iseli iz sjevernog dijela te male enklave, iz svojih domova i sa svoje zemlje, odvratan je genocidan potezÀ propos, Nova TV je u svojoj svakodnevnoj anketi pitala gledatelje središnjeg Dnevnika i čitatelje portala Dnevnik.hr za mišljenje treba li na Ministarstvu vanjskih i europskih poslova biti istaknuta izraelska zastava, navodno u znak potpore RH toj bliskoistočnoj zemlji. Rezultat je kao da ga je naručio Milanović: 89 posto graađana se izjasnilo da ne treba, a samo 11 posto da je to u redu.
Civilizirani svijet globalno ne odobrava vojni upad hamasovaca u Izrael ni ubojstva cca 1000 mahom izraelskih civila u kibucima i Tel Avivu, teško ranjavanje cca 2000 te odvođenje u zarobljeništvo u Gazu oko 150 ljudi, uključivo malu djecu. Ali globalna javnost – da se, je li, i ne govori o susjedima u arapskom oceanu oko „otoka“ židovske države na Bliskom istoku i inomu islamskom svijetu – ne odobrava niti izraelski osvetnički genocid nad palestinskim življem u maloj enklavi Gazi najubitačnijom ratnom tehnikom te neselektivnim sijanjem smrt među gusto nastanjenim civilima, ženama, djecom i starčadi. Gro tih ljudi nema veze s Hamasom. Više od milijun Palestinaca je već izbjeglo iz svojih uništenih domova, dio u Egipat i kamo se tko uspio skloniti, pa čak u UN-ove kampove, škole i ine ustanove… Strašna je ratna drama, nije trebalo dugo čekati, zapalila iskru masovnih prosvjeda potpore ili osude Izraela, odnosno Hamasa. Njemačke tzv. snage reda, objavljuju mediji, uhićuju i grubom silom rastjeruju prosvjednike, koji bučno podržavaju Palestince, ali ne i one što mašu izraelskim zastavama, prse se Davidovom zvijezdom te izvikuju protupalestinske/protuarapske slogane. Prosvjednički se rat prelio na ulice i trgove europskih, pa sve više i američkih gradova tako da se stanje dramatično usložnjava i izvan Bliskog istoka.
Nemile scene sukoba s policijom opet su šlagerske vijesti u medijima, a Kugla se radikalno politički i društveno dijeli, baš kao lani u odnosu na SAD/EU/NATO-ov rat protiv Rusije u Ukrajini. Podrška i osuda u dva radikalno suprotstavljena tabora nikako nisu jednoznačnice. Budući da Izrael ne odustaje od svoga protupalestinskog tzv. konačnog rješenja – zbog čega mora da Führera u Luciferovu sumpornom apartmanu spopadaju podijeljeni osjećaji. Sreće zbog neumrlosti svog obrasca istrebljenja cijelog jednog naroda i dubokog jada/bijesa zato što ga operacionaliziraju tzv. vođe upravo židovskog naroda, kojemu nije uspio sasvim zatrti sjeme. Daljnji razvoj događaja može vrlo lako detonirati širi, armagedonski sukob u svijetu kakav je došao do samog ruba provalije, ali se još nije dogodio ni zbog Ukrajine niti zbog Tajvana. Izrael bez pardona raketira i zračne luke u Siriji (Damask i Alep, gdje je stacionirana i ruska vojska) te pogranične dijelove Libanona. Navodno, preventivno se „brani“ od Hamasu bratske, protuizraelske organizacije Hezbolah sa cca 100.000 vojnika spremnih na stanoviti mig priskočiti u pomoć Palestincima.
Komu trebaju Palestinci kao žrtveno janje, a Izrael kao opet političko-vojni alat u tom dijelu svijeta, koji još nije zaboravio uzroke, posljedice i neriješene križaljke tzv. Jomkipurskoga ili Listopadskog rata arapske koalicije predvođene Egiptom i Sirijom protiv Izraela (6.-25. listopada 1973.) u kojemu je pobijedio Izrael uz SAD-ovu pomoć. Hoće li sada visjeti i čiji Pedro? Jesu li Rusija i Iran konspirativno naoružali i naveli Hamas da vojno i obavještajno iznenadi/prestravi Izrael na 50. obljetnicu Jomkipurskog rata i veliki vjerski blagdan eda bi se ne samo spriječilo približavanje Izraela i Saudijske Arabije (sporazum je već bio spreman) nego i odvuklo pozornost svijeta od pat-rata u Ukrajini te već iscrpljenu ukrajinskim troškovima koaliciju SAD/EU/NATO-a zaposlilo i izraelskim ratom protiv Arapa? Koliko se vidi i čuje, Ukrajina je nestala s naslovnica i informativnih formata u prime time terminima, za Volodimira Zelenskog, još malo tko pita, osim kurtoazno, kad ih zaskoči iz propagandne paštete, za migrantski pak tsunami također, a medijski su hit sada Izrael, Hamas, Palestinci, izraelski susjedi, besmisleno prebrojavanje mrtvih i ranjenih s naglaskom na broju stradale djece, pogoršanje stanja na Bliskom istoku… Empatija je kratka vijeka.
Tzv. vojni analitičari, komentatori i stručnjaci tipa izvjesnog Ivice Mandića na Novoj TV – koji je još prije godine dana proglasio ukrajinsku pobjedu nad raspadnutom ruskom vojskom, sic transit – dozlaboga proamerički pristrani, natječu se „znanjem/obaviještenošću iz prve ruke“ od kojega se iole upućeniji gledatelj s makar dva logička zrna soli u glavi instinktivno, je li, hvata za trbuh od smijeha. I pita za zdrav razum urednika i voditelja. Ili HRT-ov „proslavljeni“ u Ukrajini ratni reporter s tisuća kilometara od prvih crta bojišnice, do pred smrt ozbiljne face pokrivene kacigom, javlja iz Izraela kako je upravo oko njega eksplodiralo nekoliko Hamasovih raketa i da su ljudi izbezumljeni od straha, a TV-kamera mu hvata iza leđa ljude na parkiralištu kako opušteni, gologlavi i u kratkim majicama, ulaze i izlaze iz automobila. Bez straha, kamoli panike, kao da nije ratno stanje. Jedna hrvatska hodočasnica na povratku iz Izraela sa smiješkom govori novinarki u zagrebačkoj Zračnoj luci Franjo Tuđman da nije bila ni u kakvoj opasnosti, da Izraelci mirno odlaze na posao i s posla, a „tek se povremeno vide avioni visoko u zraku“.
Ako je vjerovati Mandiću sa zaslona Nove TV i Vlahovu s HTV-ovog – a takvi, nažalost, nisu jedini u medijskom i političkom prostoru, bila riječ o ukrajinskom, odnosno izraelsko-palestinskom ratu „do istrage naše ili vaše“ (Nikola M. Stojanović) – izraelski je genocid nad Palestincima tek međunarodnopravno i ljudski prirodno pravo napadnutog Izraela na obranu. Ako ima žrtava, onda su to žrtve među nedužnim izraelskim življem, a razaranja domova i imovine samo na izraelskoj strani. I točka. Nema druge istine! Kakav višedesetljetni izraelski apartheid nad Palestincima, kakva uhićenja bez razloga, zatvaranja bez dokaza, bez optužnice i obavijesti obiteljima o sudbini uhićenika! Kakva istjerivanja Palestinaca iz njihovih domova da bi se u njih uselilo doseljene Židove, kakvo ekstremističko maltretiranja Palestinaca ne bi li ih se prognalo! Kakva okupacija Zapadne obale i hiperprodukcija kibuca s naoružanim doseljenicima! Toga nema, nije bilo, a „neće biti ni ubuduće“, jer će Pojas Gaze, ali i Jeruzalem i još neka mjesta u Izraelu biti etnički očišćeni od Palestinaca. Mandići i Vlahovi ne vide Hitlerov obrazac tzv. konačnog rješenja na djelu, Führerovo uskrsnuće u Gazi, ali vidi Branimir Farkaš. U vanjskopolitičkom komentaru na HTV-u petkom ujutro u emisiji Dobro jutro, Hrvatska osuđuje – „izraelsko etničko čišćenje“…
Zdravom je, pravodoljubivu oku i nepokvarenoj savjesti odavno sve jasno u tzv. palestinsko-izraelskom sporu u kojemu nikakve vojske i ofenzive u „preventivnim“ intervencijama neće jednom zauvijek iskorijeniti terorizam, ekstremizam i fundamentalizam pojedinaca i skupina što „u ime naroda“ ne biraju mete. Posljedično, krimen je tzv. međunarodne zajednice za to što nije preživjelim svjetskim Židovima pošteno pripremila državno rođenje 1948. godine u tzv. Obećanoj zemlji i što je – promiskuitetnom politikom SAD-a i zapadnih tzv. partnera – desetljećima gledala kroz prste militarizaciji Izrala, nespremnosti radikalnih tzv. desnih vjersko-konzervativnih vlasti i stranaka za suživot s Arapima. Krimen je i najtvrđi, međunarodno tolerirani apartheid najvažnijeg američkog saveznika na Bliskom istoku. Sad kada je eksplodirao izraelsko-palestinski rat pod smokvinim listom uništenja fundamentalističkog Hamasa – a ne zna se dokle će trajati i kako će završiti, što se na političkom Zapadu razumijeva kao izraelsko pravo na sigurnost i samoobranu, a Palestince se ignorira – na Bliski istok se sjatio buljuk visokih državnih dužnosnika SAD-a i EU-a. Prethodno je Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. podržao Izrael, obećao svaku potrebnu pomoć u ratu te usidrio dva nosača aviona s više od 7000 vojnika (na putu su i novi) u blizini Gaze, spreman intervenirati. Protiv Irana, koji je najavio da će „reagirati na svoj način“? Rusa? Arapa?
U slučaju pak da izraelske rakete u „preventivnom“ bombardiranju sirijskih zračnih luka (u Damasku i Alepu) – u skladu s „pravom na samoobranu“? – iako ih od tamo nitko ne napada, pogode ruske, iranske ili turske vojne interese u obrani režima Bašara al-Assada od proameričkih pobunjenika, Izraelu i saveznicima će se neizostavno vratiti milo za drago. Osobito kad je riječ o Rusiji i Iranu, bez obzira na to što se Izrael ponašao prilično neutralno u osudi ruske vojne intervencije u Ukrajini. Iran pak ne može smisliti SAD i Izrael ni nacrtane, pa… Nije bez vraga ni to da je Izrael i nuklearna sila, da se kriza iz tog dijela svijeta može vrlo zapaljivo i brzo prenijeti na europski Jugoistok, odnosno da je Turska vrlo utjecajna sila i na tom dijelu Starog kontinenta, u Aziji i na Bliskom istoku, gdje igra znatnu ulogu. Nije nemoguće ni to da plane žestoki rat između opet zemalja arapske koalicije i Izraela. Terorizam pak protiv izraelskih, odnosno palestinskih interesa u Europi, SAD-u i širom svijeta već je počeo ubirati danak u krvi. U SAD-u je bijeli manijak u poznoj dobi s 27 uboda nožem usmrtio šestogodišnje muslimansko dijete. Užas. Idući će tjedni pokazati je li tzv. međunarodna zajednica sposobna smiriti ratne strasti te nametnuti mir, ako već ne potpunu sigurnost, odnosno zašto je Biden odlučio doputovati u Izrael.
Jamačno tzv. međunarodna zajednica – osobito globalno neuspješan EU – nije sposobna riješiti kvadraturu izraelsko-palestinskog kruga. Da jest, novi se tzv. svjetski poredak ne bi gradio oružjem, krvlju i ucjenama, nego sporazumima i dogovorima pametnih, mirotvornih, uglednih, časnih i ljudi od povjerenja, uz sokove i kavu, kiselu vodu, srdačna rukovanja… Kao što izraelski živalj nije zaslužio terorizam Hamasovih ekstremista, a Palestinci zbog skupine militantnih sunarodnjaka izraelsku ili bilo čiju osvetu tzv. konačnim rješenjem cijelom narodu, tako ni klimatskim promjenama i neprijateljstvima destabilizirani svijet nije zaslužio suludi ruski rulet kojemu je bliskoistočni rat korak bliže kobnom pucnju.
