Pobjednica ste kulinarskog showa RTL-a Tri, dva, jedan - kuhaj! Ponovite, napokon za svoje fanove na SBPeriskopu, što se sve događalo? Od prijave za show do neizvjesne pobjede.


Hvala. Već godinama su me nagovarali da se prijavim u različite kulinarske show-e, natjecanja, ali što bi rekli, nekako, nikako. Ovaj puta se desilo to da me jedna draga poznanica nazvala i zamolila da se javim produkciji. Tako je sve počelo. Prijavila sam se u biti sama, ali opet u jednom razgovoru sa prijateljima i Ksenijom sam rekla da sam se prijavila došli smo do zaključka da je bolje da ne idem sama već s nekim svojim. Odmah sam Kseniju pitala da li bi išla i ostalo je povijest. Iako Ksenija jako fino kuha, ona je odmah rekla da ide sjeckati, meni pomoći i dobro se zabaviti. Tako je i bilo, osim što je bila puno veća pomoć od pukog sjeckanja. Bilo nam je zabavno, naporno ali lijepo i zanimljivo.
Najteže je bilo koncentrirati se na brzinu oko toga što napraviti taj dan ako smo znali glavnu ili neke namirnice i ona minuta u kojoj trebate sve uzeti za jelo, a dešavalo se da netko prije vas uzme nešto, da jednostavno nečega nema, kao i da totalno zaboravite što vam treba posebno kad nešto ne možete naći. Par puta je i vrijeme bilo više nego knap, jer se doista kuhalo to zadano vrijeme. Pred kraj kad smo ostali sami u pojedinačnom kuhanju, bilo je tiho, pusto i baš nam je falila atmosfera cijele ekipe, a i dosta je bilo stresno jer svaki dan je bila šansa za ići kući. Naravno, finale je priča za sebe, ali ja sam to gledala kao i cijeli show, kao testiranje sebe. Dat ću svoj maksimum, pa ako je to dovoljno, super. Naravno da čovjek u sebi priželjkuje pobjedu, posebno kada dođe tako daleko, međutim ne pod svaku cijenu. Doista sam na sve to gledala kao jedno novo iskustvo i testiranje. Mislim da sam položila. Za sebe. Jer to je tamo ipak više od samog kuhanja, nošenje sa stresom, pritisak vremena, nedostatka namirnica, kamere, samo ocjenjivanje, sve je to pritisak koji na čovjeka djeluje i doista je bio test za sve nas. Nakon nekog vremena dio toga nestane, ali dio ide iz emisije u emisiju.


Koliko zapravo traje snimanje, e, da bi se montažom, ukupni materijal složio u jednu emisiju?


Snimalo se prema točnom produkcijskom planu i sve je bilo u skladu s epidemiološkim mjerama. Mogu reći da je u početku, dok se nismo navikli na kamere i sve to, bilo dosta naporno. Kasnije se čovjek privikne.


Jeste li imali pripreme kod kuće? Jeste li učili, ponavljali tajne zanata? Jeste li nekog nazvali?


Ne nisam. Pogledala sam par epizoda na YouTube. Inače, pa znate da stalno kuham i uvijek eksperimentiram, tako da je to bilo i dalje tako. Uredno sam pisala kolumne i dok sam bila u Zagrebu, sve radila kao i obično.


Što vam je pobjeda, u materijanom smislu, donijela?


Lijepe nagrade. Gotovinu, poklon bon od Prime i set suđa od Tognane. Kuhinja se radi, još neki poslovi vezani za nju. Puno toga je trebalo dogovoriti, nije to mala stvar. Da li sam dobro odabrala, vidjet ćemo, a i vi ćete vidjeti. Meni se sada sviđa kao nacrt. Suđe koristim i jako je dobro. Dobila sam i postolje sa kuhačama za uspomenu, ali neka poznanstva su se tu iznjedrila i iskustvo koje je puno vrednije od ovih materijalnih stvari.


Bili ste medijski popraćeni maksimalno, dok je show trajao. Što je dalje bilo? Koje su vaše obveze prema RTL-u?


Naravno, popularne emisije poput 321 Kuhaj nose i medijsku prisutnost.  Bilo je bezbroj čestitki, tri dana sam bila zasuta porukama i pozivima. Poslije je toga bilo manje, ali ima još. Odradila sam i veliki broj intervjua za razne novine, od nacionalnih do lokalnih.


Je li bio ponuda za reklame ili slično?


Sudjelovala sam u pisanju sadržaja i sa slikama u kuharici u Slobodnoj Dalmaciji, gostovala sam u jednoj strukovnoj školi što mi je bilo jako drago i lijepo provedeno vrijeme. Broj pratitelja na Instagramu se lijepo povećao, a to je jedan od preduvjeta za suradnje. U Brodu sam se najbolje predstavila to večer sa šaranom na moderan način koji se izgleda baš svima jako svidio. Radim i polako se navikavam i učim snimati i za YouTube, kažu bez toga nema ništa, tako da se radi. Kad se uporno i dobro radi, rezultati kad-tad dođu, zar ne?


Od kakvog je utjecaja pobjeda na životnu rutinu? Što kažu obitelj, prijatelji?


Utjecaj, pa skoro nikakav osim što još više kuham, tipkam i imam ipak još više obveza. Kad me mama nekad vidi da kod nje 'visim' na mobitelu, moji već kažu:“Mora, radi!“ hahahaa…
Obitelj je sretna, kao i prijatelji, svima je drago i svi očekuju još nešto, neku nadogradnju, nešto… Naravno, svi kažu da su odmah znali da ću pobijediti i da zovem da probaju kad objavim nešto što im se sviđa. Srećom kod nas to nije nikad bilo problem!



Neki mediji zamjerili su vam što se, onako uzbuđeni kada ste proglašeni No1, niste sjetili svoje partnerice Maduna Ksenije. Zadovoljite znatiželju mnogih i recite nam kako ste vas dvije?


Zamjeram to i dan danas sebi, jer dok nisam vidjela na TV-u nisam znala. Doista nisam znala što sam tamo govorila. Ružno je, ali na žalost vrijeme ne mogu vratiti. Prva poruka koju sam poslala poslije pobjede (emitiranja) je bila Kseniji, da joj se ispričam i da kažem da mi je žao. Jer smo provele jedno krasno vrijeme zajedno i žao mi je da tako nešto baci sjenu na sve. Ali, tko nije griješio nek baci kamen prvi.
Nas dvije se slabo družimo, bilo je puno poruka i razgovora telefonom dok je sve to išlo, ali zima, korona i neke druge stvari, ne baš između nas dvije, su smanjile naše druženje.


Svi su primjetili, a naročito ja kao urednik portala za koji pišete redovnu kolumnu, da nijednom tijekom showa, niste izostali. Zapravo, nikada se nije dogodilo da petak prođe bez vas.


Hvala. Kada se obvežem na nešto, onda to ili radim ili ne radim. Doista ne volim polovično raditi bilo što. Tako se i ne obvezujem na stvari koje ne mogu uraditi kako treba. Radije ni ne počinjem. Prijatelji koji znaju da pišem za portal su me pitali hoću li i dalje pisati. Meni to nije dolazilo u pitanje uopće. Naravno, ako me obveze toliko stisnu da više ne mogu pisati ili ne redovno, to ću javiti i dogovorit, ali sve dok mogu i želim sve uskladiti, pišem. Naravno, četvrtak nekako sve brže dođe, često sjednem i mislim što napisati, ali nekako ide. Volim biti dio nečeg pozitivnog, kvalitetnog i vidjeti da ljudi čitaju što pišem. Sve se može kad se hoće.


Kako bi definirali svoju kolumnu? Očito da se radi o društvenom i političkom angažmanu i uvrštavanju vrhunskih recepata.


Evo, vi ste definirali! Ne znam, krenuli smo sa receptima, sjećam se i pisanja o nekim namirnicima, pa kako sam tada bila i politički aktivna, bilo je nekih prigodnih datuma koje sam komentirala i tako je krenulo. Blagdani, praznici, prigode, događanja. Vi me niste zaustavili ili negodovali, a ljudi su čitali i reagirali. Sad smo se već i upoznali, pa su to uglavnom ugodni komentari i konstruktivne kritike. Naravno da ne trebamo svi misliti isto i da je poželjno razmijeniti mišljenja. Mislim da se svi moramo društveno angažirati i znam da je sve u životu politika, makar svi zazirali od nje, ali ne čudi obzirom na politiku koja se kod nas vodi. Na svim razinama, čast izuzecima.
A recepti, joj da još netko tipka za mene! Bilo bi svega još više.


Koji su vam planovi?


Moj muž zna reći:“Plan je da nema plana!“
Doista volim kuhati, voljela bih to nekako povezati s putovanjima. No, za sad, zbog dosadašnjih uvjeta, radim na novoj kuhinji i organiziranju lakšeg snimanja i slikanja svojih kuharskih uradaka. Otvorena sam za razne suradnje vezane uz sve to, ali ako i ne bude ništa, ne nešto veliko, rad na društvenim mrežama može postati lijep posao u slučaju da me još neki prepoznaju i ponude suradnju. Mislim da se rad i upornost uvijek isplate pa ćemo vidjeti.
Ako se pojavi nešto zanimljivije, vi ćete saznati među prvima!