Kaže CRO premijer Andrej Plenković u svom izvještaju o stanju nacije i potom u intervjuu medijskoj tzv. javnoj kući HRT-u da hrvatski građani – zahvaljujući njegovoj vladi i već trećemu premijerskom mandatu – žive, što bi se narodski reklo ko bubreg u loju. Istodobno, je li, ne budi lijeni, novinari su pobrzali na ulice hrvatskih gradova provjeriti taj premijerov optimizam, kad tamo...
„Mislim da smo napravili prilično posla, ali uvijek postoji prostor za još“, drži Plenković. „Nismo riješili sve probleme i sve što tišti naše sugrađane ili opterećuje gospodarstvo. Kada gledamo realno, mislim da možemo biti zadovoljni. Prošli smo nevjerojatno razdoblje u zadnjih devet godina. Nismo ni sanjali kakvi će nam se sve izazovi dogoditi.“
Plenković tvrdi kako je njemu/vladi bilo najvažnije u tim „ogromnim krizama“ pokazati snagu države, sačuvati socijalnu koheziju i omogućiti napredak: „Kad usporedim podatke iz 2016. godine (kada je premijerski zasjeo u Banskim dvorima, op. a.) i danas, najzadovoljniji sam zbog toga što su nam plaće narasle za 92 posto, a kumulativna je inflacija u tih devet godina bila 35 posto. Podijeli li se to, realni je rast raspoloživog dohotka u odnosu na 2016. godinu bio veći od 42 posto, a pritom smo svladali sve krize za koje nismo ni sanjali da će nam se dogoditi.
Miš pokazuje mišiće slonu
Cijene plina narasle su 17 puta, što je utjecalo na cijenu struje, naftnih derivata, a hrvatski građani to nisu osjetili. Intervenirali smo moćno i brzo, i zato mislim da smo ostvarili većinu strateških ciljeva, gdje su plaće i mirovine najvažnije.“
Najveći dio ad hoc na ulicama, trgovima, tržnicama, samoposlugama, kafićima… anketiranih tzv. običnih/malih CRO ljudi hvata se za glavu na Plenkovićevu tvrdnju da zbog njegove/vladine „moćne i brze intervencije nisu osjetili“ inflacijsko-krizne udare podivljalim cijenama zbog pandemije korone, razornog potresa u Zagrebu i na Baniji, rata u Ukrajini, pogrešnih vladinih prioriteta i lošeg stanja u drastično podijeljenom, posvađanom i rastuće netrpeljivom društvu.
Ako jest, a jest, kaže Plenković, „17 puta veća cijena plina utjecala na cijenu struje i naftnih derivata“, a time domino efektom na poskupljenje svih ostalih proizvoda, usluga, inih dnevnih troškova te slobodni pad životnog standarda stanovništva, zašto nije objasnio sugrađanima što su dobili time da je poslušnički prema Uniji/SAD-u, nesuverenistički i nedomaćinski otkazao kupnju jeftinijega ruskog prirodnog plina eda bi mu sugrađani i gospodarstvo plaćali deset puta skuplji američki prirodni ukapljeni plin (LNG) iz škriljevaca?
Izmišljen ratnohuškački „alibi“ proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada o tomu kako su „Rusi ničim izazvani vojno napali Ukrajinu“, pa „moramo prestati kupovati ruske energente i time oslabiti njihov ratni stroj“, nema blage veze ni s političkom istinom niti s temeljnim postulatima zdrave i razvojno potentne ekonomije. Natovariti vlastitim građanima i ekonomiji razvojno razarajuće troškove eda bi slabašni miš pokazao mišiće slonu, izvan je svake logike domaćinskog ponašanja i režimske odgovornosti.
À propos, u jeku Drugog svjetskog rata – kada su nacističke rakete V-1 i V-2 ing. Wernhera von Brauna (poslijeratni otac SAD-ova svemirskog programa, sic transit) razarale cijele blokove zgrada u Londonu, Velika je antracitom. Premijer Plenković se već prije dvije-tri godine hvalio time da, u sklopu osam puta povećanoga hrvatskog uvoza iz SAD-a, LNG iznosi više od 91 posto.
Tom „logikom“ – građani plaćaju njegov karijerizam/ulizništvo Uniji, ne njegova obitelj! – izravno je skrivio enormno poskupljenje troškova života u zemlji, a Rusima je naudio koliko komarac kad upikne slona. Doda li se tomu gadna prijevara CRO građana u njegovoj režiji kako će im zamjena nacionalne kune „našom valutom eurom“ od 1. siječnja 2023. poboljšati život, a roba i usluge će „poskupjeti tek 0,2-0,3 posto“, Plenkovićeva statistika otužno izgleda u dnevnom životu.
Predatorska je pohlepa probila cjenovnu egzosferu i 1000 posto, i još nekontrolirano raste, pa vlada priprema proširenje palete ograničenih cijena najvažnijih živežnih namirnica. Kojih je i dosad najviše nedostajalo na policama ili su trgovci, da si namire uskraćeni dio marže, enormno dizali cijene istih ili drugih nezamrznutih artikala, pa je, obrni-okreni, je li, opet nastradao „zaštićeni“ potrošač.
Preračunano u bivše kune – što ljudi čine eda bi imali bolji uvid u predatorsku pljačku na osnovi tranzicijskog tečaja od 7,53450 kuna za jedan euro – poskupljenja u eurocentima su i po nekoliko bivših kuna. Jest da je život u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj poskupljivao i prije crnoga 1. siječnja 2023., ali to se vidjelo u neznatnom broju bivših lipa (100 lipa = jedna kuna), ali ovo sada graniči s legaliziranom pljačkom za koju HDZ-Plenkovićeva vlada niti ima volje suzbiti niti je sposobna.
„Došao sam pun snage, energije i entuzijazma preuzeti stranku (2016. godine, op. a.), kojoj se praktički urušila parlamentarna većina“, busa se Plenković u premijerska prsa. „Od trenutka kada sam postao predsjednik HDZ-a do parlamentarnih izbora imao sam 55 dana. Pobijedili smo, pobijedili smo nakon toga drugi put još uvjerljivije, pobijedili smo i treći put kada su se digli svi ne bi li nas srušili, jer im je ‘strašno dobro’ bilo za vrijeme SDP-ove vlasti. I tada smo pobijedili (doduše, relativno većinom, pa je HDZ bio prisiljen koalirati s proustaškim/protusrpskim Domovinskim pokretom i revizionistički neodgovorno skrenuti oštrije udesno, op. a.).
Formirali smo različite koalicije, ali zadržali jednu te istu liniju (nije istina, zglajzali su udesno, op. a.); imali smo snage i energije za taj posao, imamo i danas. Moram priznati da se sada osjećam fit, entuzijastičan i smiren kao da mi je ovo prvi mandat. Nismo mi preživjeli, mi smo se borili. Vlada se bori za povjerenje i boljitak, za bolji položaj građana i gospodarstva. Moja je mantra od 2016. bila politička stabilnost. Držeći čvrsto uzde, a to znači vrlo vješto držati partnere (manjinci bez političkih Srba, formalno postojeći HSLS bjelovarskoga gradonačelnika te par tzv. žetončića/uhljeba također stranačkih patuljaka na papiru, op. a.) uz političku i programsku liniju koju smo zajednički definirali.“
To je i zalog, tvrdi, „dobrih ekonomskih rezultata: 18 kvartala zaredom rast BDP-a, 300.000 novih radnih mjesta u devet godina, nezaposlenost tek 75.000 ljudi, rast plaća i mirovina…“ S prosječnih 630 eura, penzići ne mogu preživjeti bez dodatnih poslova pod stare dane ili pomoći djece. O smještaju u umirovljenički dom – s poskupljenjem od neki dan za 40-60 posto na prosječnih više od 1000 eura mjesečno! – ne mogu ni sanjati. Na mjesto se čeka 10-12 godina, a mirovina ne pokriva ni pola cijene.
Narativ političke oporbe
CRO premijer to gleda kroz ružičaste naočale svoje „uspješne vlade, uspješnije od svih prethodnih zajedno“ (sic transit): „Svakom reformom (nijednu temeljitu, a uspješnu, nije proveo u devet godina vlasti, op. a.) povećali smo minimalne mirovine, dali smo umirovljenicima 11 paketa jednokratne pomoći u krizama vrijednih 770 milijuna eura. Prva smo vlada koja je uvela jednogodišnji dodatak na mirovinu (šest eura za godinu staža, što ismijavaju i penzići i politička oporba, op. a.), koji će prosječno biti 172 eura.“
Navodno, cilj je HDZ-Plenkovićeve vlade – budući da životni standard najvećeg dijela građana stalno kopni – „natjerati“ ljude da što dulje rade, „koliko god mogu da steknu što više godina staža. Danas su prosječne mirovine onih koji su praktično odradili puni staž više od 1000 eura. Najteže je onima s malim mirovinama (otprilike više no svaki drugi od 1,25 milijuna penzića, op. a.), ali tko ima najmanje mirovine? Oni koji su i radili najmanje“. Otprilike samo 175.000 CRO umirovljenika spada u tzv. kategoriju povlaštenih, a više od 1,1 milijuna gubi utrku s inflacijom te jedva ili uopće ne spaja kraj s krajem.
Dnevni život drumom, Plenković šumom. Kažu, statistika je točan zbroj netočnih podataka, pa budući da je HDZ zapasao sve važne institucije u zemlji, pa tako i Državni zavod za statistiku, netko živi u paralelnom svemiru. Kako to da gro tih nešto manje od 3,9 milijuna CRO žitelja ne znaju da žive u rajskom vrtu u kojemu, doduše, „ima nekih problemčića“, ali tu je „uspješna HDZ-Plenkovićeva vlada, najuspješnija od svih prije nje zajedno“. Kaže: „Donijeli smo toliko novca na hrvatsko tržište, ali dio ljudi je išao profitirati. Samo se vlada brine o interesima svih u zemlji, a svi se ostali brinu samo o svom interesu. Vlada ne može ukinuti tržišno gospodarstvo, a narativ je političke oporbe da ili ništa ne valja ili, ako nešto slučajno valja, onda vlada za to nije zaslužna. Taj banalni, uvredljiv oporbeni narativ više ne čujem, jer je toliko loš. Da je tako, ne bismo tri pura pobijedili na izborima“.
Plenkovićev pogled na tzv. stanje nacije nema veze sa stvarnošću, zajedničko je stajalište političke oporbe, ali i dobrog dijela javnosti: „To je neprobavljiva samohvala bez pokrića, pričanje bajki, friziranje podataka i manipuliranje činjenicama, što ukazuje na to da, jamačno, postoje dvije Hrvatske. Plenkovićeva i njegovih dobro materijalno opskrbljenih poslušnika i ona u kojoj žive ostali građani, ugroženi neimaštinom i prijetećim ratovima u koje CRO premijer neodgovorno uvlači RH.“
Saborski klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a je pak prozvao premijera zbog apologije ustaštva i nacifašizma. Drže ga najodgovornijim za to da što su ustaška obilježja i genocidni pokliči iz tzv. NDH postali „normalni“ u RH 2025. godine te široko otvorili vrata tzv. dvostrukim konotacijama, kakve ne postoje u Ustavu RH. „Premijer je govorio o dosljednosti“, istaknula je saborska zastupnica tog kluba Anka Mrak-Taritaš, „a vlada se pokazala dosljednom samo u negativnom odnosu prema ženama te u toleriranju korupcije što cvjeta. Uhićen joj je ministar zdravstva kao dio zločinačke skupine koja je izvlačila novac iz zdravstvenog sustava, drugi ministar je poslan u zatvor, a prati ga u stopu partner u vladi… Fina družina!“
Njezina klupska kolegica Dalija Orešković je prisnažila: „Sabor je postao pokretna traka za listu Plenkovićevih želja, a Hrvatska je talac njegova ega. Bivši ministar zdravstva Vili Beroš je zbir svih politika i moralnih bezvrijednosti HDZ-a. Takva država je i pravo stanje nacije danas.“
