Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković (HDZ), istodobno i vladin potpredsjednik, lakonski je odgovorio na početku jesenskog zasjedanja tzv. Visokog doma („Aktualno prijepodne“) na zastupničko pitanje o tomu zašto državna, monopolistička Hrvatska pošta tako neuredno obavlja svoj vrlo važan i odgovoran posao: „Nemaju dovoljno ljudi!“ Bez da se imalo zacrveni u licu, ne dajbože ponudi ostavku zato što državni monopolist iz njegova resora ne samo kasni u dostavi pisama i paketa građanima na kućne adrese, već ih vrlo često uopće ne dostavlja. Time nanosi nepopravljivu štetu ljudima, jer se nerijetko radi o službenim pošiljkama, važnim dokumentima, sudskim obavijestima, računima za režije i sl. s rokovima plaćanja i zapriječenim posljedicama.
U splitskoj bolnici – drugom gradu po veličini u državi! – nedostaje čak 400 medicinskih sestara. U cijeloj Hrvatskoj oko 2000 liječnika i više od 4000 medicinskih sestara i tehničara, pa bi poštanskom logikom bilo normalno zatvoriti na barem pola radnog vremena domove zdravlja, sve ordinacije obiteljske medicine (nedostaje cca 300 liječnika), odjele za dijagnostičke i specijalističke tretmane, isprazniti tisuće bolničkih kreveta te otkazati trećinu hitnih operacija, jer u hrvatskom zdravstvu – nema dovoljno ljudi?
„Nemaju dovoljno ljudi“ nije nikakav odgovor dostojan jednog ministra ni opravdanje Hrvatskoj pošti zašto ne obavlja uredno zakonom propisan joj posao. Tim više jer to da Hrvatska pošta „nema dovoljno ljudi“ traje već godinama, a problem se sve to vrijeme – ne rješava. Takvo što nije bilo ni zamislivo za 45 godina tzv. komunističkoga/socijalističkog mraka.
Crnohumorni vicmaheri
Crnohumorni vicmaheri već neko vrijeme posežu i još dublje u prošlost, pa tvrde – što nije bez vraga? – kako bi par jata golubova pismonoša ne samo uvjerljivo posramilo digitaliziranu Hrvatsku poštu nego i riješilo problem koji nisu sposobni riješiti HDZ-Plenkovićeva vlada i resorni joj ministar Oleg Butković. A loše stanje eskalira. I nikomu ništa!? Ljudi su bijesni i nezadovoljni, nanosi im se šteta, trpe neugodnosti ni krivi ni dužni, država ne trza na prosvjede, i mogu se žaliti upravi vodovoda…
Bez jalovih simpatija za ovu ili onu stranačku pripadnost – Hrvatska pošta je leno vladajućeg HDZ-a – jer se tu ne radi o polit-ideološkim pitanjima, rješenje je u smjeni nesposobnog Nadzornog odbora i Uprave državnog monopolista i postavljanju odgovornog vodstva u funkciji učinkovitog zadovoljavanja poštanskih potreba građana. Ako nema takvih ljudi, što nije za vjerovati, međunarodnim natječajem ustupiti poštanske poslove stranom koncesionaru, kojemu potreban broj poštara neće biti problem, a građani će brzo, sigurno i po pristojnoj cijeni primati/slati sve pošiljke.
Neki dan je mladi poljoprivrednik u HTV-ovoj emisiji „Plodovi zemlje“ govorio o tomu zašto ove godine nije dobio državne novčane poticaje za svoju proizvodnju, na što je imao zakonsko pravo. „Pravodobno sam poslao Ministarstvu poljoprivrede svu potrebnu dokumentaciju običnom poštom, ne preporučeno, s povratnicom“, kazao je poljodjelac novinaru. „Vrijeme je prolazilo, poticaji su podijeljeni, ali mene na toj listi nigdje nije bilo, pa sam se obratio Ministarstvu pitati za objašnjenje. Rekli su mi da nisu ni zaprimili moju molbu s dokumentacijom, da se nisam prijavio.“
Ne budi lijen, novinar je profesionalno potegnuo čuti i drugu stranu, tako da je savjetnica u Ministarstvu potvrdila u medijski mikrofon: „Ne, uopće nismo primili gospodinove dokumente, pa nismo mogli razmatrati njegov zahtjev za poticajima.“ I, pojeo vuk magarca!
Hrvatska pošta je dužna i odgovorna proslijediti uredno plaćenu pismovnu pošiljku na primateljevu adresu. Bila to obična kuverta u redovnom prometu (bez, je li, potvrde o predaji) ili preporučena (s ovjerenom potvrdom na poštanskom šalteru, odnosno povratnicom). Pošta je naplatila uslugu i mora je obaviti.
„Ovo mi je škola“, kazao je mladi poljoprivrednik, poštanskom krivnjom oštećen za više tisuća eura. „Nemam nikakav dokaz da sam poslao dokumente i ne mogu se žaliti. Drugi put ću ih slati s povratnicom.“
Zagrepčane, koji i inače imaju velikih problema s Hrvatskom poštom, prije godinu-dvije je masovno razljutio skandal u gradskom kvartu Trešnjevci, gdje je slučajno u dvorištu ruševne, napuštene i zapuštene kućice u kojoj se noću sklanjao nekakav problematičan polusvijet pronađeno mnoštvo neuručenih pisama, obavijesti o prispjelim preporukama, računa za plin, struju, javnobilježničkih poruka, sudskih poziva, obavijesti državnih institucija i sl. Kvartovski poštar ih je jednostavno bacao u tu pustoš i nikomu ništa. Građani su se mjesecima čudili zašto ne dobivaju poštu, ljutili se, prosvjedovali u mjesnom poštanskom uredu…
Strani koncesionari
Kad je pronađena sva ta pošta, žitelji su se samoorganizirali i podijelili što komu pripada. Slično se – objavljivali su mediji – događalo i drugdje po Hrvatskoj, što je kriminal za koji nikad nitko od odgovornih nije odgovarao. Tu i tamo je smijenjen lokalni poštar, ali problem nije riješen.
Kao ni to da poštari u višekatnim zgradama uglavnom ne žele „trgati noge“ po stepeništima, pa ne donose preporučenu pošiljku primateljima u stan, nego samo ubace u prizemlju obavijest o toj pošiljci u poštanski sandučić („uručenje nije bilo moguće jer nikoga nije bilo u stanu“), pa primatelj mora gubiti vrijeme i sljedećih dana potegnuti do pripadajućeg poštanskog ureda. Nema naknadne dostave.
Dakle, ako ne ide drukčije, zašto Hrvatsku poštu ne prepustiti stranom koncesionaru? Kao i ostalo nacionalno tzv. obiteljsko zlato i srebro: banke, telekomunikacije, najvažnije prometnice, energetski sektor, najvrjednije turističke kapacitete, nekretnine (uskoro i poljoprivredno zemljište, tvornice hrane), ostatke nekad moćne industrije i sl. Hrvatska odavno više nije „svoja na svomu“, pa…
Ni Hrvatska pošta već neko vrijeme nije imuna na zapošljavanje stranaca u svom poslovanju. Tko joj brani da – i to može biti neko rješenje – uposli dvostruko ili trostruko više stranih radnika na dostavi pošiljki primateljima no što ih ima sada? Važno je uredno obaviti posao.
Budući da je HDZ-Plenkovićeva vlada već podijelila cca 200.000 radnih dozvola stranim radnicima i da se to zapošljavanje nastavlja, postaje trend i za sljedeće razdoblje (s vrlo doglednom perspektivom od 500.000 zaposlenih stranaca u RH), ne bi smio biti nikakav problem obući im poštarske odore i pustiti ih raznositi pisma, brzojave i pakete građanima na kućne adrese.
Ako su ljudi iz tzv. Trećih zemalja sposobni donositi ljudima brzu hranu u njihove domove, voziti ih taksijima, obavljati čak i vrlo stručne poslove u gospodarstvu, zašto bi im bio problem poštarski posao? Raznositi pisma i ostale pošiljke. Ti su radnici dokazano savjesni, radišni i pouzdani, iako su im plaće takve o kakvima domaći ne žele ni pomišljati. Suvremena digitalna tehnologija omogućuje i strancima brzu, točnu i vrlo učinkovitu komunikaciju, pa… U poslovima raznosa poštanskih pošiljki čak nije neophodno ni korektno vladanje hrvatskim jezikom niti visoka izobrazba.
„Poštovani, upućujem oštar prigovor Hrvatskoj pošti zbog krajnje neuredne dostave pismovnih pošiljki na moju adresu, što mi uzrokuje nepotrebne probleme i moguće materijalne štete, recimo zatezne kamate za neplaćene račune u roku, ovrhe i sl.“ – piše u e-mailu Zagrepčanin X. Y. iz Gajnica (podaci poznati uredništvu) poštanskom monopolistu. „Već treći put se dogodilo da nisam primio na vrijeme uredno poslanu pismovnu pošiljku HEP Elektre Zagreb s obračunom potrošnje električne energije i akontacijskim ratama za sljedeće razdoblje…“
