Osmog lipnja održana je Osma SF konvencija Marsonikon, tradicionalno u velikoj Carskoj i kraljevskoj baroknoj pograničnoj Tvrđavi Brod. U dva sastavna dijela ovog sklopa više utvrda, izgrađenog između 1715.-1780. godine, u nekoliko sati prezentirana je tek djelomična vizionarska ekstenzija tehnološkog univerzuma. Ove godine, organizatori slavonskobrodskog velikog zbora zaljubljenika u moderne mitove, tematski su se fokusirali (čitaj: ograničili) na erotiku u SF-u, na jednu od temeljnih realnosti, pa i onu nadolazeće budućnosti, na korijen svega što postoji.
Samo za neke zadrte posjetitelje, prekomjerno kritične i pomalo ograničene krutim tipizacijama i fragmentizacijama povijesti čovjekovog pokoravanja prirode (svemira), i uskim rang-vidicima na razloge ekonomsko-političkih borbi unutar ljudske agresivne vrste – spoj tvrđavskog ambijenta s diktirajućim okusom tradicije, i spekulativnog, ezoteričnog, razbarušenog, modernističkog i pokatkad dekadentnog duha znanstvene fantastike – bio je neumjesna i teško podnošljiva opreka između vječnih istina o hijerarhizaciji društva s tumačenjem uspostavljenog reda propisanog od strane funkcionalnih i nacionalnih autoriteta, i književnog žanra koji relativizira stvarnost, nudeći utjehu, a često i tutnjanje zle krvi za uznemireno čovječanstvvo, uz pomoć nadhistorijskih tema i projekcija budućnosti. A Tvrđava je zapravo idealno, impresivno kontakt-mjesto, lokacija-svjedok kontinuiteta trajanja, atraktivna postaja za nastavak putovanja prema svjetovima ultrabudućnosti, dokaz neuništivih društvenih veza u oba vremenska smjera, začinjavac koji naglašava osnovne okuse vrednota općeljudskog, ali i kontroverzni poligon za demonstracije inverzija vrijednosti, mjesto na kome se, pogledom unazad i ispred sebe, konstatira kolaps stanja uređenosti po zakonima Knjige i Porijekla vrsta; Marsonikon navještava moguću antiutopijsku pobjeda umjetnog nad ljudskim, on je klub u kojem se iluzije izjednačavaju s istinom, a često su i važnije od nje. Jer, osim znanstvene spoznajnosti, SF u sebi sadrži začudnost - uzbudljivu lepezu potencijalnih iskoraka mašte. Tvrđava i Marsonikon su poput materije i antimaterije, gotovo uvjetovani vlastitim suprotnim nabojima; na nužnoj su distanci međusobnog prevrednovanja kako ne bi došlo do glupog eksplozivnog sudara ovih oprečnih svjetova. Tvrđava i Marsonikon su galaktike koje istovremeno usisava crna rupa radoznalosti i glad spoznajnih definicija.
Sigurna, po mnogočemu rutinizirana organizatorska ruka velike četvorice (Lutz, Martinović, Maglić, Sundać), ojačana Grčevićevim, Gažinim i Koudelinim altruističkim nastojanjima (i mnogih, mnogih drugih koji su zdušno pomagali iz sjene), odsustvo nervoze i žurbe, nepresušeni entuzijazam, spisateljska iskustva pojedinaca, dosjetljivost, samouvjerenost, fini gradski štih doslovce u svemu, a koji je na jukstapoziciji spram sve invazivnijeg kvazinacionalnog kiča, seljačluka i komercijalizacije baštine, ali i razmjerno opravdana nesklonost spram eksperimentitanju i performanceima, „pobjednička“ shematiziranost u pristupu rasporedu dijelova konvencije, nenaklonjenost totalnoj upotrebi medija, socijalna pristojnost – osigurali su Marsonikonu u konačnici i ove godine još jedan uspjeh, uspjeh zasnovan na superiornoj afirmaciji nove izmaštane stvarnosti, prezentaciji urbane kulture, antiprovincijalnosti i istinske ljubavi prema svom gradu. Najveći uspjeh konvencije je spontano stvaranje bratstva i jednakopravnosti između posade i putnika. Naravno, znalo se jako dobro tko naviga i kamo se plovi, ali, putnici, kojima sam i sam pripadao, osjećali se komotno, putujući pod dojmom da su maksimalno uvažavani, čak do uloge malih kapetana.
Nosiva tema bila je Erotika u fantastici. Erotikom su bili impregnirani: zbirka Marsonic 15, predavanja, antikviz i tri prikazana filma. Centralno predavanje posvećeno temi održao je Ratko Martinović, nazvavši ga Sex budućnosti – transhumanizam, roboti i holofantazije. Iz njegove PowerPoint prezentacije vidi se smjer kojim se uputio kako bi slušatelje upoznao sa značajem i značenjem seksa u nekadašnjoj, modernoj i kulturi vremena koje će doći. Brođaninu Martinoviću kao internacionalno poznatom „multiinstrumentalisti alternativnog“, tema je bila po mjeri. Isplati se listati PP prezentaciju i potom proširivati znanje ukucavanjem „nepoznatih“ pojmova u google. Klikni, uvjeri se!
Napomena: PP prezentaciju mogu vidjeti samo oni koji na svojim uređajima imaju instaliran Microsof Office.
Seks budućnosti
Da sam ja bio Ratkov asistent usudio bih se u „produžecima“, istaknuti sljedeće teze naslonjene na njegovo predavanje, teze kao polazišta za SF konstrukcije:
- Svi putevi seksa vode u orgazam, kako u prošlosti, tako i u budućnosti. Seksualni klimaks je Rim, centar opstojanja integralnog bića, smisao putovanja. Bez obzira na načine/manifestacije i vrste seksualnog ili paraseksualnog općenja, bez obzira na esencijalne i supstancijalne sadržaje čovjeka, bez obzira na anatomska sredstva, cilj je isti – hod evolucije putevima zadovoljstva.
- Tehnologija, genetski inženjering i kemija šire mogućnosti suočavanja čovjeka s egzistencijalnom punoćom, produbljuju istraživačke porive, povećavaju seksualnu energiju, razaraju principe moralizma. Promiskuitet je rezultat neselektivnosti koja se stimulira na umjetan način. Zavaravanje mozga za posljedicu može imati dokračivanje patrijarhata, manipulaciju vrijednostima, izolaciju neposlušnih, kraj dosadašnje povijesti, realizaciju distopijskih tendencija...
- Sfera seksualnog općenja izravno je pod utjecajem funkcioniranja tržišnih principa po kojima je sve roba. Put do orgazma je dio turističkih ruta u najširem smislu. Pornografizacija društva je poluga profita. Kontrola seksualnog nagona dio je opće kontrole društva. Pokušaji preobrazbi čovjeka od ovisnog do slobodnog bića, inicirani su i dirigirani dozama izrabljivanja od strane države i korporacija u kojima se nalaze (auto)seksualni stimulansi.
- Budućnost će novoj babiloniji donijeti umreženi militantni voajerizam i horizontalno širenje geometrijskom progresijom iskustva bez selektivnih kriterija. Usamljeni su gladni iskustva s nepoznatim tijelima.
- Uvijek će seks biti nevidljivo, nepoznato, golo, nepredvidivo... Samo „tri stvari imaju u sebi nečeg od onostranog: Sunce, Sabah i seksualni odnos“ (Talmudska mudrost).
Na samom kraju konvencije dodjeljene su nagrade „Pera Marsonica“ za najbolju priču napisanu u zbirci Marsonic, od 2012. do 2019. godine. Prije svečanosti uručivanja nagrada, Gordan Sundać predstavio je Vedrana Mavrovića, talentiranog pisca iz Zagreba čija je prva priča objavljena upravo u zbirci Marsonic. Potom je Leon Maglić, nakon uvodnog govora o razvoju zbirke i sf-a na području regije, objavio imena dobitnika:
Mira Satarić - zlatno Pero Marsonica
Jurica Ranj - srebreno Pero Marsonica
Teo Kos - brončano Pero Marsonica
Time je Marsonikon u Tvrđavi završio svoje putovanje. Možda iduće (deveto) bude nadzirano i snimano dronom, posebno pokreti nas žednih putnika, između Galerije Ružič, Glazbene škole i Kazamata gdje se smjestio šank. Sve je moguće! Dogodine!