Tata nemoj mi to raditi! Tata nemoj me voditi – vikao je otimajući se i zapomažući usplahireni Cesare koji sa svojih devet godina ne zna da se sudske odluke moraju poštovati i kojeg, eto, nitko nije pripremio za realizaciju sudskih odluka. Tako mu je duša ostala u Splitu, a tijelo otišlo za Italiju
U ime Republike Hrvatske jučer je uspješno izvršena pravomoćna sudska presuda i provedena ovrha koju je osiguravalo stotinjak policajaca pojačanih interventnom koji su s dvadesetak vozila blokirali splitsko naselje Pujanke.
Nisu jake snage MUP-a angažirane jer su meta bili opasni dileri droge ili netko od revolveraša koji se gotovo svakodnevno propucavaju na splitskim ulicama i kafićima. Ne znamo kodno ime akcije kojom je zapovijedao načelnik Prve policijske postaje Split koji, kažu impresionirani medijski izvjestitelji, »ni u jednom trenutku nije podlegao općoj histeriji i težini situacije«, a u kojoj su sudjelovali i inspektori, iskusni sudski izvršitelj, tri osobe iz Centra za socijalnu skrb Split, socijalna radnica, pravnica i psihologinja, zatim psihijatrica angažirana od strane suda te prevoditelj za talijanski jezik i psihologinja koji su morali doći iz Rijeke, ali mogla bi se slobodno zvati »Sto na jednoga«.
Sva je ta sila naime bila potrebna da bi se službeno izvršila ovrha nad jednim devetogodišnjim djetetom! Cesare Avenati tako je postao jednim od najvećih uspjeha hrvatskog pravosuđa koje vlastite zakone slabo ili nikako provodi, ali zato EU stečevinu čuva kao zjenicu oka svoga, pa je unatoč suzama i plaču, ovršenog dječaka isporučilo ocu koji je s njim otputovao u Italiju. Osim stotinjak susjeda i prijatelja koji su prosvjedovali te novinara, na Pujankama nije viđena predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kojoj su usta puna demografije.
Nije bilo ni stručnjaka Anđelka Akrapa ni Stjepana Šterca, iako je Hrvatska bespovratno ostala bez još jednog djeteta. Nisu viđeni ni Željka Markić ni njezini hodači za život kojima je embrio preči od djeteta koje trči. Nije bilo ni pristalica Istanbulske konvencije, iako je evidentno nasilje u obitelji i nad djetetom koje nitko nije pitao gdje bi i s kim živjelo, ma što o tome mislio neki dokoni torinski sudac. Nije bilo ni Živog zida koji svojim tijelima brani ovršene nekretnine, ali ne i pokretnine. Nisu viđeni ni aktivisti inicijative »Narod odlučuje« kako sakupljaju potpise za referendumsko pitanje »Ima li dijete pravo odlučiti o vlastitoj sudbini«?
Za novoizabranu HDZ-ovu pravobraniteljicu za djecu Helencu Pirnat Dragičević u cijelom slučaju najvažnije je »znati da se sudske odluke moraju poštovati i kako se treba naći najbolji mogući način da se djeca pripreme za realizaciju sudskih odluka«!?
– Tata nemoj mi to raditi! Tata nemoj me voditi – vikao je otimajući se i zapomažući usplahireni Cesare koji sa svojih devet godina ne zna da se sudske odluke moraju poštovati i kojeg, eto, nitko nije pripremio za realizaciju sudskih odluka. Tako mu je duša ostala u Splitu, a tijelo otišlo za Italiju.
A sve je moglo biti drugačije! Ne bi jedno dijete nikada moglo postati predmetom sudske ovrhe, niti bi stotinu policajaca moralo motriti na njega, samo da je Cesare na vrijeme narastao i prerastao svoju dob, da je postao toliko velik i golem da natkrili ovu jadnu, malu i nemuštu zemlju, da je postidi u njenoj bijedi i zaostalosti toliko da se najodgovorniji ljudi države ne uplaše kako mu se nešto ne bi dogodilo i uglas poviču: Cesare Avenati je od sistemske važnosti za Republiku Hrvatsku! I napišu zakon.
Ave Cesare, morituri te salutant.
novilist
