Jednosatno neobvezno radijsko čavrljanje prvog čovjeka gradske uprave s građanima, zapravo sa slušateljima emisije „Gradskih 60 minuta“, na službenoj internetskoj stranici Grada, proglašava se najboljim načinom brzog i učinkovitog rješavanja problema s kojima se građani svakodnevno susreću, a sva postavljena pitanja odmah se, nakon radio emisije, proslijeđuju u nadležne gradske upravne odjele na rješavanje. Dakle, javno se napiše, bez ikakvog ustručavanja, pa i onog tipa koji se naziva socijalnom pristojnošću spram onih koji su zbog stručnog poznavanja socioloških, komunikacijskih i politoloških kategorija, dobili diplome, da radijske ćakule sa šaćicom slušatelja, predstvaljaju, ponovimo, najbolji način brzog i učinkovitog rješavanja problema s kojima se građani svakodnevno susreću.
Da je redoviti nastup gradonačelnika u radijskoj emisiji, s necenzuriranim uključivanjem onih koji su zainteresirano slušali program, nazvan pravim imenom – tjednim razgovorom gradonačelnika sa stanovnicima Broda o problemima koji ih tište odnosno međusobnim informiranjem o stanju grada, da je radijska emisija imenovana kao mjesto susreta u trajanju od jednog sata na kome su se, uz međusobno uvažavanje, akteri podsjetili na izborna obećanja odnosno izborna očekivanja, moglo bi se nekako i prihvatiti programatska i posrednička upotreba medija u svrhu razmjene informacija. Staviti svima do znanja da je izravna komunikacija s ograničenim dometom, značajem i značenjem – najbolji način brzog i učinkovitog rješavanja problema s kojima se građani svakodnevno susreću, znači računati na to da je rečeno znanje ograničeno, podložno manipulaciji i nekritično. Podignuti radijsku nonšalanciju i istaknuti bliskosti s narodom do razine ozbiljanog, obvezujućeg političkog rada – tipični je populizam, jer su sva pitanja i odgovori ujednašeni do samozadovoljne kontrole gradskih funkcija s ciljem usrećivanja građana. Uostalom, zar je potrebno istaknuti da se pitanja mogu i naručiti?!
Gradonačelnik je, piše u službenoj, suhoparnoj informaciji o njegovom radu i djelovanju, odgovarao na pitanja. Ponekad bi ih građanima trebao postavljati, što je daleko teže. Na primjer, ova:
- Koliko stoji karta do Berlina za vašeg sina koji je ostao bez posla i koji ga ide tamo potražiti?
- Kako uopće preživljava vaša peteročlana obitelj kada su jedini prihodi vaša mirovina od 2 000 kuna?
- Kažete da vam vaša kčer ima šesnaest godina i da još uvijek nije vidjela Jadransko more. Jeste li se obratili Gradu za pomoć?
- Sin vam je završio u Obrtničkoj školi za kuhara. Evo čujem ga kako se po gradu maturantski raduje. A znate li da ga nećete moći zaposliti u rodnom gradu?
- Znate li da sve ceste koje gradimo u Brodu vaša djeca možda neće koristiti svojim automobilima?
- Pa zar vi ne znate zašto Grad novčano pomaže samo meni naklonjene medije?
- Zar vi do sada niste saznali da dobijaju samo oni koji uzimaju ono što misle da im pripada?
I tako dalje i tako dalje.
Umjesto da populističku demagogiju obojanu napuhanom brigom za opće dobro, emocijama i najavama boljih vremena uz pomoć cestogradnje, kružnih tokova, dizalica i mješalica za beton, ali samo ako mene izaberete, zamijeni odgovornim, znanstvenim demoskopijama, istraživanjima javnog mijenja na relevantnom uzorku, gradonačelnik uporno, sa svrhom dobijanja i sljedećeg mandata i drugih osobnih probitaka, slijedi vlastiti trag neprincipijelnog prilagođavanja prilikama. U njegovom mandatu, u Slavonskom Brodu, nije provedeno ni potaknuto nijedno sociološko istraživanje, na primjer: o zapošljavanju mladih, ali i starijih građana, o položaju nacionalnih manjina, o utjecaju medija na tradiciju, izbore..., o kulturnim potrebama, o položaju žena, o položaju branitelja, o položaju obrtnika i poduzetnika, o utjecaju kulturnih institucija na razumijevanje kulturnih tokova... kako bi se dobili usporedni podaci o općim prilikama u kojima se u pojedinom razdoblju nalaze pojedini dijelovi društa. Na kraju krajeva, na temelju znanstvenih istraživanja donose se bolje, jasne i čvrste političke odluke. Ali, zašto, kad se može izravno komunicirati preko krugovala s obzirom da je to najbolji način brzog i učinkovitog rješavanja problema s kojima se građani svakodnevno susreću.
U jednom momentu sam čak pomislio da bi gradonačelnik trebao sazivati redovite mjesečne konferencije za medije, na kojima bi ga istaknuta lokalna novinarska pera rešetala o aktualnim gradskim pitanjima koja su aktualna i neriješena godinama i bit će još toliko dugo aktualna, ako se nastavi voditi grad na isti način. A onda sam zaključio da bi to bila promašena neizravna komunikacija, ista kao i izravna sa slušateljima radija. Možda još neuspješnija, jer osim znanja treba imati i hrabrosti postaviti bitna pitanja onome koji te je milostivo i interesno pripustio na gradsku sisu.