Za eksperimentalni hipersonični projektil srednjeg dometa „Orešnik“ (Lješnjak), koji može ponijeti 16 nuklearnih glava ni Zapad niti itko na svijetu još nema odgovarajuću obranu.
Kamo će se na brzaka sklanjati preostali, još neiseljen hrvatski živalj, ako sutra – nedajbože – izbije Treći (nuklearni) svjetski rat!? Moguće, je li, s obzirom na usključalo stanje globalnoga (pred)ratnog ludila, pa i na zapadnom Balkanu. Hrvatskih atomskih i sličnih skloništa em ni približno nema dovoljno em su zapuštena, iznajmljena za kojekakva skladišta, manufakture tzv. crne ekonomije, pretvorene u stanove, itsl. Osim toga, sve tri HDZ-Plenkovićeve vlade, ali i prethodne nakon što je zašutjelo oružje 1995. godine, uopće nisu niti sada vode računa o onomu o čemu je Maršal davnih dana – jedan od savezničkih pobjednika u Drugomu Svjetskom ratu i najrespektrabilnijih državnika 20. stoljeća – itekako bio vodio računa: „Radimo kao da će 100 godina vladati mir, a pripremajmo se kao da će sutra izbiti rat“.
Da su zemlje EU-a ulagale samo promil mirotvorne pameti u pregovore – tko bi danas uopće bio prisiljen nemirno spavati zbog straha od A-smrti!?HDZ-Plenkovićeva vlast – bezuvjetno, iritantno podanički nalijepljena na nesposobno/nesavjesno bruxellesko činovništvo Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, skutrena pod navodno obrambenim NATO-ovim štitom, (sic transit, koji ne štiti ni od prastaroga iz sovjetske ere drona Tupoljev TU-141 Strizh!?) – kupuje second hand avione, helikoptere, dronove, tenkove, transportere, itsl. novcem upravo tih za koje uopće ne brine gdje će se u slučaju rata skloniti sa svojim obiteljima. Ukrajinske i palestinske pouke ne dolaze do očiju i ušiju tima u Banskim dvorima što se busaju u prsa kako su „preuzeli odgovornost“ ni to što se trenutno, je li, glede&unatoč samozaštite stanovništva u ratnim okolnostima upravo zbiva u Europi.
Osobito u Švedskoj i Finskoj, novopečenim članicama NATO-a, ali i šire u Skandinaviji, naveliko se ovih dana, izvještavaju mediji, ubrzano čisti već zaboravljena atomska skloništa, podrume, garaže, pothodnike i ine prikladne podzemne prostore, oprema ih se sredstvima i tehnologijama za zaštitu od radijacije… Tamošnje vlasti – s razlogom ili ne, manje je važno od činjenice da eskalacija ukrajinskog rata poprima sve opasnije razmjere – ocjenjuju da je uputno pravodobno se pripremiti i za najgore. Ako do toga dođe. Najvjerojatnije ipak neće sudnji dan kakvim se igraju neki trenutni lideri najmoćnijih sila na Kugli, ali… Nikad se ne znâ.
Nema jamstva ni za trenutno otrežnjenje tipa tzv. kubanske krize 1962. godine, jer će novoizabrani, 47. američki predsjednik Donald John Trump već nakon 20. siječnja 2025. deaktivirati ukrajinski detonator pod Starim kontinentom, ali i cijelom Kuglom, niti tko sada može jamčiti da će neki egoističan nuklearni ovisnik, ustrašen mogućim porazom, ipak pritisnuti taj gumb posljednjeg rata u povijesti čovječanstva. Upitnika je više no pouzdanih odgovora, a kojekakvi novodobni Nostradamusi, Babe Vange i Tarabići uopće ne pomažu riješiti tu opasnu kvadraturu kruga.
SFRJ, svjesna mogućih nuklearnih katastrofa, prionula je obaveznoj gradnji atomskih skloništa. Kasnije je to stalo i sada imamo što imamo, pardon što – nemamoNjemačka – koja je izravno odbila poslati svoje dalekometne projektile Ukrajini, kao što su učinili SAD, Velika Britanija i Francuska, za izravno gađanje ciljeva duboko u Rusiji, jer to „dovodi do izravnog sukoba Rusije i NATO-a i Trećega (nuklearnog) svjetskog rata“ – izdala je dramatično upozorenje svojoj javnosti. Bez uvijanja je obavijestila žitelje neka si pripreme najosnovnije živežne namirnice, vodu, lijekove, radioaparate na baterije, svjetiljke… za barem 72 sata boraviti u podzemnim skloništima. Dok se – ako uopće preživi tko od specijaliziranih službâ civilne zaštite? – koliko-toliko ne sanira stanje u prizemlju. U međuvremenu je eskalirala opasnost od nuklearnog rata globalnih razmjera.
Prema pisanju uglednoga britanskog The Guardiana, Nijemci su se još u lipnju 2024. interno dogovorili o svim ključnim sastavnicama priprema za rat u Europi. Sastavljen je digitalni popis svih bunkera i hitnih skloništa (uključivo podzemne željezničke postaje, parkirališta, državne zgrade i privatne posjede) kako bi ih građani u slučaju potrebe mogli brzo pronaći i pomoću telefonske aplikacije. MUP je pozvao Nijemce da prenamijene u skloništa i podrume i garaže u svojim domovima. Riječ je o vrlo velikom projektu u koji su uključeni Ured za civilnu zaštitu i pomoć u katastrofama te druga državna, regionalna i gradska tijela. Nijemci s razlogom pušu na hladno. Zemlja s 84 milijuna stanovnika i samo 579 bunkera iz Drugoga svjetskog i tzv. Hladnog rata, 2000 manje no što ih je tada bilo, može u njima skloniti tek cca 480.000 ljudi. Njemačka kancelara Olafa Scholza je vrlo agresivno angažirana u ratu protiv Rusije i puna je SAD/NATO-ovih vojnih baza, arsenala, zapovjedništava, logističkih centara, etc., pa…
Obavještajne službe pak tvrde da će Ruska Federacija unatoč paketima zapadnih tzv. sankcija i međunarodnoj izolaciji Putinova režima, do 2030. godine najvjerojatnije biti „sposobna napasti NATO i zapadnu Europu“. Neki dan je, podcrtavaju to obavještajci, ruski predsjednik kazao da „rat u Ukrajini ima karakteristike globalnog sukoba“, ne isključujući i „nuklearni udar na neku zapadnoeuropsku zemlju članicu Alijanse“ kao odmazdu za sudjelovanje u dalekometnom rakeriranju Rusije. Navodno, u posljednje je vrijeme Rusija pojačala sabotaže i špijunske aktivnosti u Njemačkoj.
Njemačka je bez uvijanja obavijestila svoje žitelje neka pripreme najosnovnije živežne namirnice, vodu, lijekove, radioaparate na baterije, svjetiljke… za barem 72 sata boravljenja u podzemnim skloništimaNa Dalekom istoku pak, predsjednik Sjeverne Koreje Kim Jong-un, koji se nedvosmislenom političkom potporom, oružjem i navodno cca 11.000 vojnika izravno uključio u ukrajinski rat na ruskoj strani, naredio je svojoj milijunskoj vojsci da se – „hitno pripremi za rat“. Ne samo protiv južnih sunarodnjaka i Japana nego i protiv glavnoga, „krvnog neprijatelja“ SAD-a. Doduše, procjenjue se, Sjeverna Koreja (još) nema nuklearno oružje, ali jest naoružana i preko zuba i jest nedavno uspješno testirala svoju interkontinentalnu raketu velike razorne moći, pa… Tko kaže da joj netko, u slučaju globalnoga ratnog stani-pa’ni neće – Rusi ili Kinezi? – namjenski „posudili“ i atomsku glavu za navrnuti na nos svoga interkontinentalnog ili srednjedometnoga balističkog projektila, pa…
Nedavno je baš Sjeverna Koreja izravno prenosila urbi et orbi uspješno eksperimentalno lansiranje svoje interkontinentalne rakete kadre ponijeti nuklearni naboj te, po tradiciji, žestoko zaprijetila „imperijalnom SAD-u“.
(Pred)ratno stanje ludila među globalnim tzv. moćnicima uopće nije za pojmiti ga neozbiljno, smatrati ga tek sofisticiranijom inačicom bivše, je li, hladnoratovske, blokovske tzv. ravnoteže straha između kapitalističkoga Zapada sa SAD/NATO-om na čelu i komunističkog Istoka pod skutima SSSR-a (Rusije)/Varšavskog pakta. Danas su bitno drukčiji vrijeme i uvjeti tzv. praga tolerancije ili izdržljivosti. Svijet jest nerazumnom silom opet uguran u predvorju Trećega (nuklearnog) svjetskoga rata, ali je veliko pitanje sjede li sada u Washingtonu i Moskvi alter ega Johna Fitzgeralda Kennedyja i Nikite Sergejeviča Hruščova? Sposobni koju minutu prije 12 opet spasiti svijet od nuklearnog uništenja. Američkom i sovjetskom lideru se to posrećilo 1962. godine baš za kulminacije tzv. kubanske krize. Par sekundâ prije 12 stekla se kritična količina svijesti i savjesti dvojice gazda globalnog mira, što sada ne mora biti slučaj.
Titova je globalno respektabilna država tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti, tada predvodnica Pokreta nesvrstanih i tzv. Trećeg svijeta, svjesna mogućih nuklearnih katastrofa, prionula obaveznoj gradnji atomskih skloništa u višestambenim zgradama u svim velikim i većim gradovima. Kasnije je to stalo i sada imamo što imamo, pardon što – nemamo. Pa, bude li stani-pa’ni, rekli bi jarani, kom’ pita, kom’ tepsija.
Nakon što je tzv. slon u staklariji Donald John Trump republikanski drčno 5. studenoga 2024. uvjerljivom predsjedničkom pobjedom očitao izbornu lekciju demokratskom tandemu izgubljenom u prostoru i vremenu gazde Bijele kuće na odlasku Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. i aktualne američke potpredsjednice Kamale Devi Harris – očekivano – svijet je na trenutak ostao bez daha, uključivo HDZ-Plenkovićevu vlast. Priljepnički navezanu na NATO i Bruxelles. Što sada s ukrajinskim ratom koji je Trump najavio okončati “za 24 sata“, što s NATO-om u kojemu 21 od 32 članice ne izdvaja najmanje dva posto BDP-a za obranu (Trumpova još prvomandatna direktiva), što s ratnohuškačkim odnosom prema Kijevu i što s tzv. sankcijama prema Ruskoj Federaciji! Koje su, je li, bacile Stari kontinent na inflatorna/recesijska, prehrambena te energetska koljena, što je novu/staru Europsku komisiju i novu/staru predsjednicu Von der Leyen stajalo najmanje eurozastupničke potpore u prošlih 10 godina.
U međuvremenu, dementni je Biden – krajnje bezobrazno i neodgovorno prema globalnomu miru i sigurnosti! – nasapunao predsjedničku dasku nasljedniku u Bijeloj kući (na dužnosti od 20. siječnja 2025.) time što je dopustio ukrajinskoj vojsci gađati ciljeve duboko u Rusiji američkim dalekometnim balističkim projektilima ATACMS (domet do 300 km) i britansko-francuskim Storm Shadowima (domet do 249 km, lansiraju se iz zraka), na što je Rusija odgovorila još snažnije. Eksperimentalnim hipersoničnim projektilom srednjeg dometa „Orešnikom“ (Lješnjak), koji može ponijeti 16 nuklearnih glava i za koji ni Zapad niti itko na svijetu još nema odgovarajuću obranu. U slučaju nuklearnog punjenja, nikakva atomska skloništa, kamoli podrumsko-garažne i slične protunuklearne improvizacije, ne mogu sačuvati žive glave čak ni štakorima, pa…
Lansiran s udaljenosti cca 300 kilometara, „Orešnik“ je doletio do mete u Ukrajini za četiri i pol minute. Recimo, Berlin bi pogodio za 11, a London za 17 minutna. Praktično, nema mete u Europi – za interkontinentalnu verziju ni u SAD-u, i šire – koju „Orešnik“ ne može dosegnuti ni sustava protuzračne obrane koji ga može presresti/uništiti prije no što pogodi cilj. „Orešnikov“ odgovor na ATACMS-e i Storm Shadowe zasad je bio samo konvencionalnim „diskursom“, uz najavu iz Moskve da će u skladu s tzv. novom nuklearnom doktrinom – koju je predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin dao pofriškati netom pošto je otkriveno da je SAD otvorio raketnu bazu u Redzikowu (sjeverna Poljska, na Baltiku) kao „dio NATO-ovog protubalističkog štita ‘Aegis Shore’ (Kopneni štit)“. Rusija smatra bazu u Redzikowu „provokacijom, korakom bliže izravnomu nuklearnom sukobu s NATO-om, potkopavanjem strateške stabilnosti“ i „prioritetnom metom“.
Nova nuklearna doktrina, je li, podrazumijeva i ruski nuklearni odgovor na svaku metu u nenuklearnoj zemlji koja napadne Rusiju uz pomoć i oružjem neke nuklearne sile, odnosno nuklearni napad na svaku zemlju članicu NATO-a, ako Moskva procijeni da je ozbiljno ugrozila „nacionalni integritet i teritorijalnu cjelovitost Ruske Federacije“. To se sada upravo događa. Bidenovo dopuštenje Kijevu da dalekometnim raketama, ali i specijalističkim udjelom vojnih „savjetnika“ i obavještajnom logistikom triju NATO-ovih moćnih zemalja, svih triju nuklearnih sila – SAD, Velika Britanija i Francuska – nedvojbeno je prijestup preko tzv. crvene crte u eskalaciji ukrajinskog rata prema nuklernom armagedonu. Treći svjetski rat ne može imati pobjednika, ali proratno ludilo često nema ručnu, pa…
Na svaki žešći udar s proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada po dubini Ruske Federacije uslijedit će još žešći protuudar, još ubitačnijim i još neupotrijebljenim oružjima i tomu neće biti kraja. Nikakav „plan pobjede“, poraz Rusije bilo gdje ne dolazi u obzir ne samo zato što se u šaketanju zeke i medvjeda u ukrajinskom oktogonu unaprijed znâ tko će koga nokautirati već i zato što je SAD itekako svjestan da Rusija – zbog reda i mira u globalnoj kući – ne smije, ako uopće i može/treba biti pobijeđena u Ukrajini. A što ako Putin, protivno uvjerenju hlebinaca na Zapadu i šire, pa i u RH tipa stanovitog Ivice Mandića s Nove TV, ipak ne blefira,!? Te naoruža nuklearnim glavama neki sljedeći „Orešnik“!? Tko je taj koji će se to usuditi ići provjeriti!? In vivo! Rizikovati kako sljedeće povlačenje okidača u ruskom ruletu neće biti – smrtonosni pucanj u sljepoočnicu čovječanstva!?
Bivši HDZ-ov ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač ustvrdio je u HTV-ovu „Studiju 4“ da se to ne bi usudio, jer je „Putin to spreman učiniti bude li izazvan. Njega treba shvatiti ozbiljno. Da je ‘Orešnik’, lansiran na ukrajinski Dnipro, nosio atomske glave i pogodio Kijev, Kijeva više ne bi bilo“. Nikakva atomska skloništa ne bi pomogla. Svijet je vidio snimke serije jezivih uzastopnih bljeskova nad noćnim Dniprom kad se „Orešnik“ okomio na grad, a bolje je i ne misliti na to što bi se dogodilo ljudima, zgradama i infrastrukturi da je bljesnula i samo jedna nuklearna glava svojom temperaturom s površine Sunca (5500-6000° C). „Podatak da su Rusi pola sata prije lansiranja ‘Orešnika’ na Ukrajinu obavijestili o tomu Amerikance“, tvrdi Kovač, „upućuje na postojanje ‘crvene linije’ komunikacije (baš kao za kulminacije tzv. kubanske krize, op. a.) među dvama ministarstvima obrane, jer obje strane imaju strateški interes – izbjeći eskalaciju.“ Valjda i nuklerni rat u kojemu neće biti pobjednika?
„Dio zemalja EU-a je zahvatila psihoza nakon demonstracije ‘Orešnikove’ moći, strah od nuklearnog udara Rusije i preventivno su počele opremati skloništa za zlu ne trebalo, a u Hrvatskoj je svaki put bilo smiješno kad se spominjalo civilnu zaštitu“, ustvrdio je stručnjak za sigurnosne politike Pavle Kalinić u HV-ovu „Studiju 4“. A onda je prestalo biti smiješno kada je zavladala pan/epidemija korone, pa Zagreb i Baniju s okolicom udario razoran potres. „U Zakonu o civilnoj zaštiti su preskočena skloništa, jer su ljudi što su ga pisali zaključili da u Europi više nikad neće biti rata niti postoj kakva opasnost“, komentira Kalinić. „Imamo stara skloništa (cca 1000 samo u Zagrebu, najveće je 350 metara tunela Grič za cca 2000 ljudi, op. a.), ali ih treba urediti, treba imati rezerve hrane, vode, kemijske WC-e, filtre… Nijedno nije spremno primiti ugroženo stanovništvo.
Ne bi bio nikakav problem osposobiti skloništa, uložiti stanovita sredstva, staviti balistička vrata, kemijske WC-e, filtre i sve što treba za sigurno klanjanje ljudi u garažama, podrumima, etc. u cijeloj zemlji. Međutim, dođe li uistinu do totalnoga nuklearnog udara, onda je sve to uzaludno, jer će rijetko tko preživjeti u toj kataklizmi. Kada je počela korona, RH je imao rezerve hrane za 28 dana, a trebao je imati za četiri-pet godina prehraniti sve svoje žitelje. Za vrijeme djelovanja Ureda za upravljanje hitnim situacijama (u Zagrebu gradonačelnika Milana Bandića ga je vodio Pale Kalinić, op. a.), u nekim školama i javnim ustanovama su održavane vježbe evakuacije građana u slučajevima elementarnih i općih opasnosti i ugroza, i mnogi su se bunili protiv toga.“
Poslije je to prestalo. Sudeći po neugodnim iskustvima iz 1991./1992. godine i svako malo sirena za opću opasnost u Domovinskom ratu, ne može se ni pretpostaviti kakav bi kaos nastao i vjerojatno žrtve među civilima da se, nedajbože, oglase sirene za opasnost od – nuklearnog udara. Ako bi se uopće stigle oglasiti!? „Europa je američka kolonija“, otkriva Pavle Kalinić toplu vodu u odnosu na činjenicu koliko se Unija bila zamjerila nuklearnoj Moskvi za američke babe zdravlje da je postala prioritetnom metom odmazde. Uključivo majušnu i nejaku Bijednu Našu, čiji premijer Andrej Plenković – vojni apstinent zbog „anemije“, sic transit – slovi kao jedan od ratnohuškačkih jastrebova tipa Emmanuela Macrona.
„Europa ne može učiniti ništa bez SAD-a. Što se tiče Macrona i njegovih ideja (jedna je i slanje europske vojske boriti se protiv Rusije u Ukrajini, op. a.), preporučio bih takvim ‘talentima’ u visokoj politici da pročitaju kako se proveo Napoleon kada je krenuo na Moskvu.“ Korisno je čitati i povijesne dokumente o tomu kako se u tzv. najunosnijoj nekretnini na svijetu (dvostruki dr. sc. Slavko Kulić) bio proveo Führer s operacijom „Barbarossa“. Da se ne ide dalje i šire u povijest ratovanja ktualno, je li, pojedinačno najmoćnije nuklearne zemlje na svijetu.
Da su zemlje EU-a što sada vidljivo paničare od straha zbog mogućih nuklearnih „Orešnika“ i odmazde inih čuda inovativne ratne tehnologije na svom tlu ulagale samo promil, koliko nisu, mirotvorne pameti, političke razboritosti i novca u pregovore, dogovore i suradnju radi rješavanja, je li, možebitnih problema – ne toliko Ukrajine i Ruske Federacije koliko proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada i postsovjetskog Istoka, uključivo Putinove tzv. saveznike/partnere (Kinu, Sjevernu Koreju, Iran, etc.) – tko bi danas uopće bio prisiljen nemirno spavati zbog straha od A-smrti!? Imao atomsko sklonište ili ne imao.
