Kineska uskrsnica

Učite, ljudi, kineski jezik, trebat će vam, kazao bi neki euforičan Nostradamus iz VIP pratnje premijera Andreja Plenkovića, dakako - danas je to prestižno u posrnuloj miš-zemlji zapadnog Balkana - s lažnom diplomom škole hrvatskih političkih hlebinaca. I nije to bez vraga nakon tolike državne, medijske i kakve sve ne javne parade, kolona blindiranih crnih limuzina, snajperista po krovovima, tisuća policajaca u odorama i u civilu po Zagrebu, Dubrovniku i kojekuda po RH u povodu tzv. povijesnog (?) posjeta kineskog premijera Li Keqianga Hrvatskoj.

Formalno, radi nazočnosti dvodnevnom summitu inicijative Kina+17 u Dubrovniku, a neformalno - po izvješćima „povijesno“ raspamećenih medijskih neprofesionalaca - radi kupnje svega i svačega propalog u RH "domoljubnim" ratnim profiterstvom, pretvorbenim kriminalom, rodijačko-ortačkim kapitalizmom, korupcijom, nepotizmom i klijenetelizmom, nemarom i nesposobnošću vladajućih kastâ, etc. A nitko iz "obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada" - od onih tzv. prve brzine - ne želi u te ruine i ekonomska strašila uložiti ni centa. Ima Boga, je li, reći će ti što vjeruju, a ne vidješe: na novootkrivenom se Putu svile iz oblaka azijske prašine pomaljaju prvi šleperi iz nepregledne kolone krcati ulagačkim eurima.

Zadnjih tzv. velikih dana po gregorijanskom kalendaru tzv. kršćanskog velikog tjedna i svih dana što će uslijediti do 30. travnja, za i neposredno nakon radničkog praznika Prvog maja, kineski investicijski crescendo predstavlja se kao raison d'être ne samo Plenkovićeve vlade i same tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene kao takve nego i kao manje-više gotova stvar. Fama o blagostanju "tek što nije".

Baš kao onomad prije 1. srpnja 2013. kada se s vrha vlasti besramno farbalo tunele time da priključenje RH Uniji znači veće plaće i mirovine, europski životni standard, civilizacijsko uskrsnuće, etc., sada neodgovorni političari i mediji u njihovoj službi nude prekonoćni narodni i ekonomski preporod Bijedne Naše - zdravim kineskim novcem. Euforija se gotovo dâ rezati nožem. Dođe mu nevjerojatnim otkud medijima s nacionalnom koncesijom - o lokalcima/regionalcima da se i ne govori - toliko tv-kamera, mikrofona, novinara i inih alata za istodobno pratiti sve službeno poduzetne Kineze, što su se pojedinačno i u skupinama razmiljeli balkanskim kiflićem ne bi li se makar odokativno obavijestili ima li tu ozbiljnijeg ulagačkog kruha.

Jer, ako Hrvati ne znaju sámi vladati resursima u svom posjedu, pa ni sami sobom, a eto već treći decenij tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti najbolji je dokaz da ne znaju, marljivi i poduzetni Kinezi - samo s ulagačkim iskustvom u Africi, da se ne ide dalje, gdje su također prodorni i uspješni - kadri su dugoročno koncesionirati cijeli RH sa svim materijalnim i ljudskim resursima. Možda i tako da uzmu Bijednu Našu na dugoročnu rentu i žitelje tutto completo otprave jumbo jetovima Air Chine na neki veći otok u egzotičnnom dijelu svijeta, gdje će rajski živjeti od najamnine. Kruh bez motike na ovim je prostorima sport je popularniji i od nogometa.

RH je na ljestvici gospodarske konkurentnosti zadnji u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Što bi u uvjetima gospodarske, pravne i političke nevjerodostojnosti imalo motivirati ozbiljne strane ulagače s ozbiljnim planovima da u tako rizičnoj zemlji ostave svoj novac? Pa makar bili i (pre)bogati Kinezi, čijoj državi geostrateški položaj RH itekako može koristiti kao još jedna, vrlo praktična vrata za plasman svojih robâ na europsko tržište, među pola milijarde potrošača. Dakako, ne po bilo koju cijenu.

Ma koliko ovdašnji mainstream političari nudili Kinezima pokineziti Hrvatsku, novac ne raste na grani da bi ga kojekakvi vjetrovi raznosili na sve strane. Nema dvojbe o tomu da će Kinezima vlastiti ekonomski interes, ali i državna stabilnost/sigurnost RH te vjerodostojna jamstva uređenog pravnog sustava biti kriterij u odlučivanju hoće li ili neće u što ulagati.

Kineski kapital itekako je potreban, ali je još - na vrbi svirala. Gotovo se može kladiti da će to i ostati, odnosno da će još zadugo najveći posao Kina - RH biti tih dvije milijarde i sitniš kuna vrijedan Pelješki most. Što, dakako, nije mala stvar, ali...

Ništa od kineskog pojasa za spašavanje potonulim škverovima u Puli i Rijeci. "To su vladine floskule", tvrde preostali radnici pulskog Uljanika. "Nisu ni Kinezi ludi platiti tolike milijarde tuđih dugova, neisplaćene radničke plaće s porezima i doprinosima, kupiti materijal za dovršenje započetih novogradnji, uložiti u pokretanje proizvodnje i jamčiti budućnost hrvatske brodogradnje... Vlada priređuje nečastan igrokaz za javnost. Već je odlučila likvidirati brodograđevnu industriju i na njihove lokacije pustiti privatni turistički kapital." Skupi resorti, marine, etc. unosniji su od brodova?

"Upravo su nam javili kineski prijatelji", blistao je premijer Plenković u promidžbenom intervjuu središnjem Dnevniku HTV-a, hvaleći se ekskluzivom, koju je glasno ponovio na preduskršnjoj vladinoj sjednici, "da će predsjednik uprave China Shipbuilding Industry Corporationa, čovjek kojeg je kontaktirao premijer Li Keqiang za boravka u Hrvatskoj prošlog tjedna, slijedom razgovora koje smo imali o toj temi, doći u RH s najvišim izaslanstvom te će posjetiti i Pulu i Rijeku i vidjeti što se može učiniti na eventualnom njihovom angažmanu ili suradnji. Učinili smo sve da zainteresiramo kineske partnere. Ne iznenađuje me njihova odluka da dođu u Hrvatsku. Kina je najveći naričitelj i graditelj brodova na svjetskom tržištu. Summit 17+1 (Kina + 16 + Grčka, op. a.) bio je veliki vanjskopolitički događaj za Hrvatsku. Premijer Li bio je oduševljen Hrvatskom i sadržajnim posjetom. Predstavili smo Hrvatsku budućnosti, inovacija, digitlnog društva. Što se tiče niza potpisanih sporazuma, otvorili smo novu stranicu odnosa s Kinom. Želimo iskoristiti priliku za bolje pozicioniranje naših gospodarstvenika u Kini."

Budući da su Kinezi nedavno već bili u pulskom Uljaniku, pa otišli bez vidljiva traga u mogućem investicijskom aranžmanu, novinari su pitali ministra gospodarstva Darka Horvata o tomu što je sada moguće očekivati kad se kineski investitori podrobnije obavijeste o svim nevjerojatnim poslovnim/financijskim dubiozama skupine Uljanik, u koju spada i riječki 3. maj. Što će biti, ako se Kinezi zahvale na ponudi i odu, jer će im se dignuti kosa na glavi kad spoznaju što im se nudi. I po kojim kondicijama.

"A ništa, prihvatit ćemo tu činjenicu", lakonski je odgovorio Horvat. Slično je kazao i Plenković, pa papagajski opetovali - onako u prolazu pred Banskim dvorima, uz lisičji smiješak -  i ministri srodnih resora. Hrvatskoj je godinama nerješiv problem naći tzv. strateškog partnera. Za bilo što nekad vrijedno, unosno, dohodovno, a razrajtano i uništeno u tridesetak godina "domoljubnih" vlada i vladara. Lovatori pak iz "obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada" netom su po utihnuću oružja 1995. pobrzali zasjesti na bankarski sustav, trgovinu, turističke resurse, telekomunikacije, hranu, svojim jeftinijim, bofl-robama uništili hrvatsku poljoprivredu i industriju... Diktiraju ili bitno utječu na političku zbílju, međunarodne odnose te vojno-sigurnosne i geostrateške pozicije RH.

Ne samo ta prekomjerna i ničim opravdana ovisnost RH o civilnom i vojnom (NATO) Bruxellesu već i o Washingtonu - vidi sramotne epizode američkih pritisaka i ucjena zbog kupnje višenamjenskih borbenih aviona, bildanja vojnog proračuna prema dva posto BDP-a, gradnje ekonomski neisplativog plovećeg LNG terminala za ukapljeni prirodni plin, neukidanja viza građanima RH za ulazak u SAD, etc. - bit će remetilački faktor u poželjnoj investicijskoj suradnji RH i Kine.

Ni dio Europe tzv. prve brzine, koji u RH kani dugoročno ostvarivati ekonomsku korist niti SAD-ov imperijalni projekt tipa America First nisu skloni kineskom tzv. utjecaju na "svojim" feudima. Ako ne moraju ili ekonomski nisu prisiljeni eda bi bili ukorak s konkurencijom. Nedavno višednevno putovanje kineskog predsjednika Xi Jinpinga zapadnom Europom - ne samo zbog šireg pozicioniranja već prisutnog giganta Huaweija - različito je primljeno na Starom kontinentu. Hrvatska pak može biti jedan od pogodnih kineskih ulaza više u srednju i jugoističnu Europu, no znâ li iskoristiti priliku? A znat će gleda li svoj, ne ponajprije ekonomski, politički i geostrateški interes tih na Starom kontinentu i preko Velike bare, što ju drže svojim feudom i ponašaju se kao njezini gazde.

Kinezi se mogu nositi s međunarodnom konkurencijom, s najvećima u svijetu, i s EU-om i sa SAD-om, s Rusijom, Indijom, etc., a glede i u svezi balkanske miš-države RH koja brojem žitelja cijela stane u pola duže ulice u Šangaju i Šangaj potroši u jedno dopodne sve što RH proizvede u cijeloj godini, Kina je mȁna s neba.

Zadnji statistički podatci ukazuju na činjenicu da - unatoč slabljenju globalne robne potražnje, također američko-kineskom trgovinskom ratu te usporavanju rasta nekih svjetskih ekonomija tzv. prve brzine, etc. - kinesko gospodarstvo ima stabilan rast od 6,4 posto u prvom tromjesečju 2019. godine, u kontinuitetu rasta prošlih godina. Takav rast mogu samo sanjati mnogi u Uniji i šire. Uključujući i SAD. Kinesko, drugo po snazi gospodarstvo svijeta poraslo je 0,1 posto više od predviđenog. Vlada premijera Li Keqianga je, piše AFP, u ožujku donijela paket poticajnih mjera radi ubrzanja gospodarstva: znatno je smanjila poreze i naknade te odobrila veću financijsku potporu. Kineski kapital jest slasna ulagačka mrkva posrnuloj Hrvatskoj, potrebnija od samog zraka što ga udiše, ali kineska uskrsnica - pokazat će se - ostat će šarena laž iz premijer-ministarskih, HDZ-ovih predeuroizbornih farbanja tunela.

Hrvatska jednostavno nije spremna/sposobna tako na brzaka prihvatiti, kamoli čvršće zagristi tu mrkvu. Nema ono osnovno: nije investicijski konkurentna, nema uređeno zakonodavstvo bar kao neki najbliži susjedi, nema politički neovisan i poduzetnički učinkovit pravni sustav te sposobno državno vodstvo s jasnom razvojnom vizijom. A bez toga nema ni stranog keša, bio kineski ili čiji već. Indikativno je, nijje li, da jedna Njemačka ulaže više keša u Srbiji, nego u Hrvatskoj? Gdje su i Kinezi već uložili više no što vrijedi cijeli Pelješki most.

Ministar Horvat, kojeg više ne žele vidjeti u Puli i Rijeci, glumata autoritet pred tv-kamerama: "Trideseti travnja poslijepodne dolaze čelnici China Shipbuilding Industry Corporationa, samo ćemo popit kavu i odmah idemo u Pulu, drugi dan - bez obzira što je Praznik rada - oni će se obavijestiti o stanju brodogradilišta, a 2. svibnja ćemo vidjeti što su odlučili".

Teško je vjerovati da će odlučiti drukčije, nego što je odlučio veliki vjernik s devetero djece, tzv. strateški partner Tomislav Debeljak: neka držva podmiri sve dugove i potraživanja kao što je učinila u (njegovom) Brodosplitu, svede financijsko stanje grupe Uljanik na ništicu, riješi problem materijala za nedovršenu novogradnju, a onda ćemo mi ulagati u buduće projekte u škverovima. U novac se poreznih obveznika uzdao i kontroverzni tzv. strateški partner Danko Končar, pulen bivšeg istarskog župana Ivana Jakovčića. Još sasvim kratko, do isteka ovog mandata nevidljivog Končareva "rudarskog" navodno lobista u Europarlamentu.

Najvjerojatnije ništa od velikog kineskog novca u Puli i Rijeci, ali ništa ni od ulaganja u nerentabilnu osječku Zračnu luku Klisu, od preobrazbe iseljene Slavonije u veliku kinesku njivu, ništa od impozantnih nogometnih stadiona u zagrebačkom Blatu, u Velikoj Gorici, na riječkoj Kantridi... Ništa od nizinske pruge Rijeka-Zagreb, jer su Slovenci i Mađari već bili brži u Kopru, prometnim pozicioniranjem razvijenije luke od riječke. Ništa od pokretanja uništenih tvornica u Varaždinskoj županiji...

Turističko-kongresni raj u devastiranom kompleksu bivše Političke škole SKJ i Spomen-doma boraca NOB-a i mladine u Kumrovcu jamačno će ostati na fotografiranju za privatni album megabogate kineske poduzetnice Jiang Yu pred Titovim spomenikom uz rodnu mu kuću. Nije se željela vratiti u domovinu bez ovjekovječenog smiješka pred brončanim Josipom Brozom, kumrovečkim Jožom, Maršalom, čije su ime i djelo brend što godišnje privlači u Kumrovec više od 100.000 turista iz cijelog svijeta. Ne samo na njegov rođendan u svibnju. Ide na dušu Tuđmanovim "domoljubima" i polit-ideološkim daltonistima, što je brend Tito gurnut pod tepih, a ništa vrjednije nije ga nadomjestilo. Osim međunarodne licencije, koju je Tito namro Hrvatskoj za državno osamostaljenje 1991./92. i međunarodno priznanje.

Učite, ljudi, kineski jezik, trebat će vam. Ako ne već sada, možda nekom drugom prigodom. Recimo, opet za desetak godina? Nakon što je Boeing 747-8 Air Chine, mlađi brat Twitteraševog Air Force Ona, odletio iz RH prema Pekingu s premijerom Keqiangom i suprugom, stotinama poslovnjaka i inih važnih putnika, kineska lijepa uskrsnica ostala je raspaljivati javnu pozornost. Ne u stilu što bi bilo kad bi se zbilo - jer zasad je samo mašta dopuštena - nego kako će nam napokon svanuti kinezirana Hrvatska.

Nema veze tko je gazda, ako plaća, a mi trošimo i uživamo. Barem djelić, je li, od 13 milijardâ eura vrijednog kineskog ulagačkog interesa, koji su špekulanti u "dobro upućenih visokih izvora, što su željeli ostati anonimni" isisali iz prsta. Hrvatska političko-ekonomska naivnost i mentalitet sklon pretjerivanju loša su preporuka. Tako da će od sve te prokineske investicijske parade ostati jedino upamćen - spektakl.

U zagrebačku Zračnu luku dr. Franje Tuđmana sa zakašnjenjem slijeće golemi jumbo jet s kineskim premijerom, suprugom i petstotinjak važnih gostiju. Domaćin Plenković s javno nevidljivom suprugom vrpolji se uz crveni tepih, pa supruga Keqiang daruje plišane pande djeci u narodnim nošnjama.

MUP-ov blindirani Mercedes s ugrađenom strojnicom i boli glava sigurnosnom opremom, vrijedan šest milijuna kuna poreznih obveznika, odvozi Kineze u koloni 80 komada ekstraluksuza. Bogat program idućih dana i za premijera Lija i za njegovu suprugu (zagrebačke znamenitosti, Plitvička jezera, Kumrovec, Dubrovnik, gradilište Pelješkog mosta, etc.)... Pa svako malo megapoduzetnica indikativnog prezimena Yu daje izjave i smiješi se u tv-oko, pa... Nešto starijim promatračima spektakla udarila nostalgija u obraze: nigdje u prvom redu državničke svite churchillovskog lika s debelom kubankom u ustima. Kinezi su posjetili Titovu rodnu kuću i za uspomenu se fotografirali pred spomenikom jednog od najvažnijih svjetskih državnika 20. stoljeća, najboljim djelom velikog kipara Antuna Augustinčića iz susjednog Klanjca.

"Ovo mi je treći posjet Kumrovcu i za mene je ovo vrlo dojmljivo mjesto, koje budi snažne emocije", kazala je Jiang Yu novinarima, ali se nije izjasnila hoće li potpisati ček/kupnju devastiranih i prepuštenih propadanju "komunističkih" objekata. "Držim da ova općina ima veliki potencijal za razvoj kulturnog turizma. Jako poštujem ovdašnju kulturu i povijest."

Kinezi su se već i prije zanimali za brend Tito, još vrlo jâk ne samo u tzv. Trećem svijetu. Općinski načelnik Robert Šplajt je uvjeren da će Kinezi kupiti Političku školu i Spomen-dom, a potom će se "lančano rješavati i ostale nekretnine: Titova vila, stadion... kako bi se kompletirala turistička priča, koju razvijamo u smjeru zdravstvenog i konferencijskog turizma". Čovjek snuje, a Bog odlučuje, kažu vjernici, a za novohrvatsku zbílju vrijedi benderovska inačica: ideje naše, benzin vaš. Hrvatski su političari puni ideja kao šipak koštica, ali, avaj, nemaju novca za tu fatamorganu makar džepove poreznih obveznika danonoćno stezali u škripcu. Tako će nekako završiti i aktualna hrvatsko-kineska priča u kojoj najljepše izgledaju upravo boje na kineskoj uskrsnoj pisanici.

"Kinezi ne investiraju jer imaju puno novca, pa ga žele dijeliti šakom i kapom", kazao je Slobodnoj Dalmaciji geostrateški stručnjak Vlatko Cvrtila. "U međunarodnim odnosima nema filantropije. Sve što ulažu vezano je uz njihovu globalnu strategiju stvaranja utjecaja i povezivanja euroazijskog svijeta kontinentalnim putem. Investirajući u infrastrukturu, luke, ceste, željeznice, oni omogućuju da njihova roba lakše dođe do kupaca. Ovakav pristup je legitiman za državu koja u ovom trenutku ima tako velike potencijale kao što je Kina. Njihov mega-projekt Puta svile, kojim bi se povećala mogućnost transporta kopnenim putem, cilja smanjiti ovisnost o ograničenjima pomorskog prometa. Da bi održala svoj gospodarski rast, Kina mora imati tržište. Kina je stoga na jugoistoku Europe stvorila format 1+16 (Kina + 16, a s Grčkom Kina + 17, op. a.), gdje svojim ulaganjima pomaže državama koje nemaju puno inozemnih investicija."

Poslijeuskrsno će razdoblje pokazati vrijedi li za jednog ili drugog, hrvatskog ili kineskog premijera čuvena izreka Gaja Julija Cezara rimskim senatorima: Veni, vidi vici (Dođoh, vidjeh, pobijedih). Ili ne vrijedi ni za jednog. Svejedno, učite, ljudi, kineski jezik, ta je kultura starija od najstarije.

Koja je nevjerojatnim duhovnim i materijalnim napretkom, civilizacijskim blještavilom još u 13. stoljeću opčinila mletačkog trgovca, navodno korčulanskog Hrvata, Marca Pola kada je s ocem i stricem prošao Putem svile i godinama živio na carskim dvorima, bio diplomat... Tadašnji europski Zapad nije mogao ni sanjati da postoji takvo što. Danas pak i najnapredniji svijet pada na debelo meso pred progresom, koji ostvaruju potomci drevnih kineskih careva.

Učite, ljudi, kineski ne samo zato što su ti vrijedni ljudi već oko nas kao poduzetnici, vlasnici kafića, trgovina, restorana, etc. - zapošljavaju Hrvate - već i zbog 200.000 kineskih turista, koji "otkrivaju" RH. Još da upali kineska uskrsnica...

h-alter