Prosvjedi umjesto maškara


U ovo doba godine kada je vrijeme maškara, poklada, maskenbala, naša svakodnevnica nas tjera da se okupljamo na trgovima tražeći samo ono što nam kao članovima društva i pripada. Pravo na rad. Piše lijepo u Ustavu.

Jasno je svima da je u ovo vrijeme Corone sve poremećeno i da ništa normalno, više normalno nije. Međutim, da država dođe do toga da jedan kuhar ( očito inteligentan i hrabar jer ne ovisi o onima koje kritizira), mali poslodavci i samozaposleni iznose razna rješenja i ukazuju na njihove greške i propuste dok oni ne mare ni za što, ne može se nazvati baš uobičajenim. Zadnji smo u EU po svemu, osim broja pozitivnih, no to nije dovoljan razlog da se ljude pusti da rade. Barem dio. Bez obzira na struku, oni koji ne rade, ne zarađuju, ne plaćaju porez, ne troše. Ne misli li država da to stvara deficit? Pogledajte koliko je meso jeftino! Pa naravno da je ako se ne prave svatovi, zabave, nema turizma, nema proslava, pa i karmina, nema ničega, a ljudi kući ipak manje jedu nego kad se još ide van. Tko će to i od kojih novaca kupiti?! To je samo mali primjer.

Problem je što pričaju bahato i s visine ne radeći u stvari ništa. Ljudi su digli ruke od nastradalih potresom, jer je 'država' preuzela sve. Volonteri su, tako kažu, postali egzotika. 'Luda Branka' kad tako moram reći, još sama hoda po terenu s par ljudi iz udruge 'Ljudi za ljude' i ponekim tko donese pomoć. Naravno, vidite paradoks, kad su bili izbori, ona, koja je i prije svima pomagala, bila na nezavisnoj listi, nije dobila mandat za gradonačelnicu, jer to dobije ' zna se', bez obzira što od njih nikakve koristi. Sad plaču, a ovi poletjeli pomoći… Možeš mislit!

Jedna pametna žena reče, prođe godina od potresa u Zagrebu, neki su još u kontejnerima, sreća da ova vlada nije bila kad su bile poplave u Gunji, jer bi tamo još živjeli u kontejnerima. Ovako su dobili kuće za tri mjeseca. Mjesec je prošao i od potresa u Banovini pa ih još uvijek samo popisuju. Kuće će dobiti , pa možda, jednom. Znam da ćete reći da su one u Gunji koštale previše, da je puno njih tamo uzelo i zaradilo na nesreći drugih. Ali tu imaju više faktora. Prvo, nitko tko radi građevinu neće prekinuti dogovorene poslove, ljeti i na toliki period ako mu se dobro ne isplati. Drugo, stisnuti i raditi da se što prije završi, to se može samo ako ljudi znaju da im se isplati. Sorry, kapitalizam!

A sad zamislite na Banovini, radit će polako, studiozno (?!), godinama i uz put uzimati sve što se može. Pa znate valjda. A izvođače će i tako preplatiti, jer opet će doći raditi njihovi članovi, glasači, sponzori stranke. Zato bi bilo bolje kad će već pare otići ( otići će i manje novaca sigurno) , onda što prije da se ljudi vrate. ( Sad si zvučim kao Rojs, užas, ali to je naša surova stvarnost!).

Pogledajte samo Dalićku. Pravo na čelo firme koja je jedna od rijetkih koje nisu propale i koje dobro rade. Oni kažnjavaju svoje članove boljim pozicijama. Pa to ni u Mućkama nisu smislili. Monty Python!
O rektorima u ovoj državi, pravima žena da se oglase, pa im napadača još nagrade, muka mi je i pisati. Postajemo država iz koje je jedino normalno otići. Ništa drugo. Jer da radimo za ovakve uhljebe koji nam kroje život, život koji bi nam bio bolji da ih nema, ispada mazohizam.  Priče o bogomdanoj zemlji, ljepotama, samo održivosti, položaju, klimi…sve pada u vodu pored ovako nakaradne vlasti i ljudi koji za istu glasaju. Kažu da svako vrijeme donosi u stvari i vrstu ljudi od vlasti pa do onih najmanjih. („Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena.“)

Pa baš smo nagulili. Nemamo ni mogućnost pobjeći. Bar još jedan izvjestan period.
Žao mi je što ne mogu pisati o vedrijim temama, ali malo što se događa općenito, a život nam je u raljama što Corone, što nesposobnih ljudi na vlasti. Za promjenu se ne nadam, ali ne vidim baš velike šanse. Što bi se moglo dogoditi da nam bude bolje, ne znam. Znam da ne valja.

E, a kako smo ovdje zbog kuhanja, da vas obavijestim da na RTL-u počinje nova sezona 321 kuhaj, pa od ponedjeljka će se kuhati i na TV-u. Možda bude poznatih lica. Treba gledati.

U vrijeme kada bi se normalno pekle krafne i spremali kostimi, kao i nadolazeće Valentinovo ( za one koji ga slave 😉), većinu ćemo provesti, opet, u krugu najbližih, s djelomičnim, ako i takvim, obilježavanjem. Možda vam ovi recepti budu ideja za neki od tih dana.

Faširane sa zelenim srcem


Prijateljica me navela da napravim ove faširane. Baš joj hvala, jer volim prokulice!



Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

500 g miješanog mljevenog mesa

1 jaje

4 žlice krušnih mrvica

1 žlica Worcester umaka ili ljutog kečapa

1 žlica senfa

2 žlice sitno sjeckanog peršina

1 mala glavica crvenog luka

1 režanj češnjaka

sol i papar

ulje

500 g prokulica

PRIPREMA:

Prvo kuhajte prokulice u slanoj vodi, da ostanu al dente. Ohladite ih. Za faširane sve sastojke usitnite, luk i češnjak, pa i ostalo umiješajte u mljeveno meso i dobro sjedinite. Sad uzmite mljevenog na dlan, rastanjite u sredinu stavite prokulicu pa pažljivo spojite meso oko prokulice. Tako sve pripremite i pecite na dubokom ulju ili na papirom obloženom limu u pećnici na 180 oko 20-30 min. ako želite izbjeći masnoće. Poslužite s pire krumpirom i hollandaise umakom.

Recept za " holandez" imate u rubrici umaci.

Još jedne najbolje krafne



Srednje zahtijevno

Doista jesu, prekrasne, izdašne kao na slici. Najbolje je da malo mekše tijesto lupate kuhačom ili rukom, sa suprotne strane zdjele, od sebe, pa ga dižete prema sebi. Ako možete razumjeti što sam htjela reći. Jednostavno je, a teško objasniti.

SASTOJCI:

1 kg brašna

2 jaja

2 žumanjka

prstohvat soli

1 prašak za pecivo

3 cl ruma, vinjaka ili drugog jakog pića da tijesto ne upija masnoću

600 ml toploga mlijeka

1 dl ulja

3 vanil šećera

100 g šećera

1 kocka kvasca cca 40 g

po želji limunova korica

PRIPREMA:

Kvasac namrvite u zdjelicu, prelijte sa 1 dl mlakoga mlijeka, dodajte malo brašna i šećera pa pustite da naraste. Prosijte brašno ali odvojite oko 100-200 g sa strane, dodajte ostatak šećera, vanil šećer, sol, koricu limuna ako želite, promiješajte, pa napravite udubljenje. U njega stavite jaja, žumanjke, ulje, mlako mlijeko ( ostatak), rum i na kraju kvasac koji je uzašao. Sve dobro promiješajte, možete i sa žicama za dizana tijesta, pa kada je sjedinjeno, uzmite kuhaču i probajte lupati, tj. dizati tijesto kao u opisu u uvodu. Kada se umorite, za par minuta, dodajte još brašna po potrebi, napravite kompaktno , ali ne pretvrdo tijesto. Tijesto stavite u plastičnu posudu i pokrijte najlonom. Kada udvostruči volumen, nježno ga istresite na neku krpu ili stolnjak. Razvaljajte na debljinu cca 1 cm i režite okruglim kalupom. Važno je da se krafne ne zalijepe za podlogu, znači pobrašnite stolnjak najbolje gore do ruba pa slažite krafne tu. Kod dizanja da ne izađe zrak kada se zalijepe. To je, iz prakse, jako važno. Ostatak premijesite i također napravite još jednom isto. Ono što ostane, formirajte rukama. Pokrijte tijesto da opet udvostruči, ovaj put visinu. Zagrijte ulje u dubljoj posudi. Ne smije biti pretoplo, ni hlano. 180 °c. Vidjet ćete kod prve ili druge ture pečenja. Ne smiju ni prebrzo, ni jako sporo dobiti boju. Praksa. Uglavnom, stavite par čačkalica u ulje da ne gori. Sad dižite krafne lagano sa stolnjaka pa ih stavljajte u ulje prvo s gornjom stranom. Možete lagano tresti posudu u kojoj se peku, lijevo-desno. Pečene stavite na ubruse da upiju višak masnoće, pa pospite šećerom i punite po želji ili servirajte uz omiljene namaze.