Zoran Milanović sutra će napuniti točno godinu dana na Pantovčaku. Otkako je 18. veljače prošle godine preuzeo dužnost predsjednika Republike, mirovao nije - bilo da se suprotstavio Vladi oko ustavnosti mjera protiv koronavirusa, bilo da je uzeo na zub čak i institucije poput USKOK-a, bilo da je otvorio niz neobičnih ratova u medijima i na društvenim mrežama. Prvu petinu njegova predsjedničkog mandata za tportal analiziraju komentatori tportala, politolozi Boško Picula i Višeslav Raos
Prva godina Zorana Milanovića na Pantovčaku zbilja će biti zapamćena po predsjednikovom karakteru, a to je obećanje koje je ostvario, smatra politolog Boško Picula u analizi za tportal. No, dodaje, pitanje je kako su taj 'karakter' doživjeli oni koji jesu, ali i oni koji nisu glasali za njega.
'Pritom ne mislim samo na ljudski, nego i politički karakter', kaže Picula.
Prvu godinu predsjedničkog petogodišnjeg mandata on dijeli na dva, vremenski gotovo podjednaka dijela. Prvu polovicu obilježilo je izbijanje epidemije koronavirusa i Milanovićevo iznimno sinkronizirano djelovanje s Vladom, uz konstruktivne prijedloge kada se tumačilo okolnosti donošenja epidemijskih mjera. To je, smatra politolog, bio trenutak u kojem je predsjednik dao svoj politički maksimum.
'Prekretnica je svakako bio trenutak izbijanja afere vezane uz Janaf i privođenje Dragana Kovačevića, kada se doznalo da je i Zoran Milanović bio među gostima tog kluba u Slovenskoj. Taj događaj odredio je njegovo ponašanje u javnom prostoru, bio je okidač za žestoke nastupe i demonstraciju borbenog karaktera koji je zaista došao do izražaja. Zašto je to tako, samo predsjednik zna', kaže Picula za tportal.
Prvu godinu predsjedničkog petogodišnjeg mandata on dijeli na dva, vremenski gotovo podjednaka dijela. Prvu polovicu obilježilo je izbijanje epidemije koronavirusa i Milanovićevo iznimno sinkronizirano djelovanje s Vladom, uz konstruktivne prijedloge kada se tumačilo okolnosti donošenja epidemijskih mjera. To je, smatra politolog, bio trenutak u kojem je predsjednik dao svoj politički maksimum.
'Prekretnica je svakako bio trenutak izbijanja afere vezane uz Janaf i privođenje Dragana Kovačevića, kada se doznalo da je i Zoran Milanović bio među gostima tog kluba u Slovenskoj. Taj događaj odredio je njegovo ponašanje u javnom prostoru, bio je okidač za žestoke nastupe i demonstraciju borbenog karaktera koji je zaista došao do izražaja. Zašto je to tako, samo predsjednik zna', kaže Picula za tportal.
Veliki minus prve godine Milanovićevog mandata odnosi se na vanjske poslove, odnosno njegovu de facto nepostojeću vanjsku politiku.
'Čak i u ovakvim pandemijskim uvjetima, na njoj bi morao biti naglasak. Činjenica jest da Hrvatska ima parlamentarni sustav, ali uloga predsjednika države i dalje je značajna. Složio bih se s ustavnopravnim stručnjacima koji to ne opisuju kao polupredsjednički, nego kao 'četvrtpredsjednički' sustav. Od bivšeg diplomata i premijera, jednog od naših najprepoznatljivijih političara u posljednjih trideset godina, ipak smo očekivali aktivniju i prodorniju vanjsku politiku - pogotovo zato što smo u prvoj polovici godine predsjedali Vijećem Europske unije', smatra sugovornik tportala.
'Ne samo da mora zastupati nacionalne interese, predsjednik ih treba generirati, nametati u međunarodnom prostoru, učiniti zemlju važnijom i utjecajnijom. Njegova prethodnica Kolinda Grabar Kitarović bila je jako sklona komunikaciji i putovanjima, ali u njenom slučaju radilo se o formi bez sadržaja i bez prepoznatljivosti, pa može donijeti bodove isključivo nametanje sebe kao vijesti za medije. Zoran Milanović ne radi čak ni to', zaključuje Picula.
'Odgovaraju mu HDZ i Plenković na vlasti'
Na upit o predsjednikovom odnosu prema Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa ili prezira kojim je pred javnosti odbijao obrazložiti troškove ljetnih krstarenja Jadranom, korištenja vojnih helikoptera ili neobičnog izleta u Albaniju, ovaj politolog je jasan:
'Svi naši političari odgovorni su Ustavu, zakonima i javnosti. Zaista je deplasirano uopće raspravljati oko toga trebaju li oni javno objasniti, opravdati ili argumentirati svoje postupke i korištenje javnih resursa. To ne vrijedi samo za predsjednika države, nego i za sve političare na bilo kojoj drugoj razini. Radi se o minimumu ispod kojega se ne smije ići.'
Picula drži da Milanoviću i dalje odgovara da se na vlasti nalaze Plenković i HDZ, netko s kime će se nadmetati i biti prepoznatljiv, umjesto političke opcije iz koje je došao na tu dužnost. 'Evidentno je izgubio dio birača koji su glasali za njega samo da spriječe novi mandat Kolinde Grabar Kitarović, koji su bili protiv nje, a ne za njega. Ukoliko u svom mandatu ne doda novu vrijednost, radi se o poziciji na kojoj će se u budućnosti teško obraniti i teško osvojiti novi mandat. Istina, prvu godinu na Pantovčaku obilježila je njegova čvrsta brana prema bilo kakvom koketiranju s najgorim naslijeđem Drugog svjetskog rata - ali šteta da takve stvari nije ispravio još dok je bio premijer', zaključuje Picula.
'Aktivno se trudi ne svidjeti ljudima'
Politolog Višeslav Raos smatra da je u prvoj godini mandata Zoran Milanović pokušao i uspio ostati dosljedan sebi, odnosno 'karakteru bez dlake na jeziku', na kojemu je gradio kampanju. On se, kaže u polušali Raos, aktivno trudi ne svidjeti ljudima.
'On promatra svoju ulogu dosta usko, čak i uže u odnosu na njegove prethodnike Kolindu Grabar Kitarović ili Ivu Josipovića, a onda je dosljedno obnaša. Očekivalo se da će nakon javnih rasprava s premijerom na koncu doći do dogovora o barem nekim bitnim temama nad kojima dijele nadležnost, poput imenovanja veleposlanika, ali vidimo da je taj proces spor i da ne postoji interes ubrzati ga', kaže Raos.
'Predsjednik države danas zbilja ulazi u mnoge sukobe bez jasnog razloga zašto to čini, ali očito smatra da je time dosljedan sam sebi. Čudne su bitke koje bira. Dio ljudi će mu to svakako honorirati, ali stvorio je i dosta neprijatelja među akterima koji su tradicionalno bliski socijaldemokratima i lijevoj sceni - civilnom društvu i nevladinim udrugama, borcima protiv sukoba interesa ili nasilja nad ženama i slično. Čini se kao da reže granu na kojoj sjedi, makar na drugoj strani vjerojatno bere simpatije', dodaje Raos za tportal.
'Premda i dalje uživa relativno solidnu podršku u anketama, čovjek se ponekad zapita želi li on uopće drugi mandat i kakav bi bio taj drugi mandat', pita se ovaj politolog.
Među predsjednikovim neobičnim javnim bitkama svakako je i ona oko pandemije koronavirusa - s jedne strane prepoznao je da treba kritizirati Vladu oko ustavnosti uvedenih epidemijskih mjera, ali s druge se prema samoj epidemiji odnosio neobično ležerno i slao poruke koje bi mogle zbuniti ljude. Pogotovo jer njegova vlastita supruga radi upravo na suzbijanju širenja zaraze.
'Ona ima jako dobar PR. Ne znam koliko se radi o smišljenim akcijama, a koliko o spontanosti, ali svakako diže rejting i predsjedniku', smatra Raos.
'Generalno, Zoran Milanović zasad se uopće ne pokušava prilagoditi svojoj novoj ulozi. Funkcije inače mijenjaju ljude, ne samo negativno, pa čak i oni koje se opisuje kao 'antisistemske' na političkoj dužnosti se primire i donekle prilagode, preuzmu konvencionalnije ponašanje i komuniciranje. Kod njega to ne vidimo. Postigao je prezir kod skupina koje se inače smatraju bliskima njemu i njegovoj opciji, a simpatije na potpuno suprotnoj strani, ali to je već druga tema - koliko je on uopće socijaldemokrat i može li se SDP ili HDZ opisivati jednom riječju, može li ih se staviti u šablone i etiketirati', zaključuje Raos.
tportal
