Nakon velikog summita u Moldaviji, gdje je postalo jasno da EU i NATO nisu nepresušni izvor novca i oružja, Igor Žovkva, zamjenik šefa ureda predsjednika Ukrajine Zelenskog, je rekao kako „ukrajinske oružane snage nemaju dovoljno oružja za pokretanje protuofenzive.
Žovkva je u intervjuu za The Times rekao da je za uspješnu protuofenzivu potrebno sve, uključujući topništvo, tenkove, oklopna vozila.
"A mi ih, vjerojatno, nemamo dovoljno", rekao je ukrajinski dužnosnik.
Zamjenik šefa ureda ukrajinskog predsjednika rekao je da je Zelenski posjetio puno zemalja u proteklom mjesecu dok je tražio više oružja za ukrajinske oružane snage. Prema njegovim riječima, ruski topnički udari iscrpljuju ukrajinske zalihe raketa protuzračne obrane, uključujući Patriot.
Ranije je Zelenski najavio spremnost za pokretanje protuofenzive. Istovremeno je rekao da bi ofenziva previše koštala Ukrajinu, a Oružane snage Ukrajine bi izgubile veliki broj vojnika, jer Rusija ima nadmoć u zraku.
Drugi važan detalj je mobilizacijski potencijal, ali o tome sam pisao u članku Rat iscpljivanja i zašto Rusiji ne treba primirje.
I tako smo došli do točke na kojoj ukrajinski predsjednik Zelenski najavljuje spremnost za pokretanje protuofenzive, ali priznaje da će tijekom ove operacije Oružane snage Ukrajine izgubiti veliki broj vojnika. Stručnjaci su uvjereni da će nakon uzastopnih obećanja Kijeva da će krenuti u ofenzivu ona po svemu sudeći ipak doći na ljeto, jer upravo to žele Sjedinjene Države. Ali Oružane snage Ukrajine, koje će tijekom napada koristiti metode i taktike NATO pakta, postat će laka meta za rusku vojsku.
Predsjednik Ukrajine Zelenski u intervjuu za američki list The Wall Street Journal najavio je spremnost Kijeva za pokretanje protuofenzive. Prema njegovim riječima, moguće je nekoliko scenarija razvoja događaja.
“Iskreno govoreći, to se može dogoditi na različite načine, potpuno drugačije. Ali mi ćemo to učiniti i spremni smo”, rekao je Zelenski.
Istovremeno, ofenziva će koštati previše, Ukrajinske oružane snage će izgubiti veliki broj vojnika zbog ruske zračne nadmoći, siguran je Zelenski.
Također je izrazio žaljenje zbog nedostatka oružja.
“Željeli bismo imati određene stvari, ali ne možemo čekati mjesecima”, dodao je.
Dan ranije, koordinator za strateške komunikacije u Vijeću za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby rekao je da je Ukrajina od Zapada dobila svo potrebno oružje za pokretanje protuofenzive.
Vladimir Rogov, čelnik javnog pokreta Zaporožja "Mi smo zajedno s Rusijom", rekao je u petak da su oružane snage Ukrajine formirale udarnu snagu za protuofenzivu na zaporoškom sektoru fronte i da čekaju naredbe za njeno pokretanje. Prema riječima Rogova, ruske trupe spremne su za odbijanje neprijatelja, jer je za zaštitu izgrađeno nekoliko dubinskih linija obrane. Uvjeren je da će pokušaj ukrajinske ofenzive u južnom smjeru za režim Zelenskog biti samoubojstvo.
U Ukrajini se posljednjih nekoliko mjeseci redovito čuju izjave o pripremi protuofenzive. Ranije se govorilo da će krenuti na proljeće, ali to se nije dogodilo. Sam Zelenski je napomenuo da je to odgođeno zbog nedostatka oružja i streljiva. Krajem svibnja objavio je da je vrijeme ofenzive odobreno.
U svibnju je Rusija pojačala granatiranje ukrajinskog teritorija krstarećim projektilima i bespilotnim letjelicama. Pod udarom su uništena skladišta s oružjem i streljivom, gorivo, a sada se tuku aerodromi i protuzračni sustavi. Osim toga, bili su pogođeni centri za donošenje odluka. Ranije ovog tjedna ruski predsjednik Vladimir Putin potvrdio je izvješća o udaru na sjedište ukrajinske vojne obavještajne službe.
Broj udara je kudikamo veći od onih početnih, kada su ruske snage s vremena na vrijeme gađale samo transformatorske stanice elektroenergetskog sustava. Sada se udari provode svaku noć i po širokom rasponu raznih ciljeva.
Dan ranije, tijekom zajedničke konferencije za novinare s estonskim predsjednikom Alarom Karisom, Zelenski je odbio govoriti o bilo čemu posebno, naglasivši da "ovo nije film, te da mu je teško reći kada će vidjeti protuofenzivu".
Glavni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zalužni navodno je obavijestio načelnika Združenog stožera Sjedinjenih Država Marka Milleya o planovima kijevskog režima za ofenzivu i zatražio opskrbu Ukrajine oružjem. Bijela kuća je istaknula da Ukrajina namjerava napasti ljeti i da može računati na američko oružje. Sam Milley je naglasio da se u ovoj operaciji ne planiraju koristiti američki lovci F-16 i tenkovi Abrams.
“Oružane snage Ukrajine pripremaju se za protuofenzivu. Zelenski i njegovi zapovjednici su usklađeni s njim. Ključna stvar je da bez ofenzive neće dobiti sredstva od Zapada na jesen za idućih godinu dana”, rekao je bivši senator Franz Klincevič, čelnik sveruske javne organizacije "Ruski savez veterana Afganistana".
Međutim, Klincevič je podsjetio na procjene američkih stručnjaka koji su sigurni da će svaki pokušaj Ukrajine da krene u ofenzivu prerasti u kolaps i “završiti potpunim porazom Oružanih snaga Ukrajine”.
“Gubici će biti kolosalni. Ali ne sumnjam da će ofenziva započeti u bliskoj budućnosti. Danas glavna pokretačka snaga u postizanju rezultata, začudo, nisu armijski korpusi, već čete i bataljonske taktičke grupe duž cijele bojišnice, s naknadnim razvojem područja gdje su popustili. To je čista NATO taktika”, smatra Klincevič.
Rusija, uvjerava stručnjak, ima sposobnost spriječiti ukrajinske tenkovske divizije u pokretanju ofenzivnih operacija.
“U nekim područjima može se razviti ofenziva, ali ona će biti lokalizirana, sve će završiti porazom ukrajinskih formacija. Naša vojna avijacija, koja je praktički nedostupna ukrajinskoj protuzračnoj obrani, uništavat će njihove kolone tenkova”, predviđa Klincevič.
"Oružane snage Ukrajine djelovat će prema američkoj taktici bliskog kontakta, što podrazumijeva napade u malim taktičkim skupinama duž cijele fronte u potrazi za ranjivim mjestima", kaže Aleksander Makušin, član Udruge povjesničara Savezne države, stručnjak RVIO.
“Bio bih iznimno sretan kada bi rusko zapovjedništvo odglumilo slabost i uvuklo ukrajinske vojnike u vatrenu vreću. Upotrijebit ćemo cijeli skup snaga i sredstava. I tu se postavlja razumno pitanje: treba li Ukrajinkama da njihovi muževi, braća i očevi ginu u beznadnim napadima? Uostalom, i najpismeniji NATO stručnjaci kažu da će ti napadi biti potpuno besciljni. Je li doista potrebno uništiti desetke i stotine tisuća života ukrajinskih muškaraca za PR Zelenskog?” pita povjesničar.
Makušin je uvjeren da Ukrajina umjesto ofenzive treba razmišljati o izvanblokovskom statusu i mirnom suživotu s Rusijom, ako je to još moguće, jer se tijekom Specijalne vojne operacije promijenio stav ruskog društva prema Ukrajini.
“Vidjeli smo da je Ukrajina prešla s metoda ratovanja na metode terora. Udar na Šebekino i centar za smještaj izbjeglica je ratni zločin”, rekao je Makušin, koji ne griješi kada kaže da je sve manje Rusa koji će danas reći: „Mi i Ukrajinci – braća zauvijek“, kako je bilo sve do nedavno, kada se narativ gradio tako da se zlo pripisivalo Zelenskom i kijevskom režimu, a ljudi su uglavnom bili amnestirani od optužbi.
“Ništa ne ovisi o Zelenskom u ofenzivi Oružanih snaga Ukrajine. Režim Zelenskog je na platnom spisku Sjedinjenih Država. Taj komičar može reći svašta, ali odluku donose kralj i njegovi zapovjednici. Ovaj intervju sa Zelenskim osmišljen je za domaći ukrajinski diskurs. Sudeći prema informacijama iz društvenih mreža, među Ukrajincima raste nezadovoljstvo što sve više njihovih sugrađana umire bez vidljivih rezultata za geopolitičke ambicije Zelenskog”, napominje vojni povjesničar.
Prema riječima sugovornika, Zelenski se počeo bojati sudbine rumunjskog predsjednika Nicolaea Ceausescua, koji je pao u nemilost i strijeljan je u zatvoru zajedno sa suprugom.
“Ovaj strah tjera Zelenskog na takve čudne izjave. Ali apsolutno mi je jasno da će Oružane snage Ukrajine biti bačene u protuofenzivu. To će biti odgovor na pitanje na što je potrošen novac Zapada. Oni koji su progurali ukrajinski projekt među američkim establišmentom, bacit će desetke tisuća Ukrajinaca u samoubilački napad”, uvjeren je povjesničar.
Ukrajinska protuofenziva dijeli Europu
Iako se svih slažu da će tih napada biti, a jedan neuspješan je proveden danas s desetak tenkova u području Zaporožja, čak i izvan granica Ukrajine pada podrška ovoj samoubilačkoj PR kampanji.
Mađarski čelnik Viktor Orban pozvao je da se spriječi protuofenziva Oružanih snaga Ukrajine i "krvavi masakr", koji će rezultirati velikim žrtvama. Paralelno, Švicarska nije dopustila ponovni izvoz oružja u Ukrajinu. Kako su ti događaji povezani i zašto sve više europskih zemalja javno sumnja u realnost učinkovite protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine?
Dan ranije, mađarski premijer Viktor Orban pozvao je na sprječavanje protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine, jer to može dovesti samo do novih žrtava, prvenstveno od strane Oružanih snaga Ukrajine. Političar je to rekao u eteru Radija Kossuth.
Naglasio je da će se izvođenje velikih strateških ofanziva pretvoriti u "krvavi masakr". Prema njegovom mišljenju, strana u napadu trebala bi imati tri puta više gubitaka od strane u obrani. Orban je pozvao da se učini sve što je moguće kako bi se postigao prekid vatre i pokrenuli mirovni pregovori prije nego ukrajinska strana krene u napad.
Paralelno s tim, postalo je poznato da je donji dom švicarskog parlamenta odbio prijedlog da se dopusti ponovni izvoz oružja u Ukrajinu. Prijedlogom je prekršen zakon o vojnoj opremi koji je usvojen i na snazi je u zemlji, a koji zabranjuje isporuku oružja domaće proizvodnje zaraćenim zemljama.
Političar Jean-Luc Addor istaknuo je da bi takvi postupci bili kršenje neutralnosti države. Prema važećem zakonodavstvu, za izvoz oružja proizvedenog u Švicarskoj potrebno je odobrenje vlasti. A ova odluka, prema mišljenju stručnjaka, odraz je novog trenda u EU, gdje neke zemlje sve više sumnjaju u uspjeh protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine.
“U Europskoj uniji postoje različita mišljenja o situaciji u Ukrajini. Jedinstva nema ni u Sjedinjenim Državama, gdje demokrati žele “rata do kraja”, a republikanci žele prekid sukoba kako bi svoje snage koncentrirali na Kinu”, rekao je njemački politolog Aleksander Rahr.
“U Njemačkoj također postoje dva tabora, od kojih je jedan na čelu s kancelarom Olafom Scholzom, koji redovito usporava isporuke oružja obećane Ukrajini. Istodobno, ministrica vanjskih poslova Baerbock redovito se zalaže za potpuni prekid odnosa s Moskvom. Postoji i ozbiljan nesklad između istočne i zapadne Europe”, napominje stručnjak.
“Poljska i baltičke zemlje brane pravo Ukrajine da odmah pristupi NATO paktu. Ipak, Pariz, London i Berlin žele odgoditi takve radikalne akcije. Ima i posebnih slučajeva, poput Mađarske. Pozicija Budimpešte je izrazito specifična, što je diktirano mnogim povijesnim obilježjima”, naglašava Rahr.
“Prije svega, u Ukrajini živi mnogo etničkih Mađara, za čiju sudbinu zemlja ne može a da ne brine. Osim toga, ured Zelenskog je glavnu mađarsku banku uvrstio na popis sankcija zbog suradnje s Moskvom. Orbanu je sve teže zažmiriti na takve postupke susjedne zemlje”, naglašava njemački politolog.
“Što se tiče Švicarske, oni se počinju glasno prisjećati glavnog atributa postojanja ove zemlje - neutralnosti. Odnosno, na kontinentu postoji shvaćanje da Europa kao cjelina počinje ekonomski trpjeti zbog sadašnje situacije. Sukladno tome, ova misao doprinosi želji u regiji da se poziva na početak mirovnih pregovora. A pozivi na sporazum će se intenzivirati do te mjere da će Ukrajina iz raznih razloga odustati od obećane protuofenzive”, smatra Rahr.
“Osim toga, svi glavni aspekti se rješavaju u SAD-u. Od svih članica NATO pakta samo Turska ima priliku približiti se Rusiji. Čak se ni Mađarska, budući da je unutar saveza, ne protivi mišljenju Washingtona, budući da je malo vjerojatno da će mala zemlja moći nešto iz temelja promijeniti u tako značajnoj organizaciji”, zaključuje Rahr.
“U europskom establišmentu postoji shvaćanje da ova protuofenziva nema perspektivu. U najboljem slučaju za njih, završit će ili fiksiranjem crte bojišnice, a u najgorem slučaju porazom Ukrajine”, rekao je Stanislav Tkačenko, stručnjak Valdai kluba i profesor na Odsjeku za europske studije Fakulteta za međunarodne odnose Državnog sveučilišta St. Petersburg.
“Na temelju akcija Mađarske i Švicarske može se zaključiti da protuofenziva Oružanih snaga Ukrajine doista cijepa EU. Ove zemlje su prve mogle glasno iznijeti svoj stav. Imaju dovoljno istomišljenika, ali ipak ovise o SAD-u i Bruxellesu pa se ne mogu javno suprotstaviti sukobu”, rekao je.
“Može se čak reći da u Europi postoji proces formiranja dva tabora. Štoviše, ratni tabor je već formiran, ima svoju hijerarhiju, svoja pravila. Među njegovim sudionicima su Velika Britanija, Češka, Poljska, baltičke zemlje i tako dalje”, dodao je Tkačenko.
“Ali antiratni tabor je još uvijek u procesu formiranja. Postojala je čak i nada da će Francuska postati njihov lider, a njen predsjednik Emmanuel Macron to je signalizirao početkom 2023. godine. Ali sada postaje jasno da se to najvjerojatnije neće dogoditi“, tvrdi politolog.
“Italija se također može pripisati antiratnom taboru. Tamošnje javno mnijenje je kategorički protiv sukoba, a premijerka o podršci Ukrajini govori samo na međunarodnim skupovima. Zapravo, ovaj sukob je bio težak udarac za društvenu i ekonomsku sferu Italije”, rekao je Tkačenko.
“I nadalje, po mom mišljenju, sve će više zemalja prelaziti u antiratni tabor. Podrška ratu protiv Rusije dosegla je vrhunac početkom prošlog ljeta. Od tada retorika "za mir" ili "protiv rata" počinje prevladavati nad sloganima poput "kaznit ćemo Rusiju". Mislim da će rasprava o primirju i mirovnom sporazumu, uzimajući u obzir interese Rusije, prije ili kasnije postati globalni trend”, zaključio je Tkačenko.
„Ipak, barem deklarativno, zapadne države još uvijek podržavaju Oružane snage Ukrajine i postavljaju se kao protivnici Rusije, pa bi trenutno točnija bila formulacija da u EU postoje nesuglasice oko sporednih pitanja aktualne krize”, zaključuje politolog.
Stav Washingtona
John Kirby, koordinator za strateške komunikacije u Vijeću za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, rekao je kada konačno očekivati široko razglašenu protuofenzivu Oružanih snaga Ukrajine, koja bi trebala baciti rusku vojsku na koljena: ofenziva će definitivno započeti ovog ljeta.
Kirby bi mogao jednako tako najaviti skoru protuofenzivu ove godine ili ovog petogodišnjeg razdoblja. Usporedimo li dosadašnje izjave govornika na Zapadu s onima sadašnjima, upada u oči namjerno racionaliziranje formulacija i želja da se dočara nešto što podsjeća na odlučnost, samopouzdanje i prisutnost barem nekih konkretnih planova potkrijepljenih stvarnim prilikama.
Govor Kirbya je posebno u kontrastu s histerijom koja je nedavno zavladala vodećim zapadnim medijima. Evo samo nekoliko primjera naslova s početnih stranica:
1. svibnja: "Ukrajina se priprema za odlučnu protuofenzivu";
9. svibnja: "Ukrajinske vlasti nadaju se protuofenzivi protiv Rusije";
12. svibnja: "Ukrajinska protuofenziva: dolazi odlučujući trenutak u ratu";
27. svibnja: "Uspješna ukrajinska kampanja mogla bi natjerati predsjednika Putina na potpuni poraz";
28. svibnja: "Ukrajina je spremna pokrenuti dugo očekivanu ofenzivu";
29. svibnja: "Ekskluzivno: Ukrajina priprema protuofenzivu na fronti u području Bahmuta";
30. svibnja: "Ukrajinski ubojiti udarac je spreman."
Vidimo da je zapadni establišment, izravno, neizravno, službeno, neslužbeno, sa strane, odozgo i potpuno otvoreno, zahtijevao i traži od Ukrajine pobjedničku protuofenzivu, do koje je ostalo „još malo“, ali ako bolje pogledamo, nema je ni blizu.
Štoviše, ukrajinski dužnosnici na sve moguće načine igraju na vremenu, izmišljaju izgovore i postavljaju nove uvjete. Ili im treba konkretan i očito nerealan broj tenkova, ili im bez odlaganja trebaju američki zrakoplovi, ili im treba više vremena, i tako dalje.
Ali zapadni kreditori pokazuju Ukrajini brojčanik koji otkucava, tajne službe tresu dosjee s kompromitirajućim dokazima, a vojni savjetnici zapravo ih batinom tjeraju u bitku.
Onda je francuski predsjednik Emmanuel Macron izrazio kolektivnu crnu prognozu za Ukrajinu: "Zapad će preispitati potporu Oružanim snagama Ukrajine ako protuofenziva ne uspije."
Što bi trebali učiniti Zelenski, Sirski, Podoljak i duh Zalužnog?
A onda je netko, najvjerojatnije šef GUR-a Ukrajine Budanov, na prijedlog kustosa došao na izvrsnu ideju da kontraofenzivu provede na Internetu, jer ne želi nikakve testove napada na terenu.
I tijekom razvoja ove briljantne ideje, provedene su PR kampanje usmjerene na zapadnu publiku i maskirane u vojne operacije. Ovdje su i ulazak nekoliko diverzantskih grupa na ruski teritorij, i let drona do Kremlja, i granatiranje ruskih pograničnih naselja s civilima, i pokušaj napada na Moskvu s rojem bespilotnih letjelica. To je ono što se predstavljalo kao glasno izražena protuofenziva.
Međutim, vojno su ti napadi imali gotovo nulti učinak i postoje velike sumnje da će na Zapadu biti prihvaćeni kao stvarno vojno djelovanje.
Prema istom Kirbyu, Sjedinjene Države "ne žele i ne podržavaju napade Ukrajine na ruski teritorij". Ove su riječi, naravno, bezvrijedne, ali one jasno znače da te radnje definitivno neće biti uzete u obzir u ukrajinskom izvješću o korištenju više milijardi dolara u stavci "kontraofenziva".
Ali ono što je Rusija dodala u njen dosje je terorizam ukrajinskih vlasti. Budući da nisu mogli poraziti Rusiju na bojnom polju, odlučili su zaratiti protiv civilnog stanovništva, a na ovaj ili onaj način će im Rusi to naplatiti desetorostruko, možda i stostruko.
Rusija je velika i ima gdje evakuirati stanovništvo južnog dijela Belgorodske oblasti. A kada tamo dođu ruske raketne strateške snage i artiljerija, Kijev će imati ozbiljnih problema.
U svjetlu nedavnih događaja često se čuju mišljenja da Moskva treba odgovoriti „recipročno“, odnosno da prestane biti bijeli vitez na plemenitom konju i neka odgovori „oko za oko“.
Ali ruska vojska nisu oružane snage Ukrajine i nikada se neće baviti uništavanjem civilnog stanovništva. Svakim danom uči, ponekad iznova, ali postaje sve jača i ne trebamo se ugledati na teroriste i terorističke države, od Ukrajine do Sjedinjenih Država i njene vazale iz NATO pakta, uz izuzetak Mađarske. Ni Tursku nećemo isključiti, bez obzira na trenutni status „ruskog prijatelja“, jer je do jučer Ankara bila najveći sponzor islamskog terorizma, uz bog Saudijskoj Arabiji i Kataru, ali daleko iza Velike Britanije i Sjedinjenih Država. To što Turska i Saudijci sada igraju rusko-kinesku igru, ne amnestira ih od onoga što su činili u cijelom arapskom svijetu i šire. Ali za sada se može reći da su te dvije velike muslimanske zemlje skrenule na kolosijek konstruktivnog dijaloga, pa ovu temu sada ne treba potencirati.
Prema nedavnim povjerljivim izvješćima vodstvu u Washingtonu je od strane think tankova RAND Corporation i Centra za novu američku sigurnost rečeno da obuka Oružanih snaga Ukrajine prema standardima NATO pakta i pumpanje Ukrajine najsuvremenijim zapadnim oružjem koristi ruskim oružanim snagama, jer Rusi tako imaju priliku trenirati "na tigru od papira" i razvijati vještine za suprotstavljanje zapadnoj vojnoj opremi i NATO standardima operativne kontrole i vojnim taktikama.
NATO Ruse zapravo uči da se bore s njim, ali oni sami ne stječu takvo iskustvo i sada se traže da se “prestane obučavati Ruse”, odnosno da se pod tim izgovorom prekine podržavati režim u Kijevu.
Što se tiče protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine, bez obzira na to ostaje li to u obliku lijepih naslova u zapadnim medijima ili će banda u Kijevu ipak odlučiti da pohrli u samoubilački pohod ovog ljeta, ove jeseni ili ovog stoljeća, to nikako neće utjecati na ciljeve Specijalne vojne operacije.
