Igor Safundžić je odustao. U oproštajnom pismu javnosti on obznanjuje da nakon dvadeset godina provedenih u slavonskobrodskom SDP-u, uspješno i na raznim funkcijama, napušta stranku. Ističe da više nije spreman biti u njoj zajedno sa Striborom Valentom, predsjednikom Gradske organizacije SDP-a Slavonski Brod, koji ne živi socijaldemokraciju, koji je sudjelovao u izbornom inženjeringu, koji ima lažnu titulu diplomiranog pravnika, koji zlouporabljuje svoj položaj u SDP-u, pretvarajući ga u svojevrsni bankomat za pojedince koji imaju aspiracije biti u nadzornim odborima, a zauzvrat se podvrgnuti njegovoj volji. Napose, Safundžiću nije prihvatljivo da takav kadar koji remeti ugled SDP-a, ima podršku vrha stranke. Na kraju pisma, napuštajući patogeni okoliš brodskog SDP-a, miksajući rezigniranost i buntovnost poručuje i preporučuje: Neću glasati za stranku dok je god ovih momaka i cura sa „bankomata“. To isto preporučujem i Vama glasačima SDP-a. Dok god strankom drmaju Davor, Rajko, Zlatko, Stribor nemojte glasati za stranku političkih profitera.

Safundžić je, očito, obraćanje javnosti napisao pod stresom, povišenim tonom, bez sabranosti i ispod očekivane gramatičko-stilske korektnosti. Na trenutke je upravo tužno čitati infantilne nesuvislosti napisane polu-ezopovskim jezikom, uočavati nedostatke medijske pameti, rahitičnost njegove kritike i obračuna koji imaju cik-cak liniju argumentacije, nepostojanje bilo kakve konstruktivne ideje koja se bazira na negaciji postojećeg stanja. Umjesto pisma-tribine slobode na kojoj se odustaje od stranačke stege koju provode nemoralni ljudi, namjesto izazivanja šoka kojim se potiče preispitivanje razloga djelovanja, koji je za iniciranje energije okupljanja oponenata profiterima- javnost, u koju, valjda spadaju i stranački drugovi, dobila je pismo nakvašeno suzama, pismo u kome vlažnim slovima piše što je to Igor Safundžić zapravo radio: Za SDP sam dao jako puno (naravno nisam sam) napuštao rođendane od svoje djece da bih lijepio plakate, dijelio letke, stajao na štandovima. Legendarni Mladen Delić bi zavapio: ljudi, je li ovo moguće. Stvarno, je li moguće da se čovjek koji je, (ili, koji se?!) u SDP-u proveo dvadeset godina, bude ovako nedoraslo, djetinjasto praznogovorljiv? Nikakav jad, nikakva ogorčenost, nikakva nemoć, nikakva ljutnja, nikakva tjeskoba ne smije voditi podsmijehu i peziru. A Safundžić ih je upravo svojim nemuštim, prizemnim i dozlaboga jadnim pismom, izazvao. Sada Valenta i bankomat boys and girls govore da je Safundžić agresivni, nepametni čovjek s nožem među zubima. I što to Safundžiću znači „živjeti socijaldemokraciju“? Zvuči kao preerotizirano štivo. Znači li to trljati se sa članstvom, narodom, penetrirati u njihova srca? Čija najviše? Radnička? Sindikalna? Studentska? Safundžić je izgubljen, jer socijaldemokracija odavno ne živi u SDP-u. On zaziva duhove prošlosti, nešto od čega je SDP odustao, sahranio i prekrio s dva metra neoliberalne ideologije.

O tom njegovom pismu, čije navode, usput ću naglasiti, nitko od njegovih kukavičkih stranačkih istomišljenika, nije javno podržao, trebalo se pričati danima, ono je trebalo izazvati tektonske poremećaje među brodskim esdepeovcima podijeljenih na bernardićevce i ostojićevce. Trebalo je biti promotivno-statusna poluga za velike rasprave kako i s kim dalje, a ono je postalo sprdnja i neotrpiva uvreda za socijalnu pristojnost i logički red. Ono je primjer disproporcije između htijenja i umijenja, ono čak nije poslano svim lokalnim medijima (sbperiskop, na primjer, za Safundžića ne postoji). Naposljetku, Safundžić je svojom ishitrenošću, površnošću, nestrpljivošću, rudimentarnim poznavanjem polemičke taktike i, svojom, više fiziološkom, nego intelektualnom reakcijom, učinio štetu ponajviše sebi. Oni kojima je uputio svoj opravdani vrtlog uznemirenosti koji ih je trebao uzdrmati, neće se ni počešati. Zaboga, zar nije znao s kim i gdje ima posla sve ove godine?! Ponekad valja poslušati i druge, a ne samo svoj naivni poriv da se razvali protivnik i naprave prijeteće napukline u njegovim bedemima.Treba znati odabrati način.

Jedan oštorumni i pokatkad zadrti komentator, koji ispod postova na SBPeriskopu reagira pod nickom Zambata, zna često efektno omalovažiti takmaca u raspravi, uporabljujući alkarsku uzrečicu... alkar/komentator taj i taj- u ništa. Preuzimam ovaj puta i sam taj način i kažem: bivši esdepeovac Igor Safundžić- u ništa! Nažalost.