U kratkom tekstu, objavljenom na portalu sbplus pod nazivom Što je veće zlo - ustaše ili lopovi?, urednik Jerko Zovak, bez ikakvog sustezanja registriranog korisnika i pisca komentara ispod članaka, koji se javlja pod nickom Gerilac (obvezno pročitati i link u Zovakovom tekstu kako bi se uočio Gerilčev komentar), nazvao je revnosnim neofašističkim komentatorom, novokomponiranim ustašom i talogom hrvatske političke misli.
Samo krajnje neupućenima i onima koji se zalažu za striktno pridržavanje sterilizirajuće političke korektnosti kao svojevrsnog intelektualnog kastriranja političkog nadmetanja u kojem važe pravila pristojnosti, ali ne i surova pravila preživljavanja i nadmoći – Zovakova nesmiljena karakterizacija opskurnog lika koji se dosljedno i redovito prazni ogavnim desničarskim izlučevinama, razbacujući ih po javnom prostoru kako bi žestoko zasmradili Druge i drukčije, može se učiniti pretjeranom i sablažnjivom u smislu nedopuštenog ispada i nepoštovanja pravila tzv. fer medijske igre. Ali onima koji prate Gerilca i njegov sitni komentatorski vez crnim, otrovnom iglom i koncem "fascinatnog fašizma" , Zovakova reakcija spasonosno je povraćanje otrova po onome tko (mu) ga besramno servira. Zovakov dobrodošao odgovor nesnosno upornom Gerilcu, zapravo je oštar i jasan snimak vulgarnog huškanja, a koje se bazira na ekstremno udesno iskrivljenom poznavanju i interpretiranju hrvatske političke misli, političke prakse i političke povijesti, opis je to neprihvatljivog podbunjivanja koje se podupire podcijenjivanjem zdravog razuma i prava drugih da na društvo gledaju kao na poligon istih šansi za sve.
Osokoljen promjenom vlasti i imenovanjem notornog povjesničara Zlatka Hasanbegovića za HDZ-ovog ministra kulture, Gerilac je svoje komentiranje aktualija, uloge medija i kulture u osnaživanju/slabljenju identiteskih odrednica nacije, radikalizirao do prljavo nepodnošljive lakoće vrijeđanja koje u sebi sadrži kvaziintelektualno dociranje, uporabu desničarskih floskula i glupavih fraza ušutkivanja protivnika.
Gerilca zapravo poznajem kao kratkotrajnog kolumnistu SBPeriksopa. Javljao se pod imenom SB Countercurrent, kao mladi, bistri strukovnjak, relativno upućen u značaj i značenje političkih kategorija, kao konzervativac pod utjecajem tradicionalista i kritičara Novog svjetskog poretka, nastavljač uloge čuvara postojećeg poretka oličenih u velikanima kao što su Edmon Burke, Peter Viereck, Joseph de Maistre, Alain de Benoist (začetnik europske Nove desnice i skupine GRECE) i drugim suvremenim zagovornicima kritike globalizma, nenadziranih migracija i sukoba s liberalizmom i socijalizmom. Od domaćih intelektualaca desne provinijencije na Gerilca je do imitiranja utjecao „plemeniti desničar„ i vrstan stilist Jure Vujić, čije tekstove prenosi i sbperiskop
Uvažavajaući i respektirajući njegov ideološko-politički eros i interese motivirane potrebom da reafirmira zaboravljene intepretacije nacionalnog i nacionalističkog, rado sam objavljivao Gerilčeve uravnotežene kolumne. Gerilac, mladi brodski intelektualac, isprva na liniji očuvanja nacionalnog identiteta i dugotrajno uspostavljanog načina mišljenja, ustaljenih običaja preuzetih iz ranijih razdoblja u odnosu s modernitetom, s vremenom je mutirao u proustaško čudovište, stavivši, nažalost, svoju nemalu intelektualnu energiju u obranu one povijesti (nastale u doba Endehazije) i onih kulturnih vrijednosti koje se jednostavno ne mogu i ne smiju braniti, a da se pritom ne izgubi vjerodostojnost neukaljanog intelektualca koji iznad sveg tolerira različitosti. Isključivost i uskotračnost kao način iznošenja ideoloških stavova, i neprihvatljivi apologetski sadržaji o ustaštvu i manjinama- razlozi su zašto je Gerilac dopizdio iliti dodijao Zovaku. Naime, bespogovorno pristajanje na štancanje Gerilčevih komentara značilo bi prihvatiti da sbplus i njegov urednik imaju status kible koje služe za punjenje neofašističkim talogom. Nasreću, pokušaj ponižavanja i šamaranja društvenog ukusa, odlučno je presječen. Satisfakcija je to za sve one koji su protiv povijesne i moralne revizije NDH, a koju po portalima vrše razni gerilci, i reinvencije naci-ideolologa prepune revanšističke mržnje.
Samo krajnje neupućenima i onima koji se zalažu za striktno pridržavanje sterilizirajuće političke korektnosti kao svojevrsnog intelektualnog kastriranja političkog nadmetanja u kojem važe pravila pristojnosti, ali ne i surova pravila preživljavanja i nadmoći – Zovakova nesmiljena karakterizacija opskurnog lika koji se dosljedno i redovito prazni ogavnim desničarskim izlučevinama, razbacujući ih po javnom prostoru kako bi žestoko zasmradili Druge i drukčije, može se učiniti pretjeranom i sablažnjivom u smislu nedopuštenog ispada i nepoštovanja pravila tzv. fer medijske igre. Ali onima koji prate Gerilca i njegov sitni komentatorski vez crnim, otrovnom iglom i koncem "fascinatnog fašizma" , Zovakova reakcija spasonosno je povraćanje otrova po onome tko (mu) ga besramno servira. Zovakov dobrodošao odgovor nesnosno upornom Gerilcu, zapravo je oštar i jasan snimak vulgarnog huškanja, a koje se bazira na ekstremno udesno iskrivljenom poznavanju i interpretiranju hrvatske političke misli, političke prakse i političke povijesti, opis je to neprihvatljivog podbunjivanja koje se podupire podcijenjivanjem zdravog razuma i prava drugih da na društvo gledaju kao na poligon istih šansi za sve.
Osokoljen promjenom vlasti i imenovanjem notornog povjesničara Zlatka Hasanbegovića za HDZ-ovog ministra kulture, Gerilac je svoje komentiranje aktualija, uloge medija i kulture u osnaživanju/slabljenju identiteskih odrednica nacije, radikalizirao do prljavo nepodnošljive lakoće vrijeđanja koje u sebi sadrži kvaziintelektualno dociranje, uporabu desničarskih floskula i glupavih fraza ušutkivanja protivnika.
Gerilca zapravo poznajem kao kratkotrajnog kolumnistu SBPeriksopa. Javljao se pod imenom SB Countercurrent, kao mladi, bistri strukovnjak, relativno upućen u značaj i značenje političkih kategorija, kao konzervativac pod utjecajem tradicionalista i kritičara Novog svjetskog poretka, nastavljač uloge čuvara postojećeg poretka oličenih u velikanima kao što su Edmon Burke, Peter Viereck, Joseph de Maistre, Alain de Benoist (začetnik europske Nove desnice i skupine GRECE) i drugim suvremenim zagovornicima kritike globalizma, nenadziranih migracija i sukoba s liberalizmom i socijalizmom. Od domaćih intelektualaca desne provinijencije na Gerilca je do imitiranja utjecao „plemeniti desničar„ i vrstan stilist Jure Vujić, čije tekstove prenosi i sbperiskop
Uvažavajaući i respektirajući njegov ideološko-politički eros i interese motivirane potrebom da reafirmira zaboravljene intepretacije nacionalnog i nacionalističkog, rado sam objavljivao Gerilčeve uravnotežene kolumne. Gerilac, mladi brodski intelektualac, isprva na liniji očuvanja nacionalnog identiteta i dugotrajno uspostavljanog načina mišljenja, ustaljenih običaja preuzetih iz ranijih razdoblja u odnosu s modernitetom, s vremenom je mutirao u proustaško čudovište, stavivši, nažalost, svoju nemalu intelektualnu energiju u obranu one povijesti (nastale u doba Endehazije) i onih kulturnih vrijednosti koje se jednostavno ne mogu i ne smiju braniti, a da se pritom ne izgubi vjerodostojnost neukaljanog intelektualca koji iznad sveg tolerira različitosti. Isključivost i uskotračnost kao način iznošenja ideoloških stavova, i neprihvatljivi apologetski sadržaji o ustaštvu i manjinama- razlozi su zašto je Gerilac dopizdio iliti dodijao Zovaku. Naime, bespogovorno pristajanje na štancanje Gerilčevih komentara značilo bi prihvatiti da sbplus i njegov urednik imaju status kible koje služe za punjenje neofašističkim talogom. Nasreću, pokušaj ponižavanja i šamaranja društvenog ukusa, odlučno je presječen. Satisfakcija je to za sve one koji su protiv povijesne i moralne revizije NDH, a koju po portalima vrše razni gerilci, i reinvencije naci-ideolologa prepune revanšističke mržnje.
