Škola, Corona, moral i dvostruka mjerila


Već u ponedjeljak bi nam se život trebao vratiti u onu pravu rutinu. Počinje škola i mnogima je to znak dolaska jeseni, jer tada kreće neka uobičajena kolotečina. Brige roditelja nisu zanemarive zbog Corone, kao što na komičan način vrlo jednostavno ova sličica pokazuje, kako je svaki napor i briga oko razmaka i uopće insistiranja na tome da djeca drže odstojanje i nose maske, ustvari uzaludna. Djeca su djeca i ne bi ni valjalo da je drugačije. Djeca se i sada druže i igraju. Ona moraju učiti socijalizaciju, a o znanju koje trebaju steći da ne pričamo. Bit će nekako, nadam se dobro da djeca mogu živjeti normalno i da ne osjete ništa od problema koje nosi ovo vrijeme. Neki dan su na Fejsu osvanule slike, kao i prije svake školske godine, na kojoj roditelji mašu djeci s vrata kuće pri njihovom odlasku u školu, a iza leđa drže šampanjac i čaše. Moralne i brižne mame su se raspisale kako se čude da roditelji ne vole djecu, kako je grozno što su alkoholičari… (?!)

Sve mi se čini da baš to obrazovanje nije odradilo svoje kod njih. Ni humor ne razumiju, a bome ni život. Svi mi od svega na svijetu najviše volimo svoju djecu, ali, također, trebamo svoje vrijeme, imamo svoje potrebe, pa makar to bilo i saznanje da su na sigurnom, da uče i da dio dana ne moramo misliti o tome jesu li dobro. Jer, u školi/ vrtiću jesu; tamo ih ostavljamo sigurni da im se ništa loše neće desiti (opet, ako ne uzimamo krajnosti. Jer tako ne bi ni ustajali iz kreveta!). Uz slikovito prikazan taj moment, čini mi se samo osobe s IQ nižim od tjelesne temperature se neće nasmijati i to razumjeti. Toliki moralisti smo postali da me ništa više ne čudi. Dobro, malo ipak čudi.

Kad uzmemo u obzir koliko crkva novaca dobiva iz državne blagajne, onda bi čuđenje možda moglo biti i malo manje. Dajte taj novac školama! Ne plaćamo poreze i druge namete da bi naš novac davali crkvi! Oporezujte vjeru, ili neka vjernici uplaćuju vjerski porez kao u nekim zemljama, pa neka crkva od toga živi. Dobivaju milodare, imaju imovinu i neka žive i rade o svom trošku. Ako može narod i ostale firme, mogli bi i oni. Nemam ništa protiv vjere niti jedne, ni da Crkva radi, ali ne mora to narod plaćati, ne na uštrb svega ostalog. A baš je tako. Dok se nateže oko popravka pola Zagreba, oko mjesta u vrtićima, oko uvjeta u bolnicama i broja zdravstvenih radnika, oko prijevoza đaka, radnika, oko puno toga, za to vrijeme političari, kao pijani bogataši poklanjaju NAŠ novac najbogatijima. Do kada?

Htjela sam reći da vjerski i konzervativni odgoj vodi k tome da se jedina prava vrijednost obitelji (žene posebno) vidi u tome da se ona podredi djeci, nasljednicima. Njihov život bi se trebao samo oko toga vrtjeti i valjda bi roditelji trebali plakati i naricati kad djeca polaze u školu. Malo morgen!

Kao prvo, roditelji (uglavnom) nisu u stanju naučiti djecu većini onoga što uče u školi. Usto, osim obrazovanja u školi se uči i kultura, poštivanje, međuljudski odnosi, socijalizacija među vršnjacima. Vidimo da ustvari kao društvo padamo u svim tim segmentima. Nisu tu samo roditelji krivi, već i društvo. Jer kada djeca vide da otac nešto može raditi i proći nekažnjeno, naravno da misle da mogu i oni. Jedno do dva, brzo i učinkovito riješena slučaja nasilja nad slabijim posebno, dovela bi do toga da oni koji ta djela čine (jaki jer misle da su nedodirljivi, a koji plaču kad ih hapse), dva puta bi razmislili hoće li takvo što ponoviti.
Društvo je došlo do toga da reagira u stilu : “Oko za oko, zub za zub!“ (iz Biblije, zar ne?), što je u uređenom svijetu nedopustivo. Na Divljem Zapadu je bilo toga, ali su čak i tamo pokušavali provoditi zakon kao bitnu i važnu regulu u društvu. Mi u 21. stoljeću ne vidimo drugi način dolaska do pravde nego tako! Užas!

Znam da je bilo slučajeva kada su napadali i suce, ne želim reći da je to uopće zamislivo, ali mora se naći način kako da se kroz sustav riješi to da suci mogu i smiju, a također i žele raditi svoj posao u ime pravde. Samo tako će se cijeli krug zatvoriti. Kada se bude znalo da ni jedan zločin, pa ni prekršaj neće proći nekažnjeno.

Na žalost, sad krene u vrtiću već klasificiranje i kvalificiranje djece. Kao da su neki bolji zato što su im roditelji bogatiji. Takve podjele, totalno pogrešne, vode do svega onoga što ne valja u društvu. Kad roditelji dođu u školu pa kažu :“ Ne, to moje dijete nije napravilo! On/ona je dobar/a i dobro odgojen/a!“

Po čijem sudu? Kako to znate? Kako znate što rade kada zatvore ulazna vrata? Znate li da se desi da krenu u školu da ne znaju kako se prezivaju? Gdje stanuju? Da se starijima kaže vi? Da se starije mora poštivati i slušati? Da se pozdravi kad se uđe u učionicu ili sretne netko iz škole/ susjedstva/ poznanika ili znanaca? Puno toga još.
Ali, nadajmo se da će djeca ove godine naučiti sve što trebaju i da će sve poći na bolje.

Dok još ima rajčica, posebno sitnih domaćih, još jedno jednostavno jelo za doručak ili večeru koje jako volim. Slatko neće izostati! Smokava ima, domaćih i slatkih.

Palačinke sa sezamom i fetom


Zanimljiva kombinacija, za ljeto idealno, a i zimi lagani objed ako pazite na liniju, a da se ne odreknete baš svega. Po porciji ( 2 Palačinke ) ima oko 570 kcal.



Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

40 g sezama

100 g brašna

2 jaja

150-200 ml mlijeka

sol

500 g rajčice

1 glavica luka

200 g fete ( sir )

1 vezica peršina

2 žlice maslinovog ulja

1 žlica bijelog vinskog octa

mljeveni bijeli papar

1 krastavac ( 200 g )

2 režnja češnjaka

pola vezice listića mente

1/2 kg svježeg sira

1,5 dl jogurta

sol i papar

ulje

PRIPREMA:

Sezam pržite na suhoj teflon tavici uz stalno miješanje. Ohladite. Zamutite palačinke od jaja i malo soli, dodajte mlijeko pa brašno i sve dobro izmješajte. Ostavite 30-tak min da odstoji. U međuvremenu operite povrće i očistite ga. Rajčicu nasjeckajte na kockice, luk na tanke šnitice, sir na kockice. Peršin iskosajte sitno i sve pomiješajte sa octom i uljem. Posolite i popaprite po želji. Ne zaboravite da je sir slan! Za zaziki Krastavac ogulite i naribajte na ribež, na koji obično ribamo jabuke. Malo ostavite za ukras. Češnjak očistite i protisnite kroz presu. Mentu operite, posušite i sitno isjeckajte. Sir i jogurt pomiješajte, dodajte začine i povrće i po ukusu posolite i popaprite. Služite uz meso, na pr. giros, uz roštilj, ali i povrće i kao dodatak narescima.

Zagrijte par kapi ulja na tavici za palačinke i pecite 8 manjih palačinki. Punite ih sa salatom od rajčice i prelijte zazikijem. Ukrasite sa krastavcem i mentom.

 Štrudlice sa smokvama




Sjećate se onih štrudlica Soko Štarka? Prvo su bile sa smokvama a zatim i drugim voćem. Jedna me gospođa na moru podsjetila na njih. Napravila je nešto slično a ovo je moja verzija. Probajte, savršene su.

SASTOJCI: 

Za prhko tijesto:

450 g brašna

250 g maslaca

2 žumanjka

1 jaje

1 prašak za pecivo

3 žlice šećera

Za punjenje:

1 kg smokava

PRIPREMA:

Od sastojaka za prhko tijesto, zamijesite ga i ostavite na hladno 30 min .Ja prvo umiješam sve osim brašna i praška za pecivo pa onda kratko sve sjedinim. Ogulite smokve, malo usitnite i kuhajte na laganoj vatri dok ne dobijete marmeladu. Bez dodavanja šećera ili nečega drugog. Eventualno sok naranče i korica. Smokve koje sam ja donijela s mora bile su već dosta suhe na drvetu pri berbi pa sam morala dodavati malo vode da se raskuhaju. Uglavnom morate dobiti homogenu smjesu gušće marmelade.  Ohladite.

Ohlađeno tijesto podijelite na 4 dijela pa svaki dio razvaljajte da bude dosta usko, oko 10 cm i dugačko, dužine lima za pečenje. U sredinu stavite marmeladu 2-3 cm širine i 2-3 mm visine, preklopite jednu stranu, malo premažite vodom pa prebacite i drugu stranu. Lagano podignite i ta dupla, gornja strana neka bude donja na limu obloženom papirom za pečenje. Tako ponovite sa preostalim tijestom. Malo izbockajte viljuškom da se ne naprave mjehurići. Pecite na 180°c oko 20 min. Provjerite već nakon 15 min jer neće potamniti, a nemojte ni dozvoliti. Rub će porumeniti i to je to. Ohladite i planirajte s kojom marmeladom ćete probati slijedeće!