Sa zaista neznatim izmjenama, u smislu sadržajne jasnoće i gramatičke točnosti, objavljujem pitanja na koja nisam dobio odgovore ni nakon više od mjesec dana čekanja, iako je o tome postignut čvrst dogovor. O razlozima šutnje osobe koju poznajem godinama i koja je u vrhu brodske kulturne birokracije, ne znam ništa, niti sam, zbog njenog načina kršenja pravila uljudnosti, nastojao saznati. Jesu li razlozi za odsustvo odgovora u samim pitanjima, ili u idejnom profilu SBPeriskopa, ili se radi o svojevrsnoj nelagodi, kalkulantstvu, intelektualnoj nespremnosti kulturnog radnika - ne znam i mogu samo pretpostaviti, ali očito je, o kojim god se razlozima radi, da je riječ o socijalnoj nepristojnosti i nekulturi. Što se tiče pitanja, neka čitatelji procijene jesu li možda ona uzrok totalnog ignoriranja i odusutajnja od komunikacije. Što se mene tiče kao intervjuista, ističem da sam se, postavljajući pitanja, držao na kratkom lancu i da sam bio veoma blag. Identitet istaknute osobe, koliko znam, nesklone ovakvim ispadima, neka za sada ostane neotkriven.
______________________________
1. Nekog posebnog odnosno konkretnog povoda za razgovor s tobom kao kulturnim radnikom zapravo nema. U ime kulturne javnosti htio bih od tebe, kao autoriteta s velikim radnim iskustvom, samo saznati stavove i dojmove o okolnostima i prilikama u kojima se nalazi brodska kultura i lokalni mediji koji ju prate. Kažem, zanimaju me i dojmovi, jer, nažalost, ne možeš komentirati rezultate provedenih i usporednih socioloških istraživanja, budući da se demoskopije u Brodu ne prakticiraju. Što misliš o tome da Grad, a ni kulturne institucije pod njegovim patronatom, nikada ne organiziraju proučavanje javnog mnijenja? Kako to da ne uobičavaju anketirati, ni intervjuirati, određeni uzorak ljudi iz ukupupne populacije, kako bi pribavili konsolidirano mišljenje građana o njihovim kulturnim potrebama, kako bi provjerili je li razmjerno voluntaristička praksa u skladu i sa željama konzumenata kulturnih sadržaja, te, kako bi na temelju rezultata istraživnja, ponudili i sačinili Program kulturnih potreba?
2. Možeš li, stoga, improvizirati neki svoj Dodatak postojećem Programu kulturnih potreba? Hoću pitati, čega, po tvojim rezonima, nema na kulturnom menuu? Što si ti uočio? Koja je, dakle, po tebi, uloga kulture i ostvaruje li se njena uloga u Brodu?
3. Tko je odgovoran za evidentno siromaštvo ponude i nedostatak okupljališnih i ujedinjavajućih projekata? Je li to tzv. kulturna birokracija u čijim je rukama zajednički novac, i moć, ili neorganizirani pojedinci i grupe iz kulturne baze, tamo neki proizvođači kulturnih dobara, kreativci, umjetnici, stvaraoci?
4. Funkcionira li instucionalna kultura u vidu ustanova Gradske knjižnice, Galerije umjetnina, KKD „Ivana Brlić Mažuranić“, Muzeja Brodskog Posavlja, Državnog arhiva i Hrvatskg instituta za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, u smislu opisa posla, samostalno i stvaralački, ako je gradonačelniku i kulturnim vijećima omogućeno službeno vršiti instaliranje i sječu prvih ljudi u skladu s trenutnim političkim interesima? Koliko takve kadrovske prijetnje i dominacija podobnosti utječu na suzdržanost ili razmahivanje kulturnih potencijala i vizija? Treba li redizajnirati postojeće modele navedinih ustanova i u kom smislu?
5. Jesu li zadovoljavajući omjeri raspodjele namjenskih sredstava za gradske kulturno-zabavne manifestacije, izdavaštvo, podršku amaterskim udrugama i pojedincima, predavanja, radionice i redovan rad (hladni pogon) ustanova u kulturi?
6. Zašto je, po tvom mišljenju, Grad propustio, ozbiljnije nadzirati kako se i na što troši, ili bolje rečeno, trati novac kojima je raspolagao, na primjer, Kul centar (preko 2 500 000 kuna; računaj sam koliko je to eura)? Iza tog projekta ostali su neka tehnička pomagala, i ništa drugo. Iz tzv. radionica nitko se nije ispilio za ono za što su radionice organizirane. Uopće, bačen novac, čak više nego na neke kružne tokove.
7. Prihvaćaš li narativ o tradicionalnoj kulturi kao zaštitnici nacionalnog identiteta, i izanđali „mem“ o kulturi kao zjedničkom nazivniku određenog načina življenja? Je li radikalna kultura odnosno kontrakultura neprihvaćena jer je kritika tradicionalne kulture i davanje novog smjera kretanju društva? Zašto je Brod svojevrsna grobnica modernih ideja, iliti, kako bi mladi rekli, konzerva među gradovima? Kako to da je pasivnost mladih i svih drugih dramatična upravo na razini kulture? Kako to da se tako mirno i nezainteresirano ne prati (u knjižvnosti, kazalištu...) odlazak mladih? Umiranje je postalo kultura?
8. Što je, po tebi, brodskost? Što je specifično upravo za provincijalni Brod, osim (propale) mega industrije, nevjerojatne vjerovali ili ne činjenice da Muzej Brodskog Posavlja desetljećima nema stalni postav, i sterilne, ponudom siromašne gradske tržnice, iako postoji fantastična poljoprivredna logistička podrška? Po čemu je, ako je, Brod kulturni predvodnik?
9. Kolika je povezanost osnovnih i srednjih škola i institucija kulture? Raspolažem neprovjerenim podatkom da neki nastavnici hrvatskog jezika nisu vidjeli Gradsku knjižnicu iznutra. A o učenicima da i ne govorimo. Usput: treba li Gradska knjižnica dobiti ime?
10. Vratimo se na početak. Nije li čudno da lokalne medije ne zanimaju demoskopije odnosno istraživanja javnog mnijenja? Što si primijetio što njih uopće zanima? Koje su to top teme u brodski medijima? Prošlost nije, budućnost nije, a od sadašnjosti crna kronika.
11. Imaš li dojam da je situacija u brodskim medijima idejno, materijalno, strategijski kaotična kao američko povlačenje iz Afganistana? Ali, Amerikanci su otišli, nakon što su devastirali Afganistan (neka se tješi, jer nije jedini!), imajući planove za povlačenje u Ukrajinu kako bi odatle obuzdavali Rusiju. Kakve planove imaju brodski portali? Možda imaju planove upasti u Tvrđavu kod gradonačlnika, ali ne više na domjenke, nego da rasture njegov populizam?
12. Brodski mediji su puke transmisije. Ponavljaju banalne vijesti. Kao iz knjige Planet majmuna Pierre François Marie Louis Boullea. Nitko od profesionalaca ne usuđuje se, osim dva tri novinarska imena, nešto analizirati i komentirati. Jesi li primjetio da, u smislu bavljenja kulturnom produkcijom, svi samo prenose sadržaj pozivnica koje im šalju kulturne institucije? Rijetki su intervjui s akterima predstava, izložbi, koncerata, još rijeđa objašnjenja ideja, stavljanja nekoga i nečega iz svijeta umjetnosti u kontekst aktualnog, akcentiranja i/ili sličan angažman. Je li kultura u medijima kultura prežvakavanja, bez kritičkih osvrta i poznavanja materije?
13. Zadovoljava li te postojeća kolaboracija imeđu inertne kulture i sterilnih, dosadnih medija koji ne rade na sebi?
14. Kako, s čime i s kime prevladati odsustvo strategije suradnje? Jer, ovaj model suradnje kulture i novinarstva pogrešan je i površan. Oni moraju biti međusobna potpora. A brodski novinari su oslonac gradonačelniku, koji im se zahvaljuje na šušteći način. Barem da su mediji puki agitatori, a kulturnjaci manje skolastični i ušančeni? Ali, nisu. Notorna jalovost i bezbojnost s obje strane. Misliš li da je to posljedica zaobilaženja tržišta odnosno neovisnost o njemu? Naime, i jedni i drugi su na sisi grada/države. Doduše, za kulturne institucije imam razumijevanja.
15. Zazivaš li i ti kulturni rat tj. rat u kulturi? Polemike koje osvježavaju ustajalu atmosferu? U Brodu je kultura uglavnom zabava, s kulminacijom za vrijeme Noći muzeja. Smatraš li da bi kultura trebala biti način okupljanja kritičara postojećeg, privilegija i korupcije? Plitkost koja se nudi degradira ljude u borbi za vlastito dostojanstvo i prevrednovanje vrijednosti.
16. Jesu li lokalni (brodski) mediji odgovorni za vlastitu nekvalitetu i neprofesionalnost? Je li tradicionalno novinarstvo ugušeno u vlastitoj bljuvotini? Radi li se o imobilizirajućem strahu novinara za egzistenciju? I, na kraju, što raditi?
