Kod Ive Andrića nalazimo rečenicu: »Ima tri stvari koje se ne daju sakriti«, govorili su Osmanlije, » a to su: ljubav, kašalj i siromaštvo.« Po tom uzoru nastalo je mnoštvo sličnih rečenica s mudrim mislima. Navest ću početke tek nekih: postoje tri stvari od neprocjenjive vrijednosti; postoje tri stvari koje ne smiješ izgubiti; ima tri stvari koje te mogu uništiti; ima tri stvari na svijetu koje se ne mogu vratiti…
Evo jedne negativne primjene koju sam pronašao na slavonskobrodskom lokalnom političkom web portalu. Kada i najpovršniji čitatelji na portalu sbplus, u tekstu objavljenom pod naslovom Špicer ulazi, a dr. Cvitković izlazi iz Gradskog vijeća, pročitaju rečenicu: Dakle, postoji mogućnost da je netko u HDZ-u shvatio kako je Mirku Duspari, tijekom protekle tri godine, najglasnija oporba bila tek, u svakom pogledu, politički potkapacitirana vijećnica i bivša kandidatkinja za gradonačelnicu, Slavica Lemaić, isti pomisle kako je njen anonimni autor od tri stvari koje nitko ne smije izgubiti (nada, stpljenje i poštenje), izgubio (intelektualno) poštenje. Ne može se to sakriti kao ni (moralno) siromaštvo. Poštenje bi zadržao, ako ga je uopće imao, da se analitički i politološki okomio na Špicera, glavnu temu teksta, potencijalnog HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika, koji će se eventualno, kako se u tekstu insinuira, suprotstaviti aktualnom gradonačelniku. Poštenje bi zadržao, ako ga je ikada imao, da je lapidarno, bez podmuklosti, napisao: Dakle, postoji mogućnost da je netko u HDZ-u shvatio kako je Mirku Duspari, tijekom protekle tri godine, najglasnija oporba bila vijećnica Slavica Lemaić. Ali, podmetački napisati za proaktivnu Slavicu Lemaić, lidericu oporbe, da je u svakom pogledu politički potkapacitirana, izraz je izgubljenog poštenja odnosno nepoštenja, koje je imanentno lošem karakteru. Razumljivo je da je Slavica Lemaić meta nepoštenih, s obzirom da je sbplus otvoreni, nedvosmisleni i površni apologet Mirka Duspare, gradonačelnika Slavnskog Broda koji novčano i na druge načine, bez natječaja i sličnih bedastih demokratskih procedura, pomaže (čitaj: daje pare poreskih obveznika) isti taj portal. Jer, Slavica Lemaić totalna je oporba Mirku Duspari, s upravo suprotnim karakteristikama od onih kojima ju autor hoće poniziti i umanjiti u političkoj hijarahiji grada. Dabome da je Slavica Lemaić na udaru nepoštenja, i bit će to i u buduće, jer nepošteni ne prezaju od laži i obmana, i s obzirom da je prijetnja za štićenog gradonačelnika Dusparu, jer ga čita kao otvorenu knjigu. On nju nije ničim impresionirao. Zaboga, pa i čime bi? Zar svojim polovnim političkim kapacitetima ili populističkom navadom da drži radijske mise?
Na članak i rečenicu ukazao mi je jedan privrženi posjetitelj SBPeriskopa s uvodnim poklikom, koji je glasio: „Vratija se Šime, di je bija?“ Ja nisam shvatio što je on htio reći, niti još uvijek ne shvaćam. Razumijete li možda vi dragi čitatelji? Jedino da objavim tekst cile pisme za koju je stihove napisao Arsen?
Vratija se Šime, di je bija?
Vratija se jutros, di je bija?
Tri ga dana i tri noći nije bilo kući
nikom nije ništa reka još ga obid čeka
Kažu da je smokve ukra, kažu da je pija
Kažu da je sve do jutros u pržunu bija
Neka misle ča ih voja, ni gore ni boje,
Tri je noći sritan bija, kraj divojke svoje
Vratija se Šime, di je bija?
Niko pravo ne zna, neka ne zna!
Di je bija, da je bija, lipo mu je bilo
Di je bija, da je bija, lipo mu je bilo
