Nije li suzavac na gay-party teoretski mogla baciti i neka posesivna lezbijka u napadu ljubomore? Nisu li navijače Partizana u Zagrebu mogli napasti i njihovi arhirivali iz Crvene zvezde? Nisu li mladog iračkog dezertera u Karlovcu mogli napasti i fanatici iz Islamske države?
‘Republika Hrvatska i ja osobno najoštrije osuđujemo ovaj bezuman čin, te ostajemo odlučni u zajedničkoj borbi protiv terorizma, mržnje i svakog oblika netrpeljivosti.’
Tako je subotnji mučki napad na sudionike gay-partyja nedvosmisleno, odlučno i oštro već sutradan osudila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Dobro, osim što je ta subota bila prije pola godine, i što se napad na gay-party nije dogodio u Zagrebu već u Orlandu, na Floridi, gdje je u terorističkom napadu na gay-klub onomad ubijeno pedesetak ljudi. I što predsjedničina poruka nije bila upućena hrvatskoj javnosti, već američkom predsjedniku Baracku Obami.
‘Predsjednica osuđuje svaki oblik nasilja i nesnošljivosti, i sukladno tome, osuđuje premlaćivanje azilanta u Karlovcu, huliganski napad nakon košarkaške utakmice između Cedevite i Partizana te vandalski čin bacanja suzavca u noćni klub’, tako je pak predsjedničin Ured javio ovog ponedjeljka, puna dva dana nakon što je na gay-partyju u zagrebačkom klubu Super Super bačen suzavac: ‘Predsjednica očekuje brz završetak istrage, utvrđivanje stvarnih motiva napada te kažnjavanje počinitelja. Predsjednica apelira na suzdržavanje od komentara o motivima napada do završetka istrage, kako se ne bi podizale tenzije u javnosti.’
Tako, naime, izgleda nedvosmislena, odlučna i oštra osuda Kolinde Grabar-Kitarović kad sudionike gay-partyja napadnu u njenoj državi. Hrvatska, jebiga, nije Amerika. Na hrvatskom jeziku ‘bezuman čin’, ‘terorizam’ i ‘mržnja’ teške su riječi, i ne izgovaraju se prije ‘utvrđivanja stvarnih motiva napada’. Vrag je ‘stvarni motiv’.
Predsjedničina skladna, prikladna i sukladna osuda, svi su odmah primijetili, lijepo ističe obline, pardon oblike, i sukladna je za sve protokolarne i svečane situacije. ‘Sukladno tome’, Predsjednica je o istom trošku – zorno demonstriravši štedljivost – osudila i druge te, kako se zovu, ‘oblike nasilja i nesnošljivosti’, pa je tako nakon dva dana njenu osudu doživio i ‘huliganski napad’ na beogradske navijače, a onda – punih šest dana kasnije – i prebijanje onog nesretnog iračkog azilanta u Karlovcu.
Nije Predsjednica, međutim, demonstrirala samo sukladnu novu, satensku večernju osudu svih oblika nasilja i nesnošljivosti, te radikalne mjere štednje u svom Uredu, već i rijetku državničku mudrost: Predsjednica, naime, ‘apelira na suzdržavanje od komentara o motivima’, kako se ‘ne bi podizale tenzije u javnosti’. Predsjednica, naime, ‘očekuje brz završetak istrage’ i ‘utvrđivanje stvarnih motiva napada’.
Ponavljam: ‘stvarnih’. Ne dakle onih koje smo čuli još istu večer, u ishitrenim ‘komentarima’ oštroumnika što su samo zbog toga što su žrtve napada pederi, azilanti i Srbi zaključili kako je riječ o napadima na pedere, azilante i Srbe, pronašavši im zajednički nazivnik – dakle motiv – u mržnji, pa počinitelje i prije završetka istrage otkrili među pripadnicima mrzilačke supkulture. A njihove motivodavce među ideolozima mrzilačkog društva, u Vladi, Crkvi, školstvu, pravosuđu, desničarskim medijima i kojekakvim katoličkim i braniteljskim udrugama.
Vrhovna pak policijska inspektorica ne brza sa zaključcima, njoj to ne dopušta državnička odgovornost: ona mudro ‘osuđuje’, ali zato i mudro ‘očekuje’, pa u međuvremenu mudro ‘apelira’. Ona suzama ne vjeruje: nije li suzavac na gay-party teoretski mogla baciti i neka posesivna lezbijka u napadu ljubomore? Nisu li navijače Partizana u Zagrebu mogli napasti i njihovi arhirivali iz Crvene zvezde? Nisu li mladog iračkog dezertera u Karlovcu mogli napasti i fanatici iz Islamske države?
Dobro, napadači iz Karlovca već su uhapšeni, pa je ispalo da su to bili lokalni neki troglodit i njegovo jedva punoljetno trogloditsko mladunče, ali upravo o tome Predsjednica i govori: oni su, naime, policiji sami priznali kako su nesretnog iračkog azilanta napali – ‘bez ikakvog povoda i razloga’.
Halo, ‘bez ikakvog povoda i razloga’! Ne, kako vidimo, zbog toga što je žrtva drugačija, tamnoputa, bradata i sumnjiva, ne zato što je Arapin, Iračanin, musliman, stranac, peder ili navijač Partizana, ne zato što je bacao oko na trogloditov posao ili djevojku njegova sina, ne zbog zabrinjavajućeg rasta šovinizma, rasizma, ksenofobije, mržnje i nasilja u Hrvatskoj: ni zbog čega dakle iz raskošno bogatog kataloga optužbi boraca za ljudska prava. Ili, kraće, ni zbog čega. ‘Bez ikakva’, ponavljam, ‘povoda i razloga’.
I što ćemo sad? Što kad policija jednog dana uhapsi i napadače na Partizanove navijače, i napadače na sudionike gay-partyja: što kad se ispostavi da tog famoznog ‘motiva’ jednostavno nije bilo, i da su i Grobari i pederi napadnuti ‘bez ikakva povoda i razloga’? Hoće li se sinekurci i civilidrete slavnog civilnog društva, inspektori i istražitelji iz raznorodnih, transrodnih i nenarodnih udruga i orjunaši iz centralnih komiteta za ljudska prava ikome ispričati što su nevino optuženim napadačima ‘bez ikakva povoda i razloga’ montirali cijeli niz samo njima poznatih ‘povoda’ i ‘razloga’? Spremni valjda da ih odmah i osude i kazne, batinama i palicama, kako to i priliči Orjuni.
Da, gospodo, Orjuna. Tko drugi?
Prošlog lipnja – samo, eto, dva-tri dana nakon onog terorističkog napada na gay-klub u Orlandu i hitre, odlučne reakcije hrvatske predsjednice – na utakmici Europskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Češke u St. Etienneu nepoznati su počinitelji na travnjak bacili nekoliko baklji i jedan topovski udar. I tada je slučaj bio zavodljivo lak: pripadnici Torcide i drugih navijačkih skupina u trajnom gerilskom ratu protiv Mamićeva i Šukerova Hrvatskog nogometnog saveza sami su, mjesecima i tjednima prije Eura, najavljivali sranja na prvenstvu, danima prije utakmice s Češkom najavljivali su bengalke i prekid utakmice, i kad je teren na kraju zaista napadnut pirotehničkim plotunima s tribine s hrvatskim navijačima, svi u Europi, uključujući i strane televizijske reportere, znali su da je riječ o hrvatskim navijačima u ratu s vlastitim nogometnim savezom, podsjećajući i na onu svastiku izniklu na travnjaku praznog Poljuda točno godinu dana ranije. Svi, osim predsjednice Republike Hrvatske.
Je li to Kolinda Grabar-Kitarović i onda državnički mudro sačekala dva-tri ili punih šest dana, pa onda oprezno osudila ‘svaki oblik nasilja i nesnošljivosti’, i ‘sukladno tome’ napad u Saint-Etienneu? Je li i tada očekivala ‘brz završetak istrage i utvrđivanje stvarnih motiva napada’, je li možda apelirala na ‘suzdržavanje od komentara o motivima napada, kako se ne bi podizale tenzije u javnosti’? Naravno da nije.
‘Vama neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države, takozvanim orjunašima, poručujem: odgovarat ćete i za ovo i za svastiku!’ u pravednom je gnjevu Kolinda Grabar-Kitarović napisala na svom Facebook-profilu istu večer, ni sat-dva nakon utakmice. Ništa suzdržavanje od komentara, ništa smirivanje tenzija: u svega sat-dva glavna inspektorica Republike Hrvatske izvršila je očevid, saslušala svjedoke, prikupila forenzičke dokaze i završila istragu, pa istu večer javnosti otkrila i stvarne motive i počinitelje – ‘mrzitelje svoje reprezentacije i države, takozvane orjunaše’, dakle pripadnike zloglasne Organizacije jugoslavenskih nacionalista, raspuštene 1929., jedva osamdeset sedam godina uoči napada u St. Etienneu.
Odjednom – upala je i vama ta riječ u uho – počinitelji su ‘mrzitelji’: mrzitelji hrvatske reprezentacije i države. Odjednom, kad žrtve nisu pederi, Arapi ili Srbi, već ‘reprezentacija’ predsjedničinog prijatelja Zdravka Mamića i njena ‘država’ – hrvatska ili američka, svejedno – ‘mržnja’ je očit i sasvim dovoljan ‘stvarni motiv’, i nema nikakve potrebe za suzdržavanjem od ‘komentara do završetka istrage’ i ‘podizanja tenzija u javnosti’.
Vrag je, rekoh, ‘stvarni motiv’. Tražite motiv napada na hrvatske pedere i hrvatske lezbijke, u hrvatskom gay-klubu u hrvatskoj metropoli? Jesu li vam možda pali na pamet ‘mrzitelji Hrvatske’? Jeste li pitali Orjunu gdje je bila u subotu navečer?
Rekla bi predsjednica Republike Hrvatske: ‘I rest my case.’
portalnovosti
‘Republika Hrvatska i ja osobno najoštrije osuđujemo ovaj bezuman čin, te ostajemo odlučni u zajedničkoj borbi protiv terorizma, mržnje i svakog oblika netrpeljivosti.’
Tako je subotnji mučki napad na sudionike gay-partyja nedvosmisleno, odlučno i oštro već sutradan osudila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Dobro, osim što je ta subota bila prije pola godine, i što se napad na gay-party nije dogodio u Zagrebu već u Orlandu, na Floridi, gdje je u terorističkom napadu na gay-klub onomad ubijeno pedesetak ljudi. I što predsjedničina poruka nije bila upućena hrvatskoj javnosti, već američkom predsjedniku Baracku Obami.
‘Predsjednica osuđuje svaki oblik nasilja i nesnošljivosti, i sukladno tome, osuđuje premlaćivanje azilanta u Karlovcu, huliganski napad nakon košarkaške utakmice između Cedevite i Partizana te vandalski čin bacanja suzavca u noćni klub’, tako je pak predsjedničin Ured javio ovog ponedjeljka, puna dva dana nakon što je na gay-partyju u zagrebačkom klubu Super Super bačen suzavac: ‘Predsjednica očekuje brz završetak istrage, utvrđivanje stvarnih motiva napada te kažnjavanje počinitelja. Predsjednica apelira na suzdržavanje od komentara o motivima napada do završetka istrage, kako se ne bi podizale tenzije u javnosti.’
Tako, naime, izgleda nedvosmislena, odlučna i oštra osuda Kolinde Grabar-Kitarović kad sudionike gay-partyja napadnu u njenoj državi. Hrvatska, jebiga, nije Amerika. Na hrvatskom jeziku ‘bezuman čin’, ‘terorizam’ i ‘mržnja’ teške su riječi, i ne izgovaraju se prije ‘utvrđivanja stvarnih motiva napada’. Vrag je ‘stvarni motiv’.
Predsjedničina skladna, prikladna i sukladna osuda, svi su odmah primijetili, lijepo ističe obline, pardon oblike, i sukladna je za sve protokolarne i svečane situacije. ‘Sukladno tome’, Predsjednica je o istom trošku – zorno demonstriravši štedljivost – osudila i druge te, kako se zovu, ‘oblike nasilja i nesnošljivosti’, pa je tako nakon dva dana njenu osudu doživio i ‘huliganski napad’ na beogradske navijače, a onda – punih šest dana kasnije – i prebijanje onog nesretnog iračkog azilanta u Karlovcu.
Nije Predsjednica, međutim, demonstrirala samo sukladnu novu, satensku večernju osudu svih oblika nasilja i nesnošljivosti, te radikalne mjere štednje u svom Uredu, već i rijetku državničku mudrost: Predsjednica, naime, ‘apelira na suzdržavanje od komentara o motivima’, kako se ‘ne bi podizale tenzije u javnosti’. Predsjednica, naime, ‘očekuje brz završetak istrage’ i ‘utvrđivanje stvarnih motiva napada’.
Ponavljam: ‘stvarnih’. Ne dakle onih koje smo čuli još istu večer, u ishitrenim ‘komentarima’ oštroumnika što su samo zbog toga što su žrtve napada pederi, azilanti i Srbi zaključili kako je riječ o napadima na pedere, azilante i Srbe, pronašavši im zajednički nazivnik – dakle motiv – u mržnji, pa počinitelje i prije završetka istrage otkrili među pripadnicima mrzilačke supkulture. A njihove motivodavce među ideolozima mrzilačkog društva, u Vladi, Crkvi, školstvu, pravosuđu, desničarskim medijima i kojekakvim katoličkim i braniteljskim udrugama.
Vrhovna pak policijska inspektorica ne brza sa zaključcima, njoj to ne dopušta državnička odgovornost: ona mudro ‘osuđuje’, ali zato i mudro ‘očekuje’, pa u međuvremenu mudro ‘apelira’. Ona suzama ne vjeruje: nije li suzavac na gay-party teoretski mogla baciti i neka posesivna lezbijka u napadu ljubomore? Nisu li navijače Partizana u Zagrebu mogli napasti i njihovi arhirivali iz Crvene zvezde? Nisu li mladog iračkog dezertera u Karlovcu mogli napasti i fanatici iz Islamske države?
Dobro, napadači iz Karlovca već su uhapšeni, pa je ispalo da su to bili lokalni neki troglodit i njegovo jedva punoljetno trogloditsko mladunče, ali upravo o tome Predsjednica i govori: oni su, naime, policiji sami priznali kako su nesretnog iračkog azilanta napali – ‘bez ikakvog povoda i razloga’.
Halo, ‘bez ikakvog povoda i razloga’! Ne, kako vidimo, zbog toga što je žrtva drugačija, tamnoputa, bradata i sumnjiva, ne zato što je Arapin, Iračanin, musliman, stranac, peder ili navijač Partizana, ne zato što je bacao oko na trogloditov posao ili djevojku njegova sina, ne zbog zabrinjavajućeg rasta šovinizma, rasizma, ksenofobije, mržnje i nasilja u Hrvatskoj: ni zbog čega dakle iz raskošno bogatog kataloga optužbi boraca za ljudska prava. Ili, kraće, ni zbog čega. ‘Bez ikakva’, ponavljam, ‘povoda i razloga’.
I što ćemo sad? Što kad policija jednog dana uhapsi i napadače na Partizanove navijače, i napadače na sudionike gay-partyja: što kad se ispostavi da tog famoznog ‘motiva’ jednostavno nije bilo, i da su i Grobari i pederi napadnuti ‘bez ikakva povoda i razloga’? Hoće li se sinekurci i civilidrete slavnog civilnog društva, inspektori i istražitelji iz raznorodnih, transrodnih i nenarodnih udruga i orjunaši iz centralnih komiteta za ljudska prava ikome ispričati što su nevino optuženim napadačima ‘bez ikakva povoda i razloga’ montirali cijeli niz samo njima poznatih ‘povoda’ i ‘razloga’? Spremni valjda da ih odmah i osude i kazne, batinama i palicama, kako to i priliči Orjuni.
Da, gospodo, Orjuna. Tko drugi?
Prošlog lipnja – samo, eto, dva-tri dana nakon onog terorističkog napada na gay-klub u Orlandu i hitre, odlučne reakcije hrvatske predsjednice – na utakmici Europskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Češke u St. Etienneu nepoznati su počinitelji na travnjak bacili nekoliko baklji i jedan topovski udar. I tada je slučaj bio zavodljivo lak: pripadnici Torcide i drugih navijačkih skupina u trajnom gerilskom ratu protiv Mamićeva i Šukerova Hrvatskog nogometnog saveza sami su, mjesecima i tjednima prije Eura, najavljivali sranja na prvenstvu, danima prije utakmice s Češkom najavljivali su bengalke i prekid utakmice, i kad je teren na kraju zaista napadnut pirotehničkim plotunima s tribine s hrvatskim navijačima, svi u Europi, uključujući i strane televizijske reportere, znali su da je riječ o hrvatskim navijačima u ratu s vlastitim nogometnim savezom, podsjećajući i na onu svastiku izniklu na travnjaku praznog Poljuda točno godinu dana ranije. Svi, osim predsjednice Republike Hrvatske.
Je li to Kolinda Grabar-Kitarović i onda državnički mudro sačekala dva-tri ili punih šest dana, pa onda oprezno osudila ‘svaki oblik nasilja i nesnošljivosti’, i ‘sukladno tome’ napad u Saint-Etienneu? Je li i tada očekivala ‘brz završetak istrage i utvrđivanje stvarnih motiva napada’, je li možda apelirala na ‘suzdržavanje od komentara o motivima napada, kako se ne bi podizale tenzije u javnosti’? Naravno da nije.
‘Vama neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države, takozvanim orjunašima, poručujem: odgovarat ćete i za ovo i za svastiku!’ u pravednom je gnjevu Kolinda Grabar-Kitarović napisala na svom Facebook-profilu istu večer, ni sat-dva nakon utakmice. Ništa suzdržavanje od komentara, ništa smirivanje tenzija: u svega sat-dva glavna inspektorica Republike Hrvatske izvršila je očevid, saslušala svjedoke, prikupila forenzičke dokaze i završila istragu, pa istu večer javnosti otkrila i stvarne motive i počinitelje – ‘mrzitelje svoje reprezentacije i države, takozvane orjunaše’, dakle pripadnike zloglasne Organizacije jugoslavenskih nacionalista, raspuštene 1929., jedva osamdeset sedam godina uoči napada u St. Etienneu.
Odjednom – upala je i vama ta riječ u uho – počinitelji su ‘mrzitelji’: mrzitelji hrvatske reprezentacije i države. Odjednom, kad žrtve nisu pederi, Arapi ili Srbi, već ‘reprezentacija’ predsjedničinog prijatelja Zdravka Mamića i njena ‘država’ – hrvatska ili američka, svejedno – ‘mržnja’ je očit i sasvim dovoljan ‘stvarni motiv’, i nema nikakve potrebe za suzdržavanjem od ‘komentara do završetka istrage’ i ‘podizanja tenzija u javnosti’.
Vrag je, rekoh, ‘stvarni motiv’. Tražite motiv napada na hrvatske pedere i hrvatske lezbijke, u hrvatskom gay-klubu u hrvatskoj metropoli? Jesu li vam možda pali na pamet ‘mrzitelji Hrvatske’? Jeste li pitali Orjunu gdje je bila u subotu navečer?
Rekla bi predsjednica Republike Hrvatske: ‘I rest my case.’
portalnovosti
