Kao zeleno-plavo-crveno-žuti papagaj, velik kao lakat pružnog radnika, stojeći postojano na portalskoj prečki, uporno ponavljam da nitko u Slavonskom Brodu ne provodi sociološka istraživanja odnosno da se ne proučava Grad i načini na koje se oblikuju ponašanje, vjerovanja i identitet ljudi. Nema demoskopija, nema prikupljanja podataka ni po jednom metodološkom postupku (promatranjem, intervjuom, anketom, pokusom, sociometrijskim postupkom, analizom sadržaja). Moguće je, doduše, da se sociometrijska istraživanja provode u srednjim školama, ako nadležni profesor drži do sebe i struke. Ako. Možda se komparacije istraživanja i objavljuju u školskim novinama. Za to ne znamo, ali znamo da se održalo natjecanje u tamburici. Brod, u smislu znanstvenog izučavanja, o sebi ne zna ništa, on pojma nema tko je bio i tko je sada, pa se tako i važne odluke koje se tiču, recimo, kvalitete života, donose odoka, zdravim razumom, naprečac. Nema, dakle, mjerenja, rangiranja pojava, sustava, svakogodišnjeg uspoređivanja, na primjer, uspoređivanja stavova građana o efikasnosti gradonačelnika i gradskog vijeća. Ali, zato postoje glasnogovornici i pisci izvještaja o radu spomenutih funkcija i tijela. Što će nama znanost, pa i ponekad i mjestimično!
Da nije izvjestilačkog, jednodimenzionalnog prezentiranja proceduralnh banalija, radišne i miroljubive građane ne bi zanimalo (pokazalo bi to istraživanje, metoda: anketa) da je utemeljeno Gradsko vijeće, pardon, da je održana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća, u Velikoj vijećnici, na kojoj je izabran njegov predsjednik Stribor Valenta , s 14 od ukupno 24 glasova (treba …24 glasa!) , a da su ostali članovi: Davor Gruber, Mario Rubil, Maja Jarić, Stanislav Sorić, Romana Mišić, Ivan Katušić, Zoran Senjak, Vatroslav Stojanović, Andrija Marić, Anto Ilić, Ana Pitlović, Ante Cvitković, Josip Samardžić, Anita Holub, Ljubica Maksimčuk, Vlado Prskalo, Boro Grubišić, Ilijana Vrbat Pejić, Sanda Livia Maduna, Lidija Blažević, Roberto Lujić, Emina Berbić-Kolar, Stribor Valenta, Slavica Lemaić, Karmen Dizdar Grgurević. Izostala je, u zagradi pored svakog imena, skraćenica naziva stranke/udruge kojoj vijećnici pripadaju. To je neobično važno kako bi se odmah znalo tko je s kim i tko će koga ubuduće u ringu s konopcima od stranačke stege, kako bi građani znali navijati za svoje, a sve, nipošto u to ne treba sumnjati, za dobrobit Slavonskog Broda.
Sudeći po imenima ponaosob, po njihovom individualnom kvalitetu, Gradsko vijeće doima se jakim, procjenjujem, u tom smislu, čak jačim od prethodnog. Dvije trećine vijećnika na novu/staru dužnost dolazi s puno političko-pomoćničkog iskustva koje su neumorno stjecali uz svoje stranačke lidere. I u GV će na isti način nastaviti doprinositi utjecaju vlastite stranke/udruge: po vojnički šutjeti i slušati. Ako su jake pojedinke i pojedinci, to ipak ne znači da će biti jako i Gradsko vijeće. Ne radi se tu o sumi, nego o nadsumativnom, a nadsumativno proizlazi iz diktirajuće funkcije većine. Naime, snaga svakog lanca ovisi o najslabijoj karici, a najslabija karika u GV je zapravo većina kojom upravlja jedan čovjek, gradonačelnik Mirko Duspara. Zvuči paradoksalno, ali treba se prisjetiti da je većina, koju u ovom mandati opet čine vijećnici bratskog SDP i DM NL, brana svakoj drugoj inicijativi koja ne proistekne iz glave i interesa jednog čovjeka i njegovog najužeg tima, i u GV i u Gradskoj upravi. Ne tvrdim da će Gradsko vijeće u kojem kao članovi sjede Boro Grubišić i Slavica Lemaić, biti za predaju i na prodaju, ali, sumnjam da će, što zbog njihove međusobne neusklađenosti, što zbog svog objektivnog manjinaštva, odlučivati njihovi (kontra)argumenti. U svakom slučaju, nakon dugog, toplog ljeta, kada se članovi vijeća vrate u Veliku vijećnicu odmorni, osunčani i orni za rad (čitaj po glasnogovornički: za odlučivanje o boljitku Brođana), glasnogovornica i lokalni informativni mediji revno će obavještavati Brođane o radnim sjednicama, točkama dnevnog reda, odlukama i demokratskoj proceduri donošenja istih. A aktualni sat, taj opojni sastojak svake sjednice, s adrenalinskim učinkom od kojeg se vijećnik osjeća haj, kao borac za ukazivanje i ispravljanje nepravdi, za malobrojne mazohiste koji slušaju izravne radio prijenose, bit će definitivna potvrda kako su MU dobro rekli baš onako kako je i da im svaku čast treba odati.
I što će nam sociološka istraživanja kad u Brodu svako svoje zna.
Da nije izvjestilačkog, jednodimenzionalnog prezentiranja proceduralnh banalija, radišne i miroljubive građane ne bi zanimalo (pokazalo bi to istraživanje, metoda: anketa) da je utemeljeno Gradsko vijeće, pardon, da je održana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća, u Velikoj vijećnici, na kojoj je izabran njegov predsjednik Stribor Valenta , s 14 od ukupno 24 glasova (treba …24 glasa!) , a da su ostali članovi: Davor Gruber, Mario Rubil, Maja Jarić, Stanislav Sorić, Romana Mišić, Ivan Katušić, Zoran Senjak, Vatroslav Stojanović, Andrija Marić, Anto Ilić, Ana Pitlović, Ante Cvitković, Josip Samardžić, Anita Holub, Ljubica Maksimčuk, Vlado Prskalo, Boro Grubišić, Ilijana Vrbat Pejić, Sanda Livia Maduna, Lidija Blažević, Roberto Lujić, Emina Berbić-Kolar, Stribor Valenta, Slavica Lemaić, Karmen Dizdar Grgurević. Izostala je, u zagradi pored svakog imena, skraćenica naziva stranke/udruge kojoj vijećnici pripadaju. To je neobično važno kako bi se odmah znalo tko je s kim i tko će koga ubuduće u ringu s konopcima od stranačke stege, kako bi građani znali navijati za svoje, a sve, nipošto u to ne treba sumnjati, za dobrobit Slavonskog Broda.
Sudeći po imenima ponaosob, po njihovom individualnom kvalitetu, Gradsko vijeće doima se jakim, procjenjujem, u tom smislu, čak jačim od prethodnog. Dvije trećine vijećnika na novu/staru dužnost dolazi s puno političko-pomoćničkog iskustva koje su neumorno stjecali uz svoje stranačke lidere. I u GV će na isti način nastaviti doprinositi utjecaju vlastite stranke/udruge: po vojnički šutjeti i slušati. Ako su jake pojedinke i pojedinci, to ipak ne znači da će biti jako i Gradsko vijeće. Ne radi se tu o sumi, nego o nadsumativnom, a nadsumativno proizlazi iz diktirajuće funkcije većine. Naime, snaga svakog lanca ovisi o najslabijoj karici, a najslabija karika u GV je zapravo većina kojom upravlja jedan čovjek, gradonačelnik Mirko Duspara. Zvuči paradoksalno, ali treba se prisjetiti da je većina, koju u ovom mandati opet čine vijećnici bratskog SDP i DM NL, brana svakoj drugoj inicijativi koja ne proistekne iz glave i interesa jednog čovjeka i njegovog najužeg tima, i u GV i u Gradskoj upravi. Ne tvrdim da će Gradsko vijeće u kojem kao članovi sjede Boro Grubišić i Slavica Lemaić, biti za predaju i na prodaju, ali, sumnjam da će, što zbog njihove međusobne neusklađenosti, što zbog svog objektivnog manjinaštva, odlučivati njihovi (kontra)argumenti. U svakom slučaju, nakon dugog, toplog ljeta, kada se članovi vijeća vrate u Veliku vijećnicu odmorni, osunčani i orni za rad (čitaj po glasnogovornički: za odlučivanje o boljitku Brođana), glasnogovornica i lokalni informativni mediji revno će obavještavati Brođane o radnim sjednicama, točkama dnevnog reda, odlukama i demokratskoj proceduri donošenja istih. A aktualni sat, taj opojni sastojak svake sjednice, s adrenalinskim učinkom od kojeg se vijećnik osjeća haj, kao borac za ukazivanje i ispravljanje nepravdi, za malobrojne mazohiste koji slušaju izravne radio prijenose, bit će definitivna potvrda kako su MU dobro rekli baš onako kako je i da im svaku čast treba odati.
I što će nam sociološka istraživanja kad u Brodu svako svoje zna.
