Biserka! Ako je ikome ime bilo u skladu s izgledom onda je to bila ona. Imala je dvadesetak godina kada započinje ova priča. Nije bila pretjerano visoka. Moglo bi se reći a je srednje visine, međutim imala je duge noge u odnosu na tijelo. Kosa joj smeđa, baš kao i prelijepe bademaste oči. Lice joj ovalno pravilnih crta. Tko bi samo jednom vidio to lice teško bi ga zaboravi. Kada bi se nasmiješila bljesnuli bi biserno bijelo zubi. Ne mali broj momaka ludovao je za njom. Učinili bi sve da je mogu imati.
Biserka je živjela s majkom u skromnoj kući, u jednoj od uličica u širem centru grada Broda.
Prije 13 godina dogodila se obiteljska tragedija. Bilo je tu vrijeme raspada države i socijalizma i stvaranja nečeg novog. U to novo su se mnogi kunili da će biti bolje, a kako i kada će to bolje nastupiti nitko nije ozbiljno razmišljao. Veća svijeta se bavila poviješću, proširenjem vlastitih država na uštrb susjednih, kao da će susjedne države to jedva dočekati. Hoćete ovaj dio naše države - uzmite, hoćete onaj dio - izvolite. Nacionalističke vođe svih republika Jugoslavije nudile su namjerno ili nenamjerno, naivno ili podmuklo, svojim zaluđenim podanicima iluzije, više ili manje izmišljenu povijest i na osnovi nje nepostojeća povijesna prava. Onaj koji je preko TV ili preko radija gledao odnosno slušao prigodne emisije mogao je čuti neprirodni urlik zanesenih masa, naravno o tome je mogao i čitati u novinama, kada bi neki od lidera divljim glasom punim sladostrašću uralo o povijesnim i etničkim granicama i sličnim budalaštinama ili romantičnom sanjarenju. Pri tome nitko nije govorio o toma kako ta da baš njihov narod ima pravo na proširenje svojih država, a drugi narodi to nemaju. Da bi se zadovoljili svi zahtjevi zanesenih nacionalista Jugoslavija je morala biti velika kao Europa da ne bi došlo do rata i svih strahota koji on donosi. Dok je u njihovim državama bilo prisutna bijela kuga, praznila su se cijela sela, oni su tražili proširenje svojih država u kojima, kada bi protjerali neistomišljenike, ne bi imao tko da živi, tim prije što bi pobjednici opljačkali sve što se opljačkati moglo.
Kao normalan čovjek Biserkin otac Dinko teško je to podnosio. Bio je alergičan na sulude povike "Srbija do linije Virovitica, Sisak, Karlobag", a ne manje mu se gadio ovdašnji odgovor "Hrvatska do Drine i Zemuna".
Našli su ga jedno jutro mrtvog u njegovom uredu. Nije dočekao raspad Jugoslavije i nastanak novih mladih demokracija. Dinko je radio u lokalnoj administraciji, i kada je umro obitelj je ostala bez značajnog izvoda prihoda. Majčina plaća bila je mala ali dovoljna za preživjeti tim prije što Blaženka nije nikada prekinula vezu sa selom. U jednom obližnjem seli imala je stare ali jop dobrodržeće roditelje, koji su je opskribljivali s voćem i povrćem, a u kasnu jesen klala se i jedna svinja samo za nju i Biserku.
Biserka je rasla, školovala se i stasavala okružena majčinom ljubavlju, a djedu i baki je bila ljubimica. Dinkovi roditelji su umrli tako da s te strane nije bila moguća nikakva pomoć.
Prošao je rat i strašna razaranja, a ostala je ne manja strašna mržnja prema svemu što je bilo vezano za neprijatelja u dobrom dijelu svih zaraćenih strana. Oružje uništava materijalno, mržnja duhovno. Majka Blaženka odgajala je svoju kćer u duhu tolerancije i ljubavi prema svakom čovjeku dobre volje ma kojem narodu pripadao, što nije naišlo na dobar prijem kod nekih ekstremnih susjeda. Živjeli su skromno ali pošteno. Kada je Biserka završila srednju ekonomsku školu zaposlila se kod jednog mlađeg poduzetnika koji je vodio knjigovodstveni obrt. Taj čovjek iako oženjen mladom lijepom ženom i premda je imao dvoje djece, otpočetka je upućivao Biserki pohotne poglede. Proždirao je njeno lijepo lice i prekrasno tijelo. Jednom prilikom, kada su njih dvoje ostali sami u uredu, pozva poduzetnik Biserku da mu priđe u vezi nekog računa. Ništa ne sluteći ona mu priđe. Poslodavac je malo pričao o računu, ač onda joj munjevito stavi ruku na prelijepu stražnjicu i poče je milovati. Biserka pocrveni od neugode i ljutnje. Ciknu i ukloni se u stranu.
- Hajde, ne pravi se blesava. Mlad sam, zgodan, bogat, bolje ti je da te ja imam nego tamo neki sirotan. Malo nježnosti neće naškoditi ni tebi ni meni - bezobrazno će poduzetnik.
- Sram vas bilo. Imate divnu ženu, dvoje prekrasne djece, a mene dirate - izusti preneražena Biserka.
- Pusti sada moju obitelj. Sada smo bitni samo ti i ja. Ako mi pružiš malos trasti i nježnosti dat ću ti bolju plaću. Osim toga priroda me obdarila pa ćeš i ti už...
- Marš gade. Tvoja prljava šapa više nikada neće dodirnuti moje tijelo.
- Ako je tako, kupi prnje i gubi se.
- Prvo ćeš mi platiti što sam zaradila, a ako to ne učiniš prijavit ću te za napastvovanje.
Poduzetnika je baš briga bila za prijavu jer je imao dosta utjecajnih prijatelja, ali ga je brinula mogućnost da za skandal dozna njegova supruga, kći vrlo važnog čovjeka. Zato odamh ujutro isplati Biserku, a ona s gađenjem napusti njegov ured. Kasnije se zaposlila u jednoj drugoj knjigovodstvenoj radnji u kojoj je vlasnica bila žena. Tu nije imala problema seksualne prirode, ali posao nije išao najbolje pa je plaća bila mala i često je kasnila.
Jednog mirisnog lipanjskog dana u jednom od kafića na korzu upoznala je Roberta. On je bio iz obitelji koja se u tranziciji naglo obogatila. Što bi rekao narod odjednom su skočili iz opanka u kuće, vikendice, automobile, raskoš. Nitko pravo nije znao kako su se obogatili, ali se šaputalo da je to bilo na kriminalani način. Robert je završio gimnaziju, na fakultet mu se nije išlo jer nije imao nikakav motiv za daljnjim školovanjem. Govorio je da je fakultet gubljenje vremena i da je on za siromahe.
Novaca je imao u izobilju jer starci nisu škrtarili kad je u pitanju njihov sin mezimac. A i zašto bi škrtarili kad su bogatsvo zaradili pljačkajući narod u koji su se javno zaklinjali. Njihov ljubimac, pas Šiljo, živio je u izobilju za razliku od mnogih njegovih sunarodnjaka za koje bi oni tobože sve učinili. Robert je imao 25 godina i život je provodio u razonodi. Ustajao je kasno, lijegao također kasno, a između toga ljenčario, provodio se, osvajao djevojke i udane žene. Kada bi se zasitio jedne krenuo je na drudu, ne vodeći računa o tome hoće li koga povrijediti. Jednom prilikom ga je jedan snagator zatekao u krevetu sa svojom ženom, koji ih je onda tako pretukao da su završili na kirurgiji brodske bolnice. Toliko su bili preplašeni da nisu smjeli ni pisnuti o tome tko im je to učinio. Jedno se vrijeme nakon toga Robert primirio, a onda počeo po staom. Nagon da vara žene bio je jači od straha. Pretučena ljubavnica htjela se vratiti snagatoru. Napravila je pravu scenu u njegovom stanu. Lila je krokodilske suze i zaklinjala se u vječnu ljubav i vjernost. Snagator ju je poslao u materinu i istjerao iz stana pa se vratila živjeti s roditeljima.
Biserka o svemu tome nije ništa znala, tako da je na Robertov upit smije li sjesti za njezin stol odgovorila potvrdno. Da je samo mogla znati što će je zbog toga snaći odbila bi ga s prezirom. Jop su nekoliko puta izašli a onda ju je Robert pozvao kod njega na piće. Njegovi su imali veliku kuću u naselju Budainka, a sinu su kupili dvosobni stan u centru, u koji je on dovodio naivne i sluđene žene. Naivne bi povjerovale da ih vrlo rječiti bogataš, ljepotan, voli; dok bi sluđene željele da ih se vidi u društvu tako "ugledne" osobe, potajno se nadajući da će ga obuzdati pa onda uživati u dokoličarskom životu.
Ništa ne sluteći, Biserka je došla u stan. Nije još ni srknula kavu koju je sama skuhala, a Robert ju je već počeo milovati po nogama. Biserka se zarumenila od iznenađenja i ljutnje. Ljubavnik Robert to pogrešno protumači kao njezin pristanak i uzbuđenje, pa navali još žešće. Biserka ga prvo blago odgurnu, međutim kada se njegova pohotljiva ruka nađe na njezinom međunožju ona ga odgurnu da skoro pade. Sada je Robert porumenio od gnjeva.
- Šta ti je, glupačo? Zašto me guraš u mom stanu - dreknu veliki ašik.
- Tvoj je stan, ali je međunožje moje.
- Pa šta onda ako je tvoje. Dirao sam ja i bolju koku od tvoje.
- Došla sam na kavu a ti vršiš pravi desant na mene.
- Došla si ovdje jer si željna ševe sa mnom a sada se praviš naivna.
- Sram te bilo. Ponašaš se prema meni kao da sam neka laka žena.
- Sve su žene više ili manje lake. Vjeruj mi kao starom švaleru.
- Pravio si se fin, a sada tvrdiš da si švaler. Jako si me razočarao. Više ne želim čuti za tebe - tiho će Biserka s očima punih suza.
Ona se u to malo vremena, koliko su skupa, opasno zaljubila u Roberta, da je u sebi vodila strašnu borbu. Jedan dio nje želio je da mu popusti i prepusti se, ali onaj racionalni dio joj je govorio da je čovjek u kojeg se zaljubila obični gad koji će je napustiti čim se nauživa njena lijepa tijela. Luda znatiželja ju je vukla da se upusti u upoznavanje nepoznatog a pretpostavljala je lijepog, ali joj je razum priječio da to tajanstveno nepoznato upoznava s muškarcem koji je ne voli nego samo želi.
- Hajde licemjerko, vidim da goriš od želje da mi se prepustiš. Sa mnom ćeš imati neslućena uživanja samo se opusti - uporan je bio Robert, koji je opet bio spreman da je dira.
Biserka se u sebi prelomila. Bila je sigurna. Ako mu se sada poda cijeli će se život osjećati bijedno poput kurve. U redu. On je zgodan, mlad, bogat, seksi, ali nije to ono što ona očekuje od života. Želi čvrstog, pristojnog, pouzdanog partnera makar i ne bio tako lijep i bogat kao Robert, kome će s radošću dati svoju čednost i s kojim će provesti ostatak života. Biserka je znala da nikada neće biti proglašena za sveticu, ali ne želi biti niti kurva, niti laka žena za kojom posežu takvi kao Robert.
- Odbij, pokvarenjače - hladno odbi Biserka njegovu ponudu.
- Nećeš se valjda podati nekom jadniku koji ne zna pr.a.i. Što te takav može naučiti. Podaj se meni koji sam majstor za te stvari.
- Čula sam ja od jedne kakav si ti majstor - blefirala je Biserka.
Sevdalija pocrveni kao rak. Potrefila ga je u slabu točku.
- Prokleta Nevenka, tad sam bio pij.. - riknu ljubavnik i uhvati se rukom za usta.
- Ako moj budući i ne bude znao, skupa ćemo se učiti - skoro veselo će Biserka.
- Doći ćeš ti meni na koljenima - jarosno će Robert ne shvaćajući da ga odbija sigurni plijen.
- Radije bih umrla.
- Gubi se.
- Rado.
Biserka je jedno vrijeme patila, ne toliko zbog toga što više nije s ljepotanom Robertom nego zbog toga što si je dopustila glupost da se zagleda u jednu takvu opskurnu osobu kao on. Takvima je samo jedna stvar na pameti: da se zabave s naivnim ili glupim ženama, a kada ih se zasite jednostavno ih šutnu od sebe bez obzira na posljedice. Biserka je osjetila odvratnost prema takvim muškarcima i bila je sigurna da je nijedan takvi neće imati. Da mora birati između smrti i vođenja ljubavi s takvim neodgovornim muškarcima ona bi izabrala smrt. I do sada je bila oprezna kada su muškarci u pitanju, a sada će biti još opreznija.
Marko je odrastao u tipičnoj radničkoj obitelji. Otac je radio kao bravar u jednoj tvrtci unutar Đure Đakovića, dok je majka bila domaćica, koja je živjela za obitelj. Spadala je u one žene koje su potpuno neinteresantne kojekakvim šund emisijama na televiziji, u kojima kojekakvi moralni nitkovi, budaletine i sjecikese dobivaju gotovo sav prostor. U takvim se emisijama radije poziva, više ili manje prikrievno, na blud, nemoral i lagodan život, nego da se bar ponekad osvrnu na prave žene, koje su sjajne supruge, ljubavnice, majke i radnice. Koje su tri stupa obitelji. Da, ne daj Bože, njoj umre muž bila je sigurna da je više ni jedan muškarac ne bi dotaknuo. Živjela bi za svog sina, jedinca, Marka.
Po tom pitanju bila je slična Blaženki. Još se priča kako je Blaženka energično odbila nemoralnu ponudu pohotnog susjeda. Iako u godinama koje se ne mogu okarakterizirati kao prva mladost, Blaženka je još uvijek izvrsno izgledala. Nerado je oblačila hlače, ali kada bi obukla neke uske farmerice isticali bi se prelijepa guza, kojoj bi malo koji muškarac mogao odoliti, a bome izazivala je širenje zjenica i kod lezbijki. Visoka, stasita, finih oblina tijela i lijepih crta lica privlačila je mnoge znatiželjne poglede, zašto gotovo nije ni malo marila.
Jednoga dana je na njena vrata zakucao dobrostojeći susjed Filip. Imao je oko 40 godina i bio poznat po tome što nije žalio dobro potrošiti na lijepu ženu. To što je bio oženjen i otac dvoje djece nije za njega bila nikakva prepreka. Dakle, pojavio se na vratima s kitom skupcjenog cvijeća u ruci. Ona je čula za njegove izvanbračne gimnastičke aktivnosti pa ga hladno oslovi:
- Otkud vi, komšija.
- Evo, evo, susjeda, došao sam na kavu da malo popričamo - procvrkuta unjkavim glasom Filip.
Blaženka malo promisli pa ga pusti u stan. Biserka je bila na poslu. Uz kavu Filip prijeđe na stvar.
- Znate, ovaj, susjetka imam za vas jednu ponudu. Nemojte me krivo shvatiti ali vi ste izuzetno privlačna žena, a ja to cijenim.
- Što želite? - hladno uzvrati Blaženka.
- Živite toliko skromno a mogli bi znatno bolje.
- I?
- Evo dat ću vam 1.000 dolara da provedete noć sa mnom.
Blaženka pozeleni, pocrveni, onda opet pozoleni. Cijelu minutu je zanijemila bez mogućnosti da pokrene ijedan dio svoga tijela. Negdje u daljini graknu gavran. Filip pomisli da je došao njegov trenutak. Cvijeće, dobra lova, tome neke žene ne mogu odoljeti. Pomisao na njene velike oble dojke i slatku guzu natjeraše mu slinu na usta. Krenu požudno rukom k njenom obrazu. Blaženka se povrati. Skoči sa stolice i opali uspaljenom ljubavniku dva vruča šamara. Svaki obraz dobi jedan.
- Đubre, marš iz moje kuće i da više nikada nisi u nju stupio.
- Ali, vi, mislim vam pomoći da...
- Da mi daješ milione dolara ne bih dopustila da me ti tako ljigav dodirneš, a kamo li da spavam s tobom.
Ona o tome nikome ništa nije rekla, mora da se on požalio u nekom društvu kad je bio malo podnapit.
Markova obitelj za vrijeme njegova odrastanja nije oskudjevala u osnovnome ali se živjelo od plaće do plaće prilično skromno. Živjeli su, kao i Biserka, u širem gradskom središtu. Marko je dvije godine stariji od Biserke. Bio je to momak srednje visine, ni vitak ni debel. Kosa mu plava kao i oči, glas dubok, promukao. Već je neko vrijeme radio u jednoj tvrtci kao bravar, koja je njegov rad nagradila skromnom plaćom. Kada se Biserka razvila u krasnu djevojku Marko se u nju zaljubio ali nije imao hrabrosti to priznati. Poznavao je slučajno, preko jednog prijatelja, i razvratnog Roberta. Kada je primijetio da Robert i Biserka izlaze u sebi je kriknuo: "Pa, zar i ona". Preko prijatelja dobro je znao kakav je gad po pitanju žena i zbog toga se silno brinuo da ne povrijedi i Biserku, taj nježni cvjetak, kao što je povrijedo i neke druge naivne djevojke. (Ne može se reći da je Robert povrijedio žene koje su odabrale lakši put pa su se s njim družile zbog njegovog bogatstva, želeći uživati u dokolici).
Marko se našao na mukama. Nije se htio ni smio miješati u Biserkin život, a opet je gorio od želje da joj kaže kakav je Robert gad i da bi ga se trebala kloniti. Koliko je on poznavao Biserku ona je zaista bila naivna netaknuta djevojka, ali je imala osjećaj čestitosti, pa se s toga nadao da neće podleći Robertovoj prljavoj igri. Uistinu bi bila šteta da je ta hulja iskoristi, ponizi pa odbaci kao staru kuhinjsku krpu. Kod djevojaka poput Biserke to ostavlja trajne traume.
Jednom prilikom su se slučajno u kafiću našli Marko, Robert i njihov zajednički prijatelj Vlatko. Uz piće, a Robert i cigaretom, razgovaralo se o aktualnoj političkoj situaciji. Robert je žestoko i s visoka napadao koalicijsku vlast. Da je protuhrvatska, da će uništiti sve tekovine prethodne vlasti, da će se sve rasprodati strancima. Marko i Vlatko su se smireno ali odlučno suprotstavljali.
- Ah, vas dvojica ste prije blesavi nego antihrvatski nastrojeni. Nego, dugo nisam vidio tvoju susjedu Biserku - zvonkim će glasom Robert.
- I ja je rijetko viđam jer rijetko izlazi - uzvrati Marko.
- Ta ljepotica koliko je divna toliko je glupa. Jedna je od rijetkih koja mi je umakla, ali će mi ona već sama doći. Onda ću je dobro iskoristiti pa šutnuti.
- Sada si pretjerao - oštro će Vlatko.
- Zašto? Treba čovjek dok me mlad uzeti sve što mu se pruža. Kasnije će biti kasno.
- Uzeti i poniziti to je tvoje geslo. Kako se to uklapa u tvoj katolički svjetonazor i koji si se i maloprije kunio. Osuđuješ "komunjare", a ja ih znam dosta koji takvo što ne bi nikada napravili i koji su po tom pitanju daleko moralniji od tebe - reče Marko.
- Komunjare ne vjeruju u Boga a ja vjerujem. Meni će Bog oprostiti moje grijehe a njima neće.
- A kako znaš da će tebi oprostiti a njima neće? Ti kao da imaš direktnu telefonsku liniju s njim - gromko će Vlatko.
- Zato Bog oprašta onima koji vjeruju u njega.
- Zanimljivo. Ti tobožeš vjeruješ u Boga, a ne vjeruješ u njegove zapovijedi. I tebi će On kao oprostiti, a neće oprostiti onima koji se u dobroj mjeri drže njegovih zapovijedi a deklarativno u Njega u ne vjeruju. Ta mi je teorija podosta nategnuta - oštro će Marko.
- Ja se ispovijedam i ...
- Je, ispovijedaš se jednom godišnje i to neiskreno i misliš da je to dovoljno za oprost grijeha - nasmija se Vlatko.
- Ja se uvijek iskreno ispovijedam.
- I već sutra salijećeš udanu ženu s djecom, ako je lijepa, ne bi li je povalio - reče Vlatko.
- A zašto ne bih povalio ono što se može? Da je ne povalim ja netko bi drugi. Takve bez seksa na mogu. Njenu p.z.u ne može sačuvati nitko. Kad je zasvrbi tu je Robert da je hvalitetno opsluži.
- Vidiš, znam nekoliko ljudi, koji deklarativno ne vjeruju u Boga, a kada bi im se takve ponudile oni bi glatko odbili. Nije sve tako jednostavno kako se tebi čini.
- Ah, ti i tvoja glupa razmišljanja, Marko. Takvim stavom ti ćeš u današnje moderno vrijeme teško doći do žene. Ugledaj se na mene. Karam sve što mi dođepod ruku i pri tome tako uživam, onda se ispovijedim i pričestim pa opet sve iznova.
- Možda ću tako stvarno teško do žene, ali sam po tom pitanju pomalo konzervativan. Više volim biti sa ženom koju volim nego sa 100 koje ne volim. Osim toga žene cijenim i ne želim ih povrijediti, naročito one koje su udane.
- Ali ima i udanih koje se žele kresnuti.
- Znam,. ali to nije moja briga.
- E, baš si glup po tom pitanju.
Nekoliko dana nakon tog događaja Marko je slučajno sreo Biserku u jednom dućanu. Pozvao ju je na piće i ona je prihvatila. Nekoliko puta su izašli, a onda ju je on upitao bi li htjela biti njegova djevojka. Ona mu je odgovorila da mora razmisliti jer nije na takav način o njemu razmišljala. On joj je drag ali samo kao prijatelj.
Na Markovu nesreću u istom dućanu Biserka je srela i Roberta nekoliko dana kasnije. Riječ po riječ i Robert je uspio obrlatiti Biserku. Kao on se pokajao i želi s njom ozbiljnu vezu. Naivna, a očito još uvijek u njega zaljubljena, ona je pristala na obnavljanje veze. Odlučila mu je dati novu, posljednju šansu. Jedno se vrijeme Robert prema njoj odnosio gospodski, a onda je proradila njegova prava narav, bez koje on ne bi bio ono što je, neodgovorni razvratnik. Opet ju je umilnim fazama, skoro poniznošću, namamio u svoj stan. Pričekao je da popije kavu, uz stalno navaljivanje da popije i nešto žestoko da se opusti. Biserka nije pila alkohol pa je takve pozive odbila. Onda je on kleknuo i počeo joj ljubiti obla lijepa koljena. Biserka se trže. U njoj je proradio obrambeni mehanizam. Ljubi joj koljena, a on niti je rekao niti ona osjeća da je on voli. Reče:
- Što to radiš?
- Vidiš, ljubim slatka koljena.
- Nisam ti dala nikakav povod da to činiš.
- Ne treba tu nikakav poseban povod. Dovoljno je da si ti žena a ja muškarac.
- A ljubav?
- Ma kakva ljubav. Dovoljna je seksualna privlačnost.
- Nisam životinja da tako mislim. Ostavi, ostavi to. Nisam još spremna.
Robertu se u tren javi njegova prava, nabusita, bahata narav koja ne trpi nikakvo odbijanje nego traži slijepu poslušnost i podložnost. Poskoči i dreknu:
- Biserka, stvarno si ti čudo od žene. Mnoge bi bile sretne da ih mazim a ti se praviš svetica.
- Nisam svetica. Jednostavno ne želim pretjerati u nježnostima dok nisam sigurna da se ja i partner uistinu jako volimo.
- A ti me kao voliš?
- Volim, ali nedovoljno da ti se samo tako podam. Možeš me iskoristiti i odbaciti kao dotrajalu kuhinjsku krpu.
- Ti kao da živiš u srednjem vijeku. Osim toga si licemjerna. Tijelo tvoje bi htjelo da se podaš ali glupe predrasude ti to ne dopuštaju.
Biserka usta i hladno reče:
- Roberte, ti samo navaljuješ na seks, a ne govoriš ni riječi o ljubavi. Ja sam za tebe samo poželjni seksualno objekt, a ne ljudsko biće sa svojim osjećajima.
- Za mene je seks ljubav.
- E, za mene je ljubav, i to obostrana, na prvom mjestu. Seks je samo logična posljedica strasne i čedne ljubavi dvoje ljudi.
- Fraze, fraze. Dođi i uživajmo - razvratno će Robert i krenu k Biserki.
- Odbij! Pogriješila sam što sam ti se vratila i pružila drugu priliku. Ti nećeš nikada promijeniti a neću ni ja. Zbogom, ovaj puta zauvijek.
- Doviđenja, glupačo.
- Prihvati se pametnica kojima je seks iznad ljubavi, sam sebi svrha. Ovakve kao ja takvi ne mogu imati.
- Još ćemo vidjeti. Došla si i opet ćeš doći.
- Radije ću umrijeti. Ovakvim nastupom ubio si ono malo ljubavi u meni.
Ovaj puta Biserka nije ni malo patila zbog raskida veze s Robertom. Naprotiv, osjetila je neko čudno olakšanje. Kao bolesnik koji se nakon velikih tegoba počne dobro osjećati.
Marko je tugovao kad je vidio da se Biserka vratila Robertu. Morao je priznati da je Robert sve ono što on nije. Lijep je, šarmantan, bogat, utjecajan. Ipak, Robert je bio pokvareni razvratnik. Bojao se da će Robert ovaj puta uspjeti obrlatiti njegovu simpatiju i nagovoriti na seks bez obostrane ljubavi. Da je Robert imalo volio Biserku on bi se povukao. Ovako, on je znao da ta veza neće dugo trajati i da će iskorištena ili neiskorištena Biserka ostati sama, a onda je on tu. Nakon izvjesnog vremena sreo je na gradskom šetalištu Roberta. Nije izdržao da ne upita:
- I, kako tvoja veza s Biserkom?
- Ma pusti. Hajdemo eno ovjde u kafić pa ću ti pričati - nervozno uzvrati Robert.
Sudeći po tonu kako je izgovorio te riječi Marko se ponada da su njegove nečasne namjere opet propale. Dok su pili kavu reče Robert:
- Ta je Biserka stavarno nepopravljiva. Opet se pravi svetica, izmotava se, mada joj tijelo žudi za mnom. Najobičnija zaostala licemjerka. Te ljubav, te sreća, te seks iz ljubavi, sve sam gluposti.
Te njegove riječi bijahu divna melodija za Markove uši. Reče:
- Da bi imao takvu divnu ženu mora postojati obostrana ljubav.
- Marko, sada si i ti počeo govoriti kao ona. Ljubav, obostrana ljubav, to su za mene najobičnija sranja. Ja na to gledam poput mnogih likova iz filmova i literature.
- A kakav je to pogled?
- Divan! Da si načitan, što nisi, i sam bi znao.
- Reci mi da znam.
- Ako su dvoje jedno drugom seksualno privlačni, a ja i Biserka ispunjavamo taj uvjet, trebaju voditi ljubav bez ikakvih obveza da ta privlačnost traje.
- Tako. Ali, valjda ne očekuješ da će neki muž, kojem si obljubio ženu, koja je uz to i majka, biti oduševljen tvojim postupkom i da će ti u znak zahvalnosti poslati kitu cvijeća. Prije bi mogao potegnuti šaku, letvu, nož, pištolj.
- Ah, ne bojim se ja tih budala, šunti, nesposobnih za seks. Eto, kad se oženiš što bi ti poduzeo da ti ja, kad se oženiš, poševim ženu?
- Prezreo bih te.
- Vidiš! Briga mene za tvoje prezrenje.
- Dobro! I, što ćep poduzeti u pogledu Biserke.
- Već sam poduzeo. Najurio sam je dok se ne promijeni.
- Ona se po tom pitanju nikada neće promijeniti, pa je tako nećeš nikada imati.
- I ne moram. Ima drugih. Marko, što se ti toliko brineš o Biserki? Da ti možda nije draga?
- I da je što tebe briga.
- Briga? Ako ti je draga baš me zanima kako ćeš je ti, oprosti tako smotan, osvojiti kad to nisam mogao ja.
- Možda joj ponudim svoju ljubav.
- Što će joj tvoja ljubav kad te ona ne voli a i nisi joj privlačan kao muškarac.
- Neka bude što biti mora
...
Nekoliko dana kasnije Marko je nazvao Biserku na mobitel i ugovorio da se nađu predvečer u jednom kafiću pored Save. Naručili su pivo za Marka i gusti sok za Biserku. Ugodni sjeverozapadni vjetar doprinosio je da večer ne bude pretopla. Kao a se nije ništa dogodilo od njihovog zadnjeg susreta priupita Marko:
- I, jesi li razmislila?
- O čemu?
- Kako o čemu? Hoćeš li mi biti djevojka ili nećeš.
- Ah, to. Moram ti priznati da se od toga dogodilo nešto krupno.
Marko protrnu. Da nije onaj gad Robert ipak nešto uspio.
- Što to?
- Opet sam jedno kratko vrijeme hodala s Robertom. Mislila sam da je korektno da mu dam još jednu priliku jer mi se doista sviđao. Međutim on je ostao isti neodgovorni bahati čovjek, tako da sam s njim raskrstila za sve vijeke.
- Njemu je samo do zadovoljenja njegovih fizičkih potreba.
- Tako je. Neću više o njemu da pričam niti mislim.
- A šta je s nama dvoje?
- Da budem iskrena nisam o tome ozbiljnije razmišljala.
- Sviđam li ti se barem malo?
- Sviđaš ali nisam zaljubljena u tebe.
- Ipak mislim da bi si trebali pružiti priliku.
Biserka ga pogleda svojim prekrasnim očima, malo razmisli i reče toplim glasom:
- Trebali bi.
- Znači od sada hodamo.
- Hodamo!
I hodali su. Danima, mjesecima. Nije tu bilo pretjerane nježnosti. Marko je bio stidljiv, osjetljiv, ona suzdržana, bez strasti i prave zainteresiranosti. Onda se Marko usudio zaprositi je. Pristala je nekako premirno. Sve to zaljubljeni i neiskusni Marko nije primijetio. Bio je presretan što će mu voljena lijepa Biserka biti supruga.
Oženili su se i počeli živjeti u kući Markovih roditelja.. Oni su imali malu kuću za odmor negdje na moru pa su tamo provodili veći dio godine. Marko je bio i dalje ludo zaljubljen u svoju suprugu. Za razliku od Roberta, koji bi, kada bi dobio što želi jednostavno otišao, Marko ne bi ženu nikada ostavio. Ona mu je bila sve u žitovu i za nju bi sve učinio. I on je njoj bio drag, a kojoj ženi ne bi bio drag tako odan, dobar i zaljubljen muškarac, međutim, kaa je u pitanju spolni život supružnika, kod nje nije bilo dovoljno strasti, želje, zainteresiranosti. Ništa se po tom pitanju nije promijenilo ni dolaskom na svijet malog Tadije. Oboje su ga silno voljeli, ali se njihov seksualni život nije promijenio na bolje. Biserka je bila uredna domaćica, divna majka, smjerna supruga ali i dalje suzdržana ljubavnica. Naravno da je Marko primijetio tu njezinu suzdržanost ali je mislio da će se to vremenom promijeniti. Kada bi pomislio da je to zbog toga što njegova supruga i dalje u dubini duše voli Roberta hvatala bi ga nelagoda i bijes. Već je pomišljao da s njom o tome otvoreno porazgovara kada se dogodio slučaj, koji je odjednom unio pozitivne promjene po tom pitanju. Slučaj je počeo loše a dobro završio. Ne kaže badava naš narod da svako zlo za neko dobro i obrnutno. Biserkina majka Blaženka te je hladne noći, oko 20 sati odlučila posjetiti kćerkinu obitelj. Negdje u blizini Markove kuće zaskočila su je dvojica snažnih mlađih razbojnika. Jedan je zgrabio za njezinu torbicu, dok joj je drugi opalio pljusku.
- Upomoć zete, pomozi - prolomi se krik iz njezina grla kroz tihu noć.
Slučajno se tada u dvorištu zatekao Marko. Čuvši puničin vapaj on odlučno izjuri kroz kapiju. Imao je što vidjeti. Jedan je bandit snažno vukao torbicu koju punica nije htjela pustiti. Drugi je zamahnuo da je opet ošamari.
- Stara fukaro, puštaj torbicu jer će biti batina - grmio je jedan od lopova.
Marko nastupi poput vihora. Snažno odgurnu onoga koji je htio ošamariti punicu da je odletio nekoliko metara i pao. Drugi napadač, iskusni, snažni, rabijatni siledžija, ostavi torbicu i uz užasni krik nasrnu na smirenog Marka. Nikako to nije smio učiniti. Marko je eskivirao nekoliko divljih nasrtaja protivnika, a onda munjevito sijevnu njegova desnica. Direkt iznad nosa u čelo. Udarac koji bi oborio mladog bika a kamo li divljeg čovjeka. Nesretni siledžija zasta, a Marko prekriži ruke na grudima. Napadač poput posječenog stabla pade na zemlju. Onda sjede i nekoliko puta otrese glavom. Priđe mu pajdaš i pomože mu da ustane. Što je moguće brže udaljiše se. Tada se na vratima pojavi Biserka.
- Što je bilo? - upita dršćućim glasom.
- A što bi bilo. Dva razbojnika su me napala. Htjeli su mi uzeti torbicu i da nije bilo hrabrog Marka grdo bih prošla. Kćeri, imaš sreće što živiš s takvim čovjekom.
Biserka pogleda muža pogledom kakvim ga nikada nije pogledala. Bio je to pogled pun divljenje i ljubavi. U njoj kao da se nešto prelomilo. Pala joj je mrena s očiju, biljeg sa srca i kočnica s mozga. Onda se zacrveni. Zbog uspomene na onogo egoističnog gada Roberta puno je uskratila svome mužu. U trenu shvati da ono što je osjećala prema Robertu nije bila ljubav nego tjelesna privlačnost i opčinjenost. Osjeti beskrajnu sreću što nije poklekla i dopustila da bude pusti hladni broj u Robertovoj niski. Da je Robert bio na Markovom mjestu on bi podvio rep, okrenuo glavu i dopustio razbojnicima da rade s njenom majkom što žele. "Fuj, odvratni razvratni gad", pomisli s gađenjem.
Kada joj je otišla majka, Biserka se naslonila na Markovo rame i dugo, dugo plakala. Marko ju je tješio milujući joj kosu. Od tada je njihov seksualni život bio puno sadržajniji, spontaniji, strastveniji nego do tada, a Biserka se, istina sa zakašnjenjem, zaljubila u svog muža do ušiju. Ono što je nekada osjećala prem Robertu bilo je ništavno u odnosu na duboku ljubav koju je osjećala prema Marku.
Biserka je živjela s majkom u skromnoj kući, u jednoj od uličica u širem centru grada Broda.
Prije 13 godina dogodila se obiteljska tragedija. Bilo je tu vrijeme raspada države i socijalizma i stvaranja nečeg novog. U to novo su se mnogi kunili da će biti bolje, a kako i kada će to bolje nastupiti nitko nije ozbiljno razmišljao. Veća svijeta se bavila poviješću, proširenjem vlastitih država na uštrb susjednih, kao da će susjedne države to jedva dočekati. Hoćete ovaj dio naše države - uzmite, hoćete onaj dio - izvolite. Nacionalističke vođe svih republika Jugoslavije nudile su namjerno ili nenamjerno, naivno ili podmuklo, svojim zaluđenim podanicima iluzije, više ili manje izmišljenu povijest i na osnovi nje nepostojeća povijesna prava. Onaj koji je preko TV ili preko radija gledao odnosno slušao prigodne emisije mogao je čuti neprirodni urlik zanesenih masa, naravno o tome je mogao i čitati u novinama, kada bi neki od lidera divljim glasom punim sladostrašću uralo o povijesnim i etničkim granicama i sličnim budalaštinama ili romantičnom sanjarenju. Pri tome nitko nije govorio o toma kako ta da baš njihov narod ima pravo na proširenje svojih država, a drugi narodi to nemaju. Da bi se zadovoljili svi zahtjevi zanesenih nacionalista Jugoslavija je morala biti velika kao Europa da ne bi došlo do rata i svih strahota koji on donosi. Dok je u njihovim državama bilo prisutna bijela kuga, praznila su se cijela sela, oni su tražili proširenje svojih država u kojima, kada bi protjerali neistomišljenike, ne bi imao tko da živi, tim prije što bi pobjednici opljačkali sve što se opljačkati moglo.
Kao normalan čovjek Biserkin otac Dinko teško je to podnosio. Bio je alergičan na sulude povike "Srbija do linije Virovitica, Sisak, Karlobag", a ne manje mu se gadio ovdašnji odgovor "Hrvatska do Drine i Zemuna".
Našli su ga jedno jutro mrtvog u njegovom uredu. Nije dočekao raspad Jugoslavije i nastanak novih mladih demokracija. Dinko je radio u lokalnoj administraciji, i kada je umro obitelj je ostala bez značajnog izvoda prihoda. Majčina plaća bila je mala ali dovoljna za preživjeti tim prije što Blaženka nije nikada prekinula vezu sa selom. U jednom obližnjem seli imala je stare ali jop dobrodržeće roditelje, koji su je opskribljivali s voćem i povrćem, a u kasnu jesen klala se i jedna svinja samo za nju i Biserku.
Biserka je rasla, školovala se i stasavala okružena majčinom ljubavlju, a djedu i baki je bila ljubimica. Dinkovi roditelji su umrli tako da s te strane nije bila moguća nikakva pomoć.
Prošao je rat i strašna razaranja, a ostala je ne manja strašna mržnja prema svemu što je bilo vezano za neprijatelja u dobrom dijelu svih zaraćenih strana. Oružje uništava materijalno, mržnja duhovno. Majka Blaženka odgajala je svoju kćer u duhu tolerancije i ljubavi prema svakom čovjeku dobre volje ma kojem narodu pripadao, što nije naišlo na dobar prijem kod nekih ekstremnih susjeda. Živjeli su skromno ali pošteno. Kada je Biserka završila srednju ekonomsku školu zaposlila se kod jednog mlađeg poduzetnika koji je vodio knjigovodstveni obrt. Taj čovjek iako oženjen mladom lijepom ženom i premda je imao dvoje djece, otpočetka je upućivao Biserki pohotne poglede. Proždirao je njeno lijepo lice i prekrasno tijelo. Jednom prilikom, kada su njih dvoje ostali sami u uredu, pozva poduzetnik Biserku da mu priđe u vezi nekog računa. Ništa ne sluteći ona mu priđe. Poslodavac je malo pričao o računu, ač onda joj munjevito stavi ruku na prelijepu stražnjicu i poče je milovati. Biserka pocrveni od neugode i ljutnje. Ciknu i ukloni se u stranu.
- Hajde, ne pravi se blesava. Mlad sam, zgodan, bogat, bolje ti je da te ja imam nego tamo neki sirotan. Malo nježnosti neće naškoditi ni tebi ni meni - bezobrazno će poduzetnik.
- Sram vas bilo. Imate divnu ženu, dvoje prekrasne djece, a mene dirate - izusti preneražena Biserka.
- Pusti sada moju obitelj. Sada smo bitni samo ti i ja. Ako mi pružiš malos trasti i nježnosti dat ću ti bolju plaću. Osim toga priroda me obdarila pa ćeš i ti už...
- Marš gade. Tvoja prljava šapa više nikada neće dodirnuti moje tijelo.
- Ako je tako, kupi prnje i gubi se.
- Prvo ćeš mi platiti što sam zaradila, a ako to ne učiniš prijavit ću te za napastvovanje.
Poduzetnika je baš briga bila za prijavu jer je imao dosta utjecajnih prijatelja, ali ga je brinula mogućnost da za skandal dozna njegova supruga, kći vrlo važnog čovjeka. Zato odamh ujutro isplati Biserku, a ona s gađenjem napusti njegov ured. Kasnije se zaposlila u jednoj drugoj knjigovodstvenoj radnji u kojoj je vlasnica bila žena. Tu nije imala problema seksualne prirode, ali posao nije išao najbolje pa je plaća bila mala i često je kasnila.
Jednog mirisnog lipanjskog dana u jednom od kafića na korzu upoznala je Roberta. On je bio iz obitelji koja se u tranziciji naglo obogatila. Što bi rekao narod odjednom su skočili iz opanka u kuće, vikendice, automobile, raskoš. Nitko pravo nije znao kako su se obogatili, ali se šaputalo da je to bilo na kriminalani način. Robert je završio gimnaziju, na fakultet mu se nije išlo jer nije imao nikakav motiv za daljnjim školovanjem. Govorio je da je fakultet gubljenje vremena i da je on za siromahe.
Novaca je imao u izobilju jer starci nisu škrtarili kad je u pitanju njihov sin mezimac. A i zašto bi škrtarili kad su bogatsvo zaradili pljačkajući narod u koji su se javno zaklinjali. Njihov ljubimac, pas Šiljo, živio je u izobilju za razliku od mnogih njegovih sunarodnjaka za koje bi oni tobože sve učinili. Robert je imao 25 godina i život je provodio u razonodi. Ustajao je kasno, lijegao također kasno, a između toga ljenčario, provodio se, osvajao djevojke i udane žene. Kada bi se zasitio jedne krenuo je na drudu, ne vodeći računa o tome hoće li koga povrijediti. Jednom prilikom ga je jedan snagator zatekao u krevetu sa svojom ženom, koji ih je onda tako pretukao da su završili na kirurgiji brodske bolnice. Toliko su bili preplašeni da nisu smjeli ni pisnuti o tome tko im je to učinio. Jedno se vrijeme nakon toga Robert primirio, a onda počeo po staom. Nagon da vara žene bio je jači od straha. Pretučena ljubavnica htjela se vratiti snagatoru. Napravila je pravu scenu u njegovom stanu. Lila je krokodilske suze i zaklinjala se u vječnu ljubav i vjernost. Snagator ju je poslao u materinu i istjerao iz stana pa se vratila živjeti s roditeljima.
Biserka o svemu tome nije ništa znala, tako da je na Robertov upit smije li sjesti za njezin stol odgovorila potvrdno. Da je samo mogla znati što će je zbog toga snaći odbila bi ga s prezirom. Jop su nekoliko puta izašli a onda ju je Robert pozvao kod njega na piće. Njegovi su imali veliku kuću u naselju Budainka, a sinu su kupili dvosobni stan u centru, u koji je on dovodio naivne i sluđene žene. Naivne bi povjerovale da ih vrlo rječiti bogataš, ljepotan, voli; dok bi sluđene željele da ih se vidi u društvu tako "ugledne" osobe, potajno se nadajući da će ga obuzdati pa onda uživati u dokoličarskom životu.
Ništa ne sluteći, Biserka je došla u stan. Nije još ni srknula kavu koju je sama skuhala, a Robert ju je već počeo milovati po nogama. Biserka se zarumenila od iznenađenja i ljutnje. Ljubavnik Robert to pogrešno protumači kao njezin pristanak i uzbuđenje, pa navali još žešće. Biserka ga prvo blago odgurnu, međutim kada se njegova pohotljiva ruka nađe na njezinom međunožju ona ga odgurnu da skoro pade. Sada je Robert porumenio od gnjeva.
- Šta ti je, glupačo? Zašto me guraš u mom stanu - dreknu veliki ašik.
- Tvoj je stan, ali je međunožje moje.
- Pa šta onda ako je tvoje. Dirao sam ja i bolju koku od tvoje.
- Došla sam na kavu a ti vršiš pravi desant na mene.
- Došla si ovdje jer si željna ševe sa mnom a sada se praviš naivna.
- Sram te bilo. Ponašaš se prema meni kao da sam neka laka žena.
- Sve su žene više ili manje lake. Vjeruj mi kao starom švaleru.
- Pravio si se fin, a sada tvrdiš da si švaler. Jako si me razočarao. Više ne želim čuti za tebe - tiho će Biserka s očima punih suza.
Ona se u to malo vremena, koliko su skupa, opasno zaljubila u Roberta, da je u sebi vodila strašnu borbu. Jedan dio nje želio je da mu popusti i prepusti se, ali onaj racionalni dio joj je govorio da je čovjek u kojeg se zaljubila obični gad koji će je napustiti čim se nauživa njena lijepa tijela. Luda znatiželja ju je vukla da se upusti u upoznavanje nepoznatog a pretpostavljala je lijepog, ali joj je razum priječio da to tajanstveno nepoznato upoznava s muškarcem koji je ne voli nego samo želi.
- Hajde licemjerko, vidim da goriš od želje da mi se prepustiš. Sa mnom ćeš imati neslućena uživanja samo se opusti - uporan je bio Robert, koji je opet bio spreman da je dira.
Biserka se u sebi prelomila. Bila je sigurna. Ako mu se sada poda cijeli će se život osjećati bijedno poput kurve. U redu. On je zgodan, mlad, bogat, seksi, ali nije to ono što ona očekuje od života. Želi čvrstog, pristojnog, pouzdanog partnera makar i ne bio tako lijep i bogat kao Robert, kome će s radošću dati svoju čednost i s kojim će provesti ostatak života. Biserka je znala da nikada neće biti proglašena za sveticu, ali ne želi biti niti kurva, niti laka žena za kojom posežu takvi kao Robert.
- Odbij, pokvarenjače - hladno odbi Biserka njegovu ponudu.
- Nećeš se valjda podati nekom jadniku koji ne zna pr.a.i. Što te takav može naučiti. Podaj se meni koji sam majstor za te stvari.
- Čula sam ja od jedne kakav si ti majstor - blefirala je Biserka.
Sevdalija pocrveni kao rak. Potrefila ga je u slabu točku.
- Prokleta Nevenka, tad sam bio pij.. - riknu ljubavnik i uhvati se rukom za usta.
- Ako moj budući i ne bude znao, skupa ćemo se učiti - skoro veselo će Biserka.
- Doći ćeš ti meni na koljenima - jarosno će Robert ne shvaćajući da ga odbija sigurni plijen.
- Radije bih umrla.
- Gubi se.
- Rado.
Biserka je jedno vrijeme patila, ne toliko zbog toga što više nije s ljepotanom Robertom nego zbog toga što si je dopustila glupost da se zagleda u jednu takvu opskurnu osobu kao on. Takvima je samo jedna stvar na pameti: da se zabave s naivnim ili glupim ženama, a kada ih se zasite jednostavno ih šutnu od sebe bez obzira na posljedice. Biserka je osjetila odvratnost prema takvim muškarcima i bila je sigurna da je nijedan takvi neće imati. Da mora birati između smrti i vođenja ljubavi s takvim neodgovornim muškarcima ona bi izabrala smrt. I do sada je bila oprezna kada su muškarci u pitanju, a sada će biti još opreznija.
Marko je odrastao u tipičnoj radničkoj obitelji. Otac je radio kao bravar u jednoj tvrtci unutar Đure Đakovića, dok je majka bila domaćica, koja je živjela za obitelj. Spadala je u one žene koje su potpuno neinteresantne kojekakvim šund emisijama na televiziji, u kojima kojekakvi moralni nitkovi, budaletine i sjecikese dobivaju gotovo sav prostor. U takvim se emisijama radije poziva, više ili manje prikrievno, na blud, nemoral i lagodan život, nego da se bar ponekad osvrnu na prave žene, koje su sjajne supruge, ljubavnice, majke i radnice. Koje su tri stupa obitelji. Da, ne daj Bože, njoj umre muž bila je sigurna da je više ni jedan muškarac ne bi dotaknuo. Živjela bi za svog sina, jedinca, Marka.
Po tom pitanju bila je slična Blaženki. Još se priča kako je Blaženka energično odbila nemoralnu ponudu pohotnog susjeda. Iako u godinama koje se ne mogu okarakterizirati kao prva mladost, Blaženka je još uvijek izvrsno izgledala. Nerado je oblačila hlače, ali kada bi obukla neke uske farmerice isticali bi se prelijepa guza, kojoj bi malo koji muškarac mogao odoliti, a bome izazivala je širenje zjenica i kod lezbijki. Visoka, stasita, finih oblina tijela i lijepih crta lica privlačila je mnoge znatiželjne poglede, zašto gotovo nije ni malo marila.
Jednoga dana je na njena vrata zakucao dobrostojeći susjed Filip. Imao je oko 40 godina i bio poznat po tome što nije žalio dobro potrošiti na lijepu ženu. To što je bio oženjen i otac dvoje djece nije za njega bila nikakva prepreka. Dakle, pojavio se na vratima s kitom skupcjenog cvijeća u ruci. Ona je čula za njegove izvanbračne gimnastičke aktivnosti pa ga hladno oslovi:
- Otkud vi, komšija.
- Evo, evo, susjeda, došao sam na kavu da malo popričamo - procvrkuta unjkavim glasom Filip.
Blaženka malo promisli pa ga pusti u stan. Biserka je bila na poslu. Uz kavu Filip prijeđe na stvar.
- Znate, ovaj, susjetka imam za vas jednu ponudu. Nemojte me krivo shvatiti ali vi ste izuzetno privlačna žena, a ja to cijenim.
- Što želite? - hladno uzvrati Blaženka.
- Živite toliko skromno a mogli bi znatno bolje.
- I?
- Evo dat ću vam 1.000 dolara da provedete noć sa mnom.
Blaženka pozeleni, pocrveni, onda opet pozoleni. Cijelu minutu je zanijemila bez mogućnosti da pokrene ijedan dio svoga tijela. Negdje u daljini graknu gavran. Filip pomisli da je došao njegov trenutak. Cvijeće, dobra lova, tome neke žene ne mogu odoljeti. Pomisao na njene velike oble dojke i slatku guzu natjeraše mu slinu na usta. Krenu požudno rukom k njenom obrazu. Blaženka se povrati. Skoči sa stolice i opali uspaljenom ljubavniku dva vruča šamara. Svaki obraz dobi jedan.
- Đubre, marš iz moje kuće i da više nikada nisi u nju stupio.
- Ali, vi, mislim vam pomoći da...
- Da mi daješ milione dolara ne bih dopustila da me ti tako ljigav dodirneš, a kamo li da spavam s tobom.
Ona o tome nikome ništa nije rekla, mora da se on požalio u nekom društvu kad je bio malo podnapit.
Markova obitelj za vrijeme njegova odrastanja nije oskudjevala u osnovnome ali se živjelo od plaće do plaće prilično skromno. Živjeli su, kao i Biserka, u širem gradskom središtu. Marko je dvije godine stariji od Biserke. Bio je to momak srednje visine, ni vitak ni debel. Kosa mu plava kao i oči, glas dubok, promukao. Već je neko vrijeme radio u jednoj tvrtci kao bravar, koja je njegov rad nagradila skromnom plaćom. Kada se Biserka razvila u krasnu djevojku Marko se u nju zaljubio ali nije imao hrabrosti to priznati. Poznavao je slučajno, preko jednog prijatelja, i razvratnog Roberta. Kada je primijetio da Robert i Biserka izlaze u sebi je kriknuo: "Pa, zar i ona". Preko prijatelja dobro je znao kakav je gad po pitanju žena i zbog toga se silno brinuo da ne povrijedi i Biserku, taj nježni cvjetak, kao što je povrijedo i neke druge naivne djevojke. (Ne može se reći da je Robert povrijedio žene koje su odabrale lakši put pa su se s njim družile zbog njegovog bogatstva, želeći uživati u dokolici).
Marko se našao na mukama. Nije se htio ni smio miješati u Biserkin život, a opet je gorio od želje da joj kaže kakav je Robert gad i da bi ga se trebala kloniti. Koliko je on poznavao Biserku ona je zaista bila naivna netaknuta djevojka, ali je imala osjećaj čestitosti, pa se s toga nadao da neće podleći Robertovoj prljavoj igri. Uistinu bi bila šteta da je ta hulja iskoristi, ponizi pa odbaci kao staru kuhinjsku krpu. Kod djevojaka poput Biserke to ostavlja trajne traume.
Jednom prilikom su se slučajno u kafiću našli Marko, Robert i njihov zajednički prijatelj Vlatko. Uz piće, a Robert i cigaretom, razgovaralo se o aktualnoj političkoj situaciji. Robert je žestoko i s visoka napadao koalicijsku vlast. Da je protuhrvatska, da će uništiti sve tekovine prethodne vlasti, da će se sve rasprodati strancima. Marko i Vlatko su se smireno ali odlučno suprotstavljali.
- Ah, vas dvojica ste prije blesavi nego antihrvatski nastrojeni. Nego, dugo nisam vidio tvoju susjedu Biserku - zvonkim će glasom Robert.
- I ja je rijetko viđam jer rijetko izlazi - uzvrati Marko.
- Ta ljepotica koliko je divna toliko je glupa. Jedna je od rijetkih koja mi je umakla, ali će mi ona već sama doći. Onda ću je dobro iskoristiti pa šutnuti.
- Sada si pretjerao - oštro će Vlatko.
- Zašto? Treba čovjek dok me mlad uzeti sve što mu se pruža. Kasnije će biti kasno.
- Uzeti i poniziti to je tvoje geslo. Kako se to uklapa u tvoj katolički svjetonazor i koji si se i maloprije kunio. Osuđuješ "komunjare", a ja ih znam dosta koji takvo što ne bi nikada napravili i koji su po tom pitanju daleko moralniji od tebe - reče Marko.
- Komunjare ne vjeruju u Boga a ja vjerujem. Meni će Bog oprostiti moje grijehe a njima neće.
- A kako znaš da će tebi oprostiti a njima neće? Ti kao da imaš direktnu telefonsku liniju s njim - gromko će Vlatko.
- Zato Bog oprašta onima koji vjeruju u njega.
- Zanimljivo. Ti tobožeš vjeruješ u Boga, a ne vjeruješ u njegove zapovijedi. I tebi će On kao oprostiti, a neće oprostiti onima koji se u dobroj mjeri drže njegovih zapovijedi a deklarativno u Njega u ne vjeruju. Ta mi je teorija podosta nategnuta - oštro će Marko.
- Ja se ispovijedam i ...
- Je, ispovijedaš se jednom godišnje i to neiskreno i misliš da je to dovoljno za oprost grijeha - nasmija se Vlatko.
- Ja se uvijek iskreno ispovijedam.
- I već sutra salijećeš udanu ženu s djecom, ako je lijepa, ne bi li je povalio - reče Vlatko.
- A zašto ne bih povalio ono što se može? Da je ne povalim ja netko bi drugi. Takve bez seksa na mogu. Njenu p.z.u ne može sačuvati nitko. Kad je zasvrbi tu je Robert da je hvalitetno opsluži.
- Vidiš, znam nekoliko ljudi, koji deklarativno ne vjeruju u Boga, a kada bi im se takve ponudile oni bi glatko odbili. Nije sve tako jednostavno kako se tebi čini.
- Ah, ti i tvoja glupa razmišljanja, Marko. Takvim stavom ti ćeš u današnje moderno vrijeme teško doći do žene. Ugledaj se na mene. Karam sve što mi dođepod ruku i pri tome tako uživam, onda se ispovijedim i pričestim pa opet sve iznova.
- Možda ću tako stvarno teško do žene, ali sam po tom pitanju pomalo konzervativan. Više volim biti sa ženom koju volim nego sa 100 koje ne volim. Osim toga žene cijenim i ne želim ih povrijediti, naročito one koje su udane.
- Ali ima i udanih koje se žele kresnuti.
- Znam,. ali to nije moja briga.
- E, baš si glup po tom pitanju.
Nekoliko dana nakon tog događaja Marko je slučajno sreo Biserku u jednom dućanu. Pozvao ju je na piće i ona je prihvatila. Nekoliko puta su izašli, a onda ju je on upitao bi li htjela biti njegova djevojka. Ona mu je odgovorila da mora razmisliti jer nije na takav način o njemu razmišljala. On joj je drag ali samo kao prijatelj.
Na Markovu nesreću u istom dućanu Biserka je srela i Roberta nekoliko dana kasnije. Riječ po riječ i Robert je uspio obrlatiti Biserku. Kao on se pokajao i želi s njom ozbiljnu vezu. Naivna, a očito još uvijek u njega zaljubljena, ona je pristala na obnavljanje veze. Odlučila mu je dati novu, posljednju šansu. Jedno se vrijeme Robert prema njoj odnosio gospodski, a onda je proradila njegova prava narav, bez koje on ne bi bio ono što je, neodgovorni razvratnik. Opet ju je umilnim fazama, skoro poniznošću, namamio u svoj stan. Pričekao je da popije kavu, uz stalno navaljivanje da popije i nešto žestoko da se opusti. Biserka nije pila alkohol pa je takve pozive odbila. Onda je on kleknuo i počeo joj ljubiti obla lijepa koljena. Biserka se trže. U njoj je proradio obrambeni mehanizam. Ljubi joj koljena, a on niti je rekao niti ona osjeća da je on voli. Reče:
- Što to radiš?
- Vidiš, ljubim slatka koljena.
- Nisam ti dala nikakav povod da to činiš.
- Ne treba tu nikakav poseban povod. Dovoljno je da si ti žena a ja muškarac.
- A ljubav?
- Ma kakva ljubav. Dovoljna je seksualna privlačnost.
- Nisam životinja da tako mislim. Ostavi, ostavi to. Nisam još spremna.
Robertu se u tren javi njegova prava, nabusita, bahata narav koja ne trpi nikakvo odbijanje nego traži slijepu poslušnost i podložnost. Poskoči i dreknu:
- Biserka, stvarno si ti čudo od žene. Mnoge bi bile sretne da ih mazim a ti se praviš svetica.
- Nisam svetica. Jednostavno ne želim pretjerati u nježnostima dok nisam sigurna da se ja i partner uistinu jako volimo.
- A ti me kao voliš?
- Volim, ali nedovoljno da ti se samo tako podam. Možeš me iskoristiti i odbaciti kao dotrajalu kuhinjsku krpu.
- Ti kao da živiš u srednjem vijeku. Osim toga si licemjerna. Tijelo tvoje bi htjelo da se podaš ali glupe predrasude ti to ne dopuštaju.
Biserka usta i hladno reče:
- Roberte, ti samo navaljuješ na seks, a ne govoriš ni riječi o ljubavi. Ja sam za tebe samo poželjni seksualno objekt, a ne ljudsko biće sa svojim osjećajima.
- Za mene je seks ljubav.
- E, za mene je ljubav, i to obostrana, na prvom mjestu. Seks je samo logična posljedica strasne i čedne ljubavi dvoje ljudi.
- Fraze, fraze. Dođi i uživajmo - razvratno će Robert i krenu k Biserki.
- Odbij! Pogriješila sam što sam ti se vratila i pružila drugu priliku. Ti nećeš nikada promijeniti a neću ni ja. Zbogom, ovaj puta zauvijek.
- Doviđenja, glupačo.
- Prihvati se pametnica kojima je seks iznad ljubavi, sam sebi svrha. Ovakve kao ja takvi ne mogu imati.
- Još ćemo vidjeti. Došla si i opet ćeš doći.
- Radije ću umrijeti. Ovakvim nastupom ubio si ono malo ljubavi u meni.
Ovaj puta Biserka nije ni malo patila zbog raskida veze s Robertom. Naprotiv, osjetila je neko čudno olakšanje. Kao bolesnik koji se nakon velikih tegoba počne dobro osjećati.
Marko je tugovao kad je vidio da se Biserka vratila Robertu. Morao je priznati da je Robert sve ono što on nije. Lijep je, šarmantan, bogat, utjecajan. Ipak, Robert je bio pokvareni razvratnik. Bojao se da će Robert ovaj puta uspjeti obrlatiti njegovu simpatiju i nagovoriti na seks bez obostrane ljubavi. Da je Robert imalo volio Biserku on bi se povukao. Ovako, on je znao da ta veza neće dugo trajati i da će iskorištena ili neiskorištena Biserka ostati sama, a onda je on tu. Nakon izvjesnog vremena sreo je na gradskom šetalištu Roberta. Nije izdržao da ne upita:
- I, kako tvoja veza s Biserkom?
- Ma pusti. Hajdemo eno ovjde u kafić pa ću ti pričati - nervozno uzvrati Robert.
Sudeći po tonu kako je izgovorio te riječi Marko se ponada da su njegove nečasne namjere opet propale. Dok su pili kavu reče Robert:
- Ta je Biserka stavarno nepopravljiva. Opet se pravi svetica, izmotava se, mada joj tijelo žudi za mnom. Najobičnija zaostala licemjerka. Te ljubav, te sreća, te seks iz ljubavi, sve sam gluposti.
Te njegove riječi bijahu divna melodija za Markove uši. Reče:
- Da bi imao takvu divnu ženu mora postojati obostrana ljubav.
- Marko, sada si i ti počeo govoriti kao ona. Ljubav, obostrana ljubav, to su za mene najobičnija sranja. Ja na to gledam poput mnogih likova iz filmova i literature.
- A kakav je to pogled?
- Divan! Da si načitan, što nisi, i sam bi znao.
- Reci mi da znam.
- Ako su dvoje jedno drugom seksualno privlačni, a ja i Biserka ispunjavamo taj uvjet, trebaju voditi ljubav bez ikakvih obveza da ta privlačnost traje.
- Tako. Ali, valjda ne očekuješ da će neki muž, kojem si obljubio ženu, koja je uz to i majka, biti oduševljen tvojim postupkom i da će ti u znak zahvalnosti poslati kitu cvijeća. Prije bi mogao potegnuti šaku, letvu, nož, pištolj.
- Ah, ne bojim se ja tih budala, šunti, nesposobnih za seks. Eto, kad se oženiš što bi ti poduzeo da ti ja, kad se oženiš, poševim ženu?
- Prezreo bih te.
- Vidiš! Briga mene za tvoje prezrenje.
- Dobro! I, što ćep poduzeti u pogledu Biserke.
- Već sam poduzeo. Najurio sam je dok se ne promijeni.
- Ona se po tom pitanju nikada neće promijeniti, pa je tako nećeš nikada imati.
- I ne moram. Ima drugih. Marko, što se ti toliko brineš o Biserki? Da ti možda nije draga?
- I da je što tebe briga.
- Briga? Ako ti je draga baš me zanima kako ćeš je ti, oprosti tako smotan, osvojiti kad to nisam mogao ja.
- Možda joj ponudim svoju ljubav.
- Što će joj tvoja ljubav kad te ona ne voli a i nisi joj privlačan kao muškarac.
- Neka bude što biti mora
...
Nekoliko dana kasnije Marko je nazvao Biserku na mobitel i ugovorio da se nađu predvečer u jednom kafiću pored Save. Naručili su pivo za Marka i gusti sok za Biserku. Ugodni sjeverozapadni vjetar doprinosio je da večer ne bude pretopla. Kao a se nije ništa dogodilo od njihovog zadnjeg susreta priupita Marko:
- I, jesi li razmislila?
- O čemu?
- Kako o čemu? Hoćeš li mi biti djevojka ili nećeš.
- Ah, to. Moram ti priznati da se od toga dogodilo nešto krupno.
Marko protrnu. Da nije onaj gad Robert ipak nešto uspio.
- Što to?
- Opet sam jedno kratko vrijeme hodala s Robertom. Mislila sam da je korektno da mu dam još jednu priliku jer mi se doista sviđao. Međutim on je ostao isti neodgovorni bahati čovjek, tako da sam s njim raskrstila za sve vijeke.
- Njemu je samo do zadovoljenja njegovih fizičkih potreba.
- Tako je. Neću više o njemu da pričam niti mislim.
- A šta je s nama dvoje?
- Da budem iskrena nisam o tome ozbiljnije razmišljala.
- Sviđam li ti se barem malo?
- Sviđaš ali nisam zaljubljena u tebe.
- Ipak mislim da bi si trebali pružiti priliku.
Biserka ga pogleda svojim prekrasnim očima, malo razmisli i reče toplim glasom:
- Trebali bi.
- Znači od sada hodamo.
- Hodamo!
I hodali su. Danima, mjesecima. Nije tu bilo pretjerane nježnosti. Marko je bio stidljiv, osjetljiv, ona suzdržana, bez strasti i prave zainteresiranosti. Onda se Marko usudio zaprositi je. Pristala je nekako premirno. Sve to zaljubljeni i neiskusni Marko nije primijetio. Bio je presretan što će mu voljena lijepa Biserka biti supruga.
Oženili su se i počeli živjeti u kući Markovih roditelja.. Oni su imali malu kuću za odmor negdje na moru pa su tamo provodili veći dio godine. Marko je bio i dalje ludo zaljubljen u svoju suprugu. Za razliku od Roberta, koji bi, kada bi dobio što želi jednostavno otišao, Marko ne bi ženu nikada ostavio. Ona mu je bila sve u žitovu i za nju bi sve učinio. I on je njoj bio drag, a kojoj ženi ne bi bio drag tako odan, dobar i zaljubljen muškarac, međutim, kaa je u pitanju spolni život supružnika, kod nje nije bilo dovoljno strasti, želje, zainteresiranosti. Ništa se po tom pitanju nije promijenilo ni dolaskom na svijet malog Tadije. Oboje su ga silno voljeli, ali se njihov seksualni život nije promijenio na bolje. Biserka je bila uredna domaćica, divna majka, smjerna supruga ali i dalje suzdržana ljubavnica. Naravno da je Marko primijetio tu njezinu suzdržanost ali je mislio da će se to vremenom promijeniti. Kada bi pomislio da je to zbog toga što njegova supruga i dalje u dubini duše voli Roberta hvatala bi ga nelagoda i bijes. Već je pomišljao da s njom o tome otvoreno porazgovara kada se dogodio slučaj, koji je odjednom unio pozitivne promjene po tom pitanju. Slučaj je počeo loše a dobro završio. Ne kaže badava naš narod da svako zlo za neko dobro i obrnutno. Biserkina majka Blaženka te je hladne noći, oko 20 sati odlučila posjetiti kćerkinu obitelj. Negdje u blizini Markove kuće zaskočila su je dvojica snažnih mlađih razbojnika. Jedan je zgrabio za njezinu torbicu, dok joj je drugi opalio pljusku.
- Upomoć zete, pomozi - prolomi se krik iz njezina grla kroz tihu noć.
Slučajno se tada u dvorištu zatekao Marko. Čuvši puničin vapaj on odlučno izjuri kroz kapiju. Imao je što vidjeti. Jedan je bandit snažno vukao torbicu koju punica nije htjela pustiti. Drugi je zamahnuo da je opet ošamari.
- Stara fukaro, puštaj torbicu jer će biti batina - grmio je jedan od lopova.
Marko nastupi poput vihora. Snažno odgurnu onoga koji je htio ošamariti punicu da je odletio nekoliko metara i pao. Drugi napadač, iskusni, snažni, rabijatni siledžija, ostavi torbicu i uz užasni krik nasrnu na smirenog Marka. Nikako to nije smio učiniti. Marko je eskivirao nekoliko divljih nasrtaja protivnika, a onda munjevito sijevnu njegova desnica. Direkt iznad nosa u čelo. Udarac koji bi oborio mladog bika a kamo li divljeg čovjeka. Nesretni siledžija zasta, a Marko prekriži ruke na grudima. Napadač poput posječenog stabla pade na zemlju. Onda sjede i nekoliko puta otrese glavom. Priđe mu pajdaš i pomože mu da ustane. Što je moguće brže udaljiše se. Tada se na vratima pojavi Biserka.
- Što je bilo? - upita dršćućim glasom.
- A što bi bilo. Dva razbojnika su me napala. Htjeli su mi uzeti torbicu i da nije bilo hrabrog Marka grdo bih prošla. Kćeri, imaš sreće što živiš s takvim čovjekom.
Biserka pogleda muža pogledom kakvim ga nikada nije pogledala. Bio je to pogled pun divljenje i ljubavi. U njoj kao da se nešto prelomilo. Pala joj je mrena s očiju, biljeg sa srca i kočnica s mozga. Onda se zacrveni. Zbog uspomene na onogo egoističnog gada Roberta puno je uskratila svome mužu. U trenu shvati da ono što je osjećala prema Robertu nije bila ljubav nego tjelesna privlačnost i opčinjenost. Osjeti beskrajnu sreću što nije poklekla i dopustila da bude pusti hladni broj u Robertovoj niski. Da je Robert bio na Markovom mjestu on bi podvio rep, okrenuo glavu i dopustio razbojnicima da rade s njenom majkom što žele. "Fuj, odvratni razvratni gad", pomisli s gađenjem.
Kada joj je otišla majka, Biserka se naslonila na Markovo rame i dugo, dugo plakala. Marko ju je tješio milujući joj kosu. Od tada je njihov seksualni život bio puno sadržajniji, spontaniji, strastveniji nego do tada, a Biserka se, istina sa zakašnjenjem, zaljubila u svog muža do ušiju. Ono što je nekada osjećala prem Robertu bilo je ništavno u odnosu na duboku ljubav koju je osjećala prema Marku.
