Konačno su završile dvije epizode izborne trakavice: kampanja i žongliranje oko imenovanja predsjednika Sabora. Dakako, tu je i predlaganje mandatara, koji tek treba (ne mora) biti izabran.
No, gužva tek sada može nastati.
Prije svega zbog MOST-ovaca, koje ne znaju bi li potpisali koaliciju, suradnju, podršku ili reformski paket. Do sada su nas uglavnom uvjerili da su neumjereni, da su inzistirali na nemogućem, i da su najviše otežali situaciju samom Tihomiru Oreškoviću kao predloženom mandataru.
Oni bi bili malo j...ni, malo pošteni, ali će na koncu netko biti pošteno j...n.
Kada bi se sve završilo idealno, ustrojila Vlada pametnih i stručnih ljudi, put u raj nije zagarantiran, jer naprosto, ništa se ne može prelomiti preko noći (osim odluke Petrova s kim će reformirati Hrvatsku)
Što slijedi?
Kao prvo, mandatar treba skrojiti Vladu, tj. predložiti ministre. Već sada se vode prijepori oko nekih mjesta i osoba (gospođa Rimac). A tek su na početku.
Nekada se koristila uzrečica: „Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju!“ Sada je jasno da se taj vrag maskirao u mesijansku ulogu i predstavlja se kao „pomiritelj“ kroz zahtjeve o tripartitnoj vladi. Jasno, bez koalicije Hrvatska raste. Za tripartitnu vladu „dovoljna“ su i dva partnera.
Njihova nezajažljivost je narasla do nevjerojatnih razmjera, pa je teško očekivati da „ONI“ ustuknuti pred sljubljenom Domoljubnom koalicijom. Osim ako Košić et company ne narede popuštanje.
Ako ta faza nadmudrivanja i završi na njihovo obostrano zadovoljstvo, slijedi četvrta faza, koja će za hrvatske građane biti najvažnija.
Za sada su „sudbonosna“ pitanja promjena imena Sabora, Saborsko pokroviteljstvo Bleiburga i Ministarstva zdravlja branitelja. Naoko potpuno besmisleno i nepotrebno, jer ne zadiru u bitne „reformske“ ideje. U stvarnosti, prijedlog oko imena i pokroviteljstva Bleiburga te ministarstva branitelja ukazuje na povratak prema „ustašluku“, a promjena naziva Ministarstva zdravstva ukazuje da bi taj resor brinuo samo o zdravstvenim djelatnicima. Pacijentima se najavljuje kanadski model, a to znači minimalna prava pacijenata. Sve drugo će se plaćati. Koji god model bude, smanjit će prava osiguranika.
Bogati će moći imati punu zdravstvenu skrb jer će moći plaćati , a „ovce“ samo onoliko koliko mogu platiti.
No, ako se zaista bude krenulo u rezove i reforme, bit će frke. Većina mjera bit će usmjerena na materijalne izdatke iz proračuna, što znači, i smanjenje plaća, mirovina, subvencija, socijale, naknada s biroa za zapošljavanje, već spomenuta prava iz područja zdravstva. Ako će se manjiti plaće dužnosnika i saborskih zastupnika, možda dođu na red i branitelji (u to sumnjam).
Ovo s dužnosnicima je još jedan vid pacifikacije pučanstva, jer eto, prvo smo sebi smanjili primanja, pa imamo pravo i vama.Treba podsjetiti da je i Račan učinio isto, pa tko se danas toga sjeća?
Bez obzira što su nas nizom pripremnih radnji nastojali pacificirati, obilato i s oltara, bojim se da sve neće ići tako lako. Nakon izglasavanja povjerenja predsjedniku Sabora, zasuti smo vrlo pomirljivim tonovima od strane Domoljubne koalicije i njihgovih trabanata, do upiranja prstom u izdajnika Petrova (Košić), osnosno proglašenja mesijom (Bogović). Pa nećemo se valjda sada buniti protiv narodne vlasti (ova do sada je bila nenarodna), za čije se konstituiranje aktivno založio (i žrtvovao) sin Božji, Božo Petrov. Em je Božo, em je Petrov (ne Pavlov).
U narodu stoji izreka: „Kad je Cigo ubio ćaću, onda je bio za mir!“
Kako je vrlo izvjesno da će narod popušiti, zatalasati će se nezadovoljnici. Moći će ih se nazivati i srbočetnicima, jugofilima, komunjarama, mrziteljima Hrvatske, izdajnicima i sl., ali će biti sve nezadovoljniji. Pogotovo kada će se uvjeriti da je nekima sve bolje (rijetkima). Ne treba smetnuti s uma sa kod nas još uvijek stanuje socijalizam (u glavama običnih ljudi), iako toga ljudi nisu ni svjesni.
No, gužva tek sada može nastati.
Prije svega zbog MOST-ovaca, koje ne znaju bi li potpisali koaliciju, suradnju, podršku ili reformski paket. Do sada su nas uglavnom uvjerili da su neumjereni, da su inzistirali na nemogućem, i da su najviše otežali situaciju samom Tihomiru Oreškoviću kao predloženom mandataru.
Oni bi bili malo j...ni, malo pošteni, ali će na koncu netko biti pošteno j...n.
Kada bi se sve završilo idealno, ustrojila Vlada pametnih i stručnih ljudi, put u raj nije zagarantiran, jer naprosto, ništa se ne može prelomiti preko noći (osim odluke Petrova s kim će reformirati Hrvatsku)
Što slijedi?
Kao prvo, mandatar treba skrojiti Vladu, tj. predložiti ministre. Već sada se vode prijepori oko nekih mjesta i osoba (gospođa Rimac). A tek su na početku.
Nekada se koristila uzrečica: „Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju!“ Sada je jasno da se taj vrag maskirao u mesijansku ulogu i predstavlja se kao „pomiritelj“ kroz zahtjeve o tripartitnoj vladi. Jasno, bez koalicije Hrvatska raste. Za tripartitnu vladu „dovoljna“ su i dva partnera.
Njihova nezajažljivost je narasla do nevjerojatnih razmjera, pa je teško očekivati da „ONI“ ustuknuti pred sljubljenom Domoljubnom koalicijom. Osim ako Košić et company ne narede popuštanje.
Ako ta faza nadmudrivanja i završi na njihovo obostrano zadovoljstvo, slijedi četvrta faza, koja će za hrvatske građane biti najvažnija.
Za sada su „sudbonosna“ pitanja promjena imena Sabora, Saborsko pokroviteljstvo Bleiburga i Ministarstva zdravlja branitelja. Naoko potpuno besmisleno i nepotrebno, jer ne zadiru u bitne „reformske“ ideje. U stvarnosti, prijedlog oko imena i pokroviteljstva Bleiburga te ministarstva branitelja ukazuje na povratak prema „ustašluku“, a promjena naziva Ministarstva zdravstva ukazuje da bi taj resor brinuo samo o zdravstvenim djelatnicima. Pacijentima se najavljuje kanadski model, a to znači minimalna prava pacijenata. Sve drugo će se plaćati. Koji god model bude, smanjit će prava osiguranika.
Bogati će moći imati punu zdravstvenu skrb jer će moći plaćati , a „ovce“ samo onoliko koliko mogu platiti.
No, ako se zaista bude krenulo u rezove i reforme, bit će frke. Većina mjera bit će usmjerena na materijalne izdatke iz proračuna, što znači, i smanjenje plaća, mirovina, subvencija, socijale, naknada s biroa za zapošljavanje, već spomenuta prava iz područja zdravstva. Ako će se manjiti plaće dužnosnika i saborskih zastupnika, možda dođu na red i branitelji (u to sumnjam).
Ovo s dužnosnicima je još jedan vid pacifikacije pučanstva, jer eto, prvo smo sebi smanjili primanja, pa imamo pravo i vama.Treba podsjetiti da je i Račan učinio isto, pa tko se danas toga sjeća?
Bez obzira što su nas nizom pripremnih radnji nastojali pacificirati, obilato i s oltara, bojim se da sve neće ići tako lako. Nakon izglasavanja povjerenja predsjedniku Sabora, zasuti smo vrlo pomirljivim tonovima od strane Domoljubne koalicije i njihgovih trabanata, do upiranja prstom u izdajnika Petrova (Košić), osnosno proglašenja mesijom (Bogović). Pa nećemo se valjda sada buniti protiv narodne vlasti (ova do sada je bila nenarodna), za čije se konstituiranje aktivno založio (i žrtvovao) sin Božji, Božo Petrov. Em je Božo, em je Petrov (ne Pavlov).
U narodu stoji izreka: „Kad je Cigo ubio ćaću, onda je bio za mir!“
Kako je vrlo izvjesno da će narod popušiti, zatalasati će se nezadovoljnici. Moći će ih se nazivati i srbočetnicima, jugofilima, komunjarama, mrziteljima Hrvatske, izdajnicima i sl., ali će biti sve nezadovoljniji. Pogotovo kada će se uvjeriti da je nekima sve bolje (rijetkima). Ne treba smetnuti s uma sa kod nas još uvijek stanuje socijalizam (u glavama običnih ljudi), iako toga ljudi nisu ni svjesni.
