Novogodišnje odluke obično su toliko ljubazne i "čvrste" pa nas napuste negdje između oporavka od novogodišnje noći i planiranja prvoga radnoga tjedna.
U zemlji koja se s Grčkom bori za naslov ekonomskog antijunaka Europske unije neobično je važno osvijestiti ovu prirodu novogodišnjih odluka.
Prigodne izjave premijera Zorana Milanovića povodom planova za sljedeću godinu pune su optimizma. U intervjuu za Novi list premijer nas obasipa nevjerojatnim postignućima svoje vlade u odnosu na zatečeno stanje, planovima za privatizacije, koncesije, monetizacije, riječju ekspresno izlaženje iz krize. Bilo bi to sasvim odgovorno ponašanje kada većina anonimnih anketa ne bi pokazivala kako je natpolovičan broj ispitanika protivan kako aktualnoj vladi tako i svakom od spomenutih premijerovih planova.
Ne bih htio da se prvoga ponedjeljka u godini razočaramo kada nas novogodišnja odluka optimizma tako poslovično napusti. Jer, iako nam primjerice Svjetska banka prognozira blagi rast, drugi pokazatelji i nisu tako optimistični. Ova vlada ima vrlo velik gospodarski pad, broj nezaposlenih bi se u sljedećoj godini mogao povećati za daljnjih 100.000 ljudi. To će posljedično imati za rezultat veću ovisnost stanovništva o proračunu. Dok je zavod za statistiku ovih dana počeo brojati zaposlene umjesto nezaposlenih, jednostavnije je, pojedini ministri, šireći optimizam u svojoj biračkoj bazi, najavljuju kako će i u sljedećoj godini glavni problem hrvatskog gospodarstva biti privatni sektor. (!)
Iako je bivši predsjednik Stjepan Mesić uložio napore ne bi li doveo investicije iz Kine u našu zemlju, valja uočiti i to kako je na primjeru HPB-a postalo vidljivo kako je sve manje interesa investitora za ono malo državne imovine što je preostalo, te se postavlja pitanje čime će naša vlada u budućnosti kupovati vrijeme dok joj Europska komisija ne ukine fiskalni suverenitet?! S druge strane Grčićeva fiksacija kako ćemo u sljedećoj godini postati prvakom privlačenja novca iz fondova Europske unije, s obzirom na dosadašnje rezultate na tom polju, zvuči realno poput mogućnosti da neki cionist postane duhovnim vođom Hamasa.
Oporba s druge strane mjesecima otkriva kako ima maestralan program izlaska Hrvatske iz krize, napokon ga odlučivši pokazati sazvala je svehrvatski tulum u elitnom zagrebačkom hotelu. Lista lijepih želja, uz tek pokoji suvisao govor nekog nezavisnog stručnjaka, valjda bi se trebala ostvariti po Duhu Svetomu, jer nismo čuli niti kako niti u kojim rokovima.
Ako vlasti i oporbi još pridodamo interesne aktivističke grupe koje su otvorile Pandorinu kutiju unošenja partikularnih interesa (iako nominalno većinskih) u Ustav RH, možemo očekivati, i u sljedećoj godini, daljnje opterećenje liberalne demokracije ideološko-navijačkim sukobima bez imalo dijaloga i sadržaja. Moguća su i barem tri referenduma.
Vlast, oporba i interesne grupe prepune su optimizma za Hrvatsku u sljedećoj godini, ali ne smijemo biti lakovjerni i (ponovno) nasjesti na loše fore mediokriteta koji kreiraju hrvatsku javnu scenu. Potpuno je nelogično sanjati, a ne raditi gotovo ništa, odvlačiti pažnju glupostima, a očekivati drugačiji rezultat od dosadašnjega.
Kada sve spomenuto zbrojimo, optimistična očekivanja od nove godine koja nam serviraju Milanović, Karamarko, Josipović i njihove klike, mogu dovesti samo do optimizma u redovima dioničara farmaceutskih kompanija. Jer, sigurno je samo jedno: rast će prodaja antidepresiva!
Izvor. seebiz
