Ovih dana gotovo svi nacionalni i lokalni mediji prenijeli su podatke iz velikog svjetskog istraživanje prema kome je Hrvatska po broju pročitanih knjigana samom dnu. U prosjeku Hrvati čitaju tri knjige na godinu. Tek 40% Hrvata na mjesečno pročita jednu knjigu. Hrvati čitaju manje od europskog i svjetskog prosjeka, ali zato njih devedeset posto provede najmanje sat vremena pred televizorom.
Slavonski Brod, zajedno s prigradskim naseljima, ima 64.612 stanovnika. Prema utvrđenom odnosu otprilike deset posto stanovnika Hrvatske članovi su narodnih knjižnica. U Sloveniji taj postotak iznosi dvadesetsedam posto. Gradska knjižnica Slavonski Brod, trebala bi, dakle, imati 6 400 korisnika. A ima otprilike 4 500 članova. Ove godine, od 1. siječnja do 25. srpnja, posuđeno je 54 500 knjiga.
Ovi podaci potvrđuju istraživanje GFK-a da se najviše knjige najviše čitaju u Zagrebu i okolici. Slijede Istra i Primorje. Najmanje se čita u Lici, Banovini i Slavoniji. Dariji Mataić Agičić, zamjenica ravntelja GK Slavonski Brod, razloge ove neugodnotužne statistike ne vidi u visokim cijenama knjiga, jer, kaže, knjigu se ne mora kupiti da bi ju se pročitalo. Knjigu se može posuditi. Naime, godišnja cijena članarine za GK iznosi kao mjesečna TV pretplata. Problem čitanja knjiga vidi kao problem svijesti o važnosti knjige.
Ističe, da je čitanje socijalna navika, odnosno da nije problem knjiga kao medij. Smatra da tiskanu knjigu ne ugrožava e –knjiga, te da od knjige udaljavaju zabavni privlačni sadržaji, te nedovoljna upućenost u to kako se disciplinirano služiti novim medijima.
- Ako čitatelja gledamo kao potrošača, konzumenta, a književnost svedemo na naraciju – onda teza o smrti knjige i nije zastrašujuća, jer knjiga je puno više, ona je literarno djelo, prostor za čuvanje značenja života, utočiste. Berger kaže kako su se nakrhkije, ujedno i najznačajnije ljudske istine, spasile od zaborava, u knjigama. Tako shvaćena knjiga nema alternativu.
Internet čitanje svodi na pregledanje; postoji razlika između tiskane knjige (doživljaj) i knjige na ekranu (ekran posrednik).
O užitku čitanja pisao sam u tekstu Sto godina čitanja. Nakon ovih poraznih podataka o (ne)čitanju u Hrvatskoj i Slavonskom Brodu, mogu samo dodati da se hladan pekmez na kruh namazati ne može. A tko treba osigurati njegovu temperaturu za mazanje? Tko, u tom smislu, treba omekšati ljude koji ne trebaju knjigu, jer samo bulje u ekrane, i koji knjižnicu nikada nisu vidjeli iznutra? Tko treba probuditi njihovu potrebu za čitanjem? Roditelji? Prijatelji? Nastavnici? Navodno da je od tridesetak nastavnika hrvatskog jezika u brodskim osnovnim školama samo njih desetak među korisnicima Gradske knjižnice.
Teško je protiv tradicije.
