Sjećanja su kao staklo od šećera.
Ponos koji štiti obje strane tvoga ja
kao vuneni je šešir dok sjediš
u autu bez klime, na suncu.
Tvoji bližnji su kao daleke zvijezde
za koje se ustrajno nadaš
da oko njih kruže nastanjive planete.
Sreću shvaćaš kao šetnju pločnikom
dok s krovova, balkona i prozora
padaju crijepovi i lonci s cvijećem.
Godine nosiš kao izlizani udobni
kaput zbog toga što puše vjetar,
ne zato što si u njemu privlačan.
Starost vidiš kao putovanje u noć
koracima tihim, nesigurnim,
ulicom slijepom na kraju i početku.
Smrt ti je na dohvat ruke,
kao prekidač noćne lampe, pored jastuka,
za vrijeme čitanja pustolovnog romana.
Zaborav je kao knjiga istrgnutih stranica.
