U seriji tekstova o misterioznim, neistraženim brodskim tunelima, stoljećima razgranatim ispod cijele gradske jezgre, u niski članaka o podzemnom Brodu, objavljivanih preuzbuđeno katkada, gotovo kaotičnim redoslijedom na portalima sbonline i sbperiskop, nadareni romanopisac, pripovjedač, komedigraf, kolumnist i feljtonist Darko Daky Lončar, na njemu svojstven način, upustio se u pravu novinarsku i životnu pustolovinu. Provjeravajući glasine, slijedeći zametene tragove, razgovarajući sa svjedocima, pronalazeći dokumente, bacajući spisateljska sidra usred mora informacija, zahvaćenog olujom mašte, opijen sindromom pionirstva, gotovo dječački uživajući u svojoj ulozi kulturološkog akceleratora, Lončar, dobri duh Broda, zaljubljenik u njegove zagonetke, spisateljski vješto aktualizirao je postojanje tajanstvenih tunela, napravio od njih veliku temu, raspirio vatru povijesnih (re)konstrukcija, sugerirao kako ih se može komercijalno odnosno turistički iskoristiti. Lončar želi i nastoji grad Brod, kojim struji osjećaj praznine i nezanimljivosti, izazvan ispraznošću, glupavošću i ponavljanjem događanja, entuzijastički preobraziti u potencijalno zanimljivo i privlačno mjesto.

Neupućeni u karakter brodskih gradskih vlasti, nepripremljeni za praćenje njezinih ljigavih, puževskih tragova, neobaviješteni o poslovičnoj inerciji nadležnih kulturnih institucija, svi oni bez dovoljno spoznaja o tragikomičnoj inertnosti mjesnih medija, naivno bi mogli pomisliti da nakon Lončarevih tekstova događa opća mobilizacija izazvana znatiželjom i preuzimanjem obveza i dužnosti u obavljanju svog posla. Međutim, u Brodu se ne događa ništa. Brod je, zahvaljujući bezvrijednim sklonostima uhljeba, poput mrcine. U Brodu nije na snazi prestanak uzbune, izlazak iz skloništa nezainteresiranosti i tuposti, U Brodu vladaju zakoni igonoriranja, na snazi je dobrovoljni policijski sat zanemarivanja koji brani izlazak reagiralačke radoznalosti. Tek rijetki ferali zajedno s Lončarem žele osvijetliti tminu u koju je upao Brod.  Kakav je ovo grad?

Darko Lončar, koji u sebi ima više energije i vizionarstva od svih brodskih medija zajedno, obratio se za pomoć svima koji u Brodu imaju pravo i zadaću provjeriti njegove senzacionalne, ali utemeljene tvrdnje. Darko Lončar pristojno se kao novinar i građanin obratio službenim dopisom i gradonačelniku dr. Mirku Duspari, očekujući  njegov odgovor, njegovo reagiranje, razumijevanje, eventualne upute za daljnji rad, bilo kakav blagonakloni poticaj, bilo kakav odgovor pa i onaj kojim ga razuvjerava u opravdanost daljnjih istraživanja, i/ili odbija, pa i onaj kojim ga poziva da prestane. Od strane gradonačelnika nije stigao nikakav odgovor. Ništa. Apsolutno ništa. Gradonačelnik Duspara demonstrirao je tako svoju socijalnu nepristojnost, političku netaktičnost, podcijenjivanje koje graniči s difuznim shvaćanjem osnovnog odgoja, moralno sljepilo koje destimulira zanesenjaštvo, i ushit pojedinaca vlastitim gradom. O neprobavljivoj količini osornosti i sramotne gradonačelnikove ignorancije govori i sljedeća priča iz gradskih kuloara. Dakle, i sam potaknut Lončarevim intervjuima, fotografijama, postavkama, kartama i oduševljenjem, Stribor Valenta, lider lokalnog SDP-a, šef stranke koja je u neočekivanom savezništvu s Dusparinim pravašima, zamolio je gradonačelnika da se informacija o tunelima stavi na dnevni red posljednje sjednice Gradskog vijeća. Duspara je, kune mi se Lončar da mu je Valenta tako prenio, odmahnuo rukom i rekao da je Lončar luđak. Jel li takvo nešto moguće u Varaždinu, Osijeku, Vinkovcima, Bjelovaru, Rijeci, Šibeniku…? Takva bahatost i odusutvo takta? U tim gradovima jedva bi dočekali ovakvu priliku koju bi im pružio neki njihovov Lončar. Zar ne bi bilo ispravno zadužiti struku da provjeri o čemu se radi? Pa ne radi se o anarhističkom napadu bombom s fitiljem na njegovo veličanstvo, nego se radi o legitimnoj težnji dolaženja do atraktivne istine. A bez operativne odluke gradonačelnika to nije moguće. Kako je riječ o političaru ipak nepoznate vrste, što da se radi? Kakav pristup koristiti? Ima li netko u ovom gradu s moći da ga natjera da se izjasni i javno kaže da je Lončar luđak? Sumnjam, jer kad se otac grada (ovo je ironija!) uporno ne obazire, primjerice, na istupe ambiciozne, nezavisne vijećnice Slavice Lemaić, koja njegove političke i komunalne poteze uništava argumentima i logičnim pitanjima, kako će se i osvrnuti na pristojne molbe malog, ludog Lončara! Naravno, on ni poslije ovoga neće ništa reći u svoju obranu, Njegovo ignoriranje istine je dosljedno.

Brodski mediji zasigurno nisu sredstva pritiska na Dusparinu uskotračnost, na njegovu vlak-ćiro politiku. Mizerni kad se radi o radu na sebi, zadovoljni "ogromnom" šalicom riže od plaće, bez upornosti, bez htijenja da u svojim informatinim prilozima daju odraz stvarnog grada i (ne)prilika građana, bez totalno ikakvih istraživačkih motiva i namjera da sprovedu sociološke demoskopije, uplašeni, podložni zapovjedima odozgo, neskloni ulaziti u interesne sfere gradonačelnika i njegovih pomagača – nisu se ni osvrnuli na Lončareva nastojanja. Svi oni idiotski laprdaju kako se o tunelima odavno priča, pa što Lončar hoće itd, ali nitko, baš kao ni nadležne institucije, ništa ne poduzima u pravcu dolaženja do prave istine.

Mislite da je gotovo? Ne, nije gotovo dok Lončar ne kaže da je gotovo. A on to neće reći. On je ustrajan čovjek, spreman na žrtve do pobjede - nasuprot nesposobnoj politici i šaki jada od kolega. On će nastaviti. Gradonačelniče Duspara, u pravu ste, što nije dobro po vas, Darko Lončar je stvarno luđak, ali pozitivni.