Nakon što je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, na prijedlog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, izglasana  promjena imena zagrebačkog Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, rasprava o pravu na reviziju povijesti i o pragmatskoj (ne)opravdanosti političke trgovine, rutinski se prelila i na Facebook, metastaziravši u ponekim komentarima u neobuzdane, maligne, nacističke izrasline.

Tako je i na svom FB profilu Krešimir Galić, ugledni, član slavonskobrodske medijske zajednice, urednik news portala 035, u povodu odluke zastupnika zagrebačke Gradske skupštine, objavio sljedeći post (1. rujna 2017):  Ne znam što je sporno u Hasanbegovićevom skidanju ploče u Zagrebu. Čovjek je s tim ušao u kampanju i izborio zastupnike. Dakle, samo ispunjava ono što je obećao. Uostalom, koliko mi se čini, jedini ispunjava predizborna obećanja. S druge strane, Bandić je ispao veliki interesdžija i pregazio antifašizam i Tita u koje se kunio, ali kad pogledamo da se Stjepan Mesić, ikona antifašizma, zna zanijeti pa zapjevati Juru i Bobana, ništa tu nema čudnog. Time je inicirao malu i socijalno pristojnu raspravu u kojoj sam i sam polemički sudjelovao, i u koju se uključio lik s poklikom: Bandit je pao. Ne bi to bilo ništa čudno, to javno izricanje stava Hasanbegovićevog provincijalnog pristaše, opijenog vlastitim značenjem pobjednika u tekućem ratu, koji  kipi od mržnje nad Titom, legendarnim pobjednikom u 2. svjetskom ratu i državnikom od formata, a da nije priložio fotografiju njemačkih vojnika koji ponosno pokazuju zarobljenu Titovu paradnu uniformu koju ovaj nije uspio odjenuti za svoj rođendan 1944. godine. Podsjećam u smislu obrazloženja da je fotografija snimljena 25. svibnja te godine u Drvaru, nakon neuspješno izvedene operacije, koju je njemačka vojna vrhovna komanda nazvala Rösselsprung (Konjićev skok). Umjesto uklanjanja Tita, a što je bila osnovna zadaća kombiniranog zračnog i kopnenog napad od strane njemačkog "15. planinskog korpusa," "500. SS padobranske jedinice" i njihovih saveznika , na Vrhovni štab jugoslavenskih partizana, smještenog u Drvaru, na zapadu tadašnje Nezavisne države Hrvatske, njemačke padobranske postrojbe ulovile su njegovu uniformu. Gotov svi detalji ove spektakularne akcije mogu se pronaći uz pomoć svemogućeg Googla.

Dakle, lik-komentator koji uz ime rabi ikonicu HOS-a, lik iz objave s Galićevog zida koji ikonicom propagira ZDS pozdrav, ilustrira pobjedu esihovaca i hasanbegovićevaca fotografijom koja de facto znači priznanje njemačkog neuspjeha i poraza u eliminiranju Tita. Simptomatično i simbolično je to na razini nekakve pobjede hrvatskog desnog sektora u zagrebačkoj Gradskoj skupšrini, koja je, ustvari, povijesni poraz i lokalni poraz povijesti. Naime, Tito je, sudeći po fotografiji koju je hračkanjem zalijepio „pobjednik“, i po njemu i njegovima, kao i po onima koji su glasali za ostanak ploče, i onih koji svoj stav nisu mogli reći na referendumu- živ, bez obzira na bandićevske trgovačke makinacije i pokušaje njegovog ubojstva. HOS-ovac je to nehotice i neprezno priznao, uloviši samo Titovu uniformu, ali ne i njegov ugled. Uklanjanje ploče s Titovim imenom ne znači da su ga uklonili iz povijesti i da su suzbili njegov značaj i značenje antifašiste i borca za slobodu I Hrvatske. Oni, kao što se vidi iz priloženog, jednostvano nisu za to pametni.