Obrazac napada “3-5-2” s kojim Kina Xi Jinpinga reagira na američku tehnološku ofenzivu podsjeća na formaciju u nogometu. U stvarnosti je to mnogo više i početak je pravog napada kliještima protiv prisutnosti američke tehnologije u aparatima, institucijama i nacionalnom proizvodnom sustavu Kine.
Washington je napao zabranom na Huawei i ZTE korporaciju, koji ne mogu poslovati s američkim saveznim agencijama, čime je učinkovito udario na glavne kineske tehnološke industrije i prisilio Huawei da se skloni u Kanadi. Kina zasigurno nije defanzivna i metodično vodi protunapad. Sada će se sva američka tehnologija prisutna u kritičnim sustavima zemlje morati ukloniti u roku od tri godine. I ovdje dolazimo do gore spomenute sheme “3-5-2”.
“30 posto nenacionalnog hardvera i softvera mora nestati u prvoj godini, dodatnih 50 u sljedećih dvanaest mjeseci, a preostalih 20 posto u posljednjem raspoloživom razdoblju”, primjećuje StartMag, otkrivajući opseg tekuće akcije za koju se vodstvo Pekinga odlučilo početkom 2019. godine.
Kako bi otkrio postojanje ovog programa, Financial Times je, savjetujući analitičare i stručnjake u tom sektoru, došao do zaključka da taj potez može biti funkcionalan za ostvarenje tri cilja. Praznine na velikom unutarnjem tržištu će popuniti kineske kompanije, a kineski tehnološki divovi koji su vezani za američke odluke će smanjiti međuovisnost komponenti dvaju sustava i usvojiti “carsku” strategiju. Od nacionalnog privatnog sektora se također zahtijeva da provodi unutarnje političke direktive.
“Ovo nije običan odgovor na blokiranje kompanija ZTE, Huawei, Megvii, Sugon i drugih manje poznatih, već pokazuje produktivnu stvarnost koju se sumnjiči za pretjeranu bliskost s vlastima Pekinga i na zajedničke političke, vojne, poslovne i obavještajne ciljeve. Mi smo suočeni s frontalnim sudarom koji je predodređen za promjenu svakog do sad predviđenog scenarija”, piše Financial Times.
Potez Pekinga prijeti ogromnim utjecajem na velike tehnološke tvrtke iz Sjedinjenih Država. Analitičari tvrtke „Jefferies“ procijenili su promet američkih tvrtki u Kini na 150 milijardi dolara, koji bi potencijalno mogao biti ugrožen manevrom zbog kojeg će Peking zamijeniti između 20 i 30 milijuna uređaja. Koje su tvrtke koje su najviše pogođene? HP, Dell, Microsoft i IBM će zasigurno platiti najveću cijenu.
Peking želi preuzeli liderstvo od Amerike u svom unutarnjem tehnološkom sustavu. Aktiviranje velike strategije nacionalnog projekta znači osvajanje tehnološke hegemonije u XXI stoljeću promicanjem unutarnjeg sustava i njegovu projekciju u području industrije, izgradnje infrastrukture i temeljnog sektora – upravljanja sigurnošću i obavještajnim podacima. Peking ovdje ima očitu prednost zbog većeg proboja u području umjetne inteligencije i 5G mreže, uključujući i kvantno računarstvo, područja u kojima mu nitko ne može konkurirati.
Sada je Kina Xi Jinpinga učinila korak naprijed i podiže barijeru svom prekomorskom suparniku. Klinč je sve teži i bolniji, ali se u ovoj beskrajnoj šahovskoj igri postavlja logično pitanje: do koje se mjere mogu razdvojiti kineski i američki tehnološki sektor. Kakav god odgovor bio, udarac Pekinga je snažan i dijelom neočekivan, jer su kineski „asimetrični odgovori“ na udarce primljene u trgovinskom ratu sa Sjedinjenim Državama do sada uvijek ostavljali odškrinuta vrata suradnji i zaključivanju sveobuhvatnog trgovinskog sporazuma. Usvojenim planom, koji se na nacionalnoj razini mora provoditi u javnom i privatnom sektoru, Peking poručuje da je moguć samo „win-win“ sporazum, ako ne, svaki novi korak Washingtona će dobiti adekvatan odgovor.
I ne zaboravimo da Kina nije ni nagovijestila da će koristiti „financijsku nuklearnu bombu“, koju predstavlja preko 1100 milijardi američkih državnih obveznica u kineskim trezorima. Prije toga postoji opcija pune zabrana izvoza rijetkih metala u SAD, što bi na koljena bacilo IT sektor i vojno-industrijski kompleks. Očito je da Xi Jinping američkom predsjedniku Trumpu nudi mogućnost postizanja džentlmenskog sporazuma, a ako ga ne bude, sve su opcije na stolu.
logično