U Novoj godini
…I dalje praznično. Danas je pravoslavni Božić, tako da želim svima koji ga slave sve najbolje I da se lijepo provedu u krugu obitelji ili prijatelja. Inače, ovi dani većini znače sklanjanje bora i lampica i kraj prazničnog ugođaja. Ne znam zašto (znam, ali mi je glupo!), jer nigdje u Bibliji tako ne piše (znamo da je običaj potekao iz Nemačke, a Amerikanci su ga dovely do savršenstva konzumerizma umotanog u krinku okupljanja obitelji) , a koliko sam čula i u crkvama ostaje sve okićeno još dosta dugo. Ako netko u svoju vjeru toliko sumnja da će ga jelka i lampice ‘preobratiti’ ili ima “prijatelje” koji će tako misliti, onda je fulao cijeli “fudbal”.
Nama koji nismo pobožni baš fino, kako jedan zanimljiv lik reče, mi si uzmemo sve što se fešta i slavi i što nam se sviđa, pa nemamo problema ni sa ‘nepisanim pravilima’, a bome ni s time što će netko misliti. Moji prijatelji vole moje društvo, imala ja okićenu jelku ili ne, bila ona okićena i za Uskrs, vjerujem da im ne bi smetalo. Meni bi 😉. Kod mene.
Živi I pusti druge da žive, je moj moto. Naravno, poštujući druge, njihove potrebe i slobode.
Postali smo grozni. Ljudi se hrane tuđim problemima i nesrećama. Kako onim lokalnim tako i globalnim. Oduvjek se voljelo znati i čitati o kojekakvim skandalima, svemu što zadesi neke poznate osobe. Pa znam da se i prije ogovaralo, ali ovo danas je nepojmljivo. Sve što se događa stavljati na mreže, komentiraju se stvari koje nisu ni za čitanje, a koje mogu povrijediti mnoge.
Tako se ne prestaje pisati i nagađati što se dogodilo mladom dečku koji je sa ekipom otišao u inozemstvo slaviti Novu godinu. Kakve veze ima gdje je to? Zašto bi itko pomislio da je zbog nekakve mržnje? Jako puno naših zemljaka je otišlo u Beograd na doček i svi su se vratili. Osim jednog. Na žalost. Pomisao kako je njegovim roditeljima je strašna. Mladi život je u pitanju i zbilja od sveg srca bih voljela da ga nađu negdje da je dobro. Kako i zašto toliko dana, neka istraži tko mora, mi ne moramo znati. Zašto bi znali? Zašto baš sve treba ići u medije?
Kao i ovaj circus sa Đokovićem. Ok on je br. jedan u svijetu tenisa, ali i običan čovjek kao i svi drugi. Za zakon. Druga stvar je što bi on trebao biti pozitivan primjer i puno više promišljati što njegove odluke čine onima koji ga prate i kojima je on idol. Jer ima i takvih, puno, a onda se mora primjerom pokazati ono što je dobro. Pa čak iako misli i radi drugačije, onda stajati iza toga. Ne ovako, u najmanju ruku glupo.
Sve naše odluke, činjenja ali i ne činjenja nose posljedice, pitanje je samo na koliku publiku. Obitelj ili šire. Normalno je da se dogode i greške, ali neke radikalne greške svjesno napravljene, ne bi se smjele događati, ni ponavljati.
Sveli smo sve na konzumerizam, na prolazno zadovoljstvo, na brzinu i tempo koji nas gazi.
Letimo dok radimo, dok kupujemo, dok ‘šetamo’, dok vježbamo, dok čekamo negdje radimo nešto na mobitelu, dok gledamo film, barem par poruka pošaljemo. Filmovi bez nekog dobrog ritma ili radnje od početka su ‘bez veze’, sve je samo brzo, brzo, brzo.
Pokloni su nam zanimljivi par minuta, kao i stvari koje si sami kupimo. Kažu da smo potrošili kao nikada. Ne znam koliko nas je usrećilo to sve. Jer nekada se kupovalo rijetko, ali zato se u tome uživalo. Sad bi to bilo totalno čudno. Mada priznajem, od kada je Covid, kupujem rjeđe, no kada već odem nešto kupiti, onda kupim više stvari. Tako da ne znam Koliko sam smanjila potrošnju. Jesam, jer svjesno ne želim pretjerivati s nečim što možda neću ni obući, ali opet se nešto kupi.
Još uvijek volim pogledati dobar film, polako, od početka do kraja. Volim šetati kad šetam i sjediti s prijateljima kad zajedno sjedimo. Treba, ne, mora se ponekad opustiti i odmoriti od ovog nametnutog tempa koje se nameće, ali i melje i troši ljude. Odaberite ritam koji vama odgovara, držite se njega i budite zadovoljni. Tako ćete sugurno bolje i mirnije živjeti.
Čitajte šaljive priče i knjige, objave i slike. Izmame osmjeh, a osmjeh i smjeh su pola zdravlja.
Uz dobru I zdravu hranu, naravno. Danas nešto fino i ne komplicirano.
Piletina s heljdom i avokadom
Možda ne zvuči kao neka super kombinacija, ali mogu vam reći da je. Preporuča se kao obrok i osobama sa dijabetesom, naravno opet u količinama koje oni smiju jesti i brojanjem jedinica. Jako ukusno i zdravo. Heljda se u Slavoniji baš i ne jede često, a meni je jedna od dražih žitarica ( pseudožitarica, kultura) Ako je rijetko konzumirate, onda je možete direktno kuhati i konzumirati. Ako je jedete jednom tjedno ili češće, mora se nakvasiti navečer, promijeniti voda i kuhati. Tada se kuha brže, ali važnije je to što onda ne škodi. Jer kod čestog konzumiranja, a bez kuhanja, nakon nekog vremena počne vezati i izvlačiti iz tijela važne minerale. Ima nizak do srednji glikemijski indeks što polako otpušta inzulin. Nema glutena pa je saveznik onima koji imaju celijakliju ili su netolerantni na gluten. Uglavnom je jako zdrava namirnica, kao i brašno, pa je uvedite u ishranu.
SASTOJCI:
za 4 osobe:
4 zabatka ili ako vam je draža pileća prsa onda slobodno zamijenite
3 avokada
1 glavica crvenog luka
250 g heljde
malo : čilija, kurkume, soli i papra
1 žlica sjeckanog lista peršina
1 žlica maslinovog ulja
pola limuna ( ako baš strogo pazite na šećer možete zamijeniti žlicom jabučnog octa)
PRIPREMA:
Meso začinite mješavinom soli, papra, kurkume i sjeckanog čilija. Pecite na malo ulja. Prvo strana sa kožicom, ako su deblji komadi, kad okrenete podlijte s malo vode. Pecite polako dok voda ispari i ispeku se i u sredini, pa na naglo zapecite da koža bude hrskava. U međuvremenu kuhajte heljdu u slanoj vodi. Ako ste je nakiselili, onda ne treba dugo, pet do sedam minuta, ako je suha, do 15 min. Najbolje probajte. Ne smije biti tvrda, ali ni baš raskuhana. Nakon par pute znat ćete. Dok se to sve kuha i peče, očistite avokado i luk. Nasijecite na trake, pospite limunom i posolite. Polako promiješajte da ne pokidate avokado. Servirajte heljdu, na nju avokado i luk, pospite peršinom, stavite gore meso. Počela sam opet uzgajati svoje klice, pa sam i njih dodala, kao i par kapi začinjenog maslinovog ulja sa čilijem. Dobar tek!
Brzi kolač s narančama
Kada trebate nešto zbilja brzo i jednostavno. Oko 15 min pripreme, jednostavne namirnice i super rezultat. Kuća mriše predivno, a kolač je brzo gotov. Uz njega možete servirati sladoled dok je topal, a kada se ohladi šlag ili grčki jogurt s malo ribane kore naranče i vanil šećerom ( ako volite slađe, dodajte još malo šećera ili meda).
SASTOJCI:
4 naranče
2-3 žlice smeđeg šećera
4 jaja
1, 5 šalica (2 dl) šećera
2 šalice brašna
0,5 šalice mljevenih oraha
0,5 šalice ulja
O,5 šalice soka limuna
1 prasak za pecivo @ruf.adria
1vanil šećer @ruf.adria
Na vrh noža soli
Ribanu koricu 1 naranče
(Ovo je sve od gore navedenog broja naranči.)
PRIPREMA:
Naranče operite u vreloj vodi sa sodom bikarbonom. Neka prvo stoje desetak minuta, onda ih dobro operite i posušite. Dvije do tri nasijecite na tanke šnite. Kalup obložite papirom, iznutra i rub. Pokvasite ga pa ide lagano. Zatim svaku šnitu naranče jednom stranom umočite u smeđi secer pa tu stranu okrenite prema dolje. Složite prvo dno pa rub. Za smjesu tucite jaja sa šećerom i malo soli. Posebno pomiješajte brašnaste sastojke i orahe.
Kada se jaja pretvore u gustu kremu, dodajte polako ulje stalno miješajući, pa sok naranče. Uspite brašnaste sastojke pa žicom izjednačite smjesu. Stavite u kalup obložen narančama i pecite u već zagrijanoj pećnici oko 1 h. Provjerite nakon 45-50 min, ovisi o kalupu (moj je bio fi 28) i visini. Ohladite ili topao poslužite sa sladoledom.
