Voltaireu


Ljudska bića međusobno povezuju i razdvajaju čitavi svjetovi stvoreni u njima i izvan njih, a koji čine složenu hijerarhijsku socijalnu strukturu, avanturistički izgrađenu uz pomoć istraživačkih aktivnosti. Bog (nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine), drugi ljudi, prilagođena priroda, umjetnost, predmeti, novac... i zarazne bolesti spajaju i razdvajaju primate na najvišem stupnju evolucije.

Čovjek, po biološkoj definiciji, ima uspravno tijelo, koje mu oslobađa gornje udove za baratanje predmetima, i veoma razvijeni mozak. Ali, ulaskom u supermarket pojavljuju se dramatske komplikacije i prikrivene implikacije. Čovjek se majmunski pogne do visine metalnih kolica, a mozak mu se smanji. To se zove involucijska pretvorba čovjeka u potrošača, vješto dirigirana od strane marketinško-trgovačkih manipulatora. Supermarketi su arhetipski neistraženi otoci oceana konzumerizma, a u kategoriji amorfnih potrošačkih naseljenika trgovačkog raja obuhvaćeni se pripadnici svih društvenih slojeva koji se na koloniziranje pozivaju putem letaka.

Zanima nas trenutak kada hipnotizirana gomila u vidu slinavobrižnih kupaca u svom i u interesu vlastite obitelji, ili zbog daljnje preprodaje, grabi metalna kolica. Zanima nas posljedice jednog detalja neprestajućeg stampeda. Naime, bez svjesne nakane oni svojim rukama koje su do tada bile na volanu ili na guvernali bicikla stišću kolica na kojima je ljigav puževski trag prethodnika, natopljen stotinama milijuna bakterija i virusa. Dok poput linijskih brodova koriste vatrenu moć pustošenja gondola lijevo i desno, dok nemilice uživaju u punjenju kolica plijenom, odigrava se socijalni kontakt desetina kupaca razmjenom  bakterijskih vrsta i virusa, razmjenom dokaza o prljavom životu mušterija buljavih od traženja robe na akcijama. (Sebe konja za prodajne akcije dajem!) Ruke bi trebalo prati i prije i poslije bitaka za provijant. To se zove profilaksa. No, zdrav razum je sporedan u odnosu na spontanost i nekontrolirani užitak trošenja. Posljedice nisu nimalo ugodne – prenošenje zaraznih bolesti.

Da kolica znaju pričati tko je sve razmijenio (dao i primio) zaraznu pogibelj posredstvom njenih ručki za uzgoj, mogle bi se saznati zanimljive priče. Evo jednog mogućeg izvješća samo jednih sveznajućih kolica.

Ljude koji me guraju i ispunjavaju  u  smislu svrhe mog postojanja dovela je ljubav – prema kupovini. Ljubav istovremeno nježna i agresivna, tješiteljica frustracija, vladarica novčanika, duša smisla postojanja, uzrok užitka koji prozvodi neugodne posljedice.
Prvo me je iz parkirališta za kolica izvukla kućanica Kata. Imala je herpes na genitalijama, a dobila ga je od muža, montera na radu u Njemačkoj, koji joj se zaklinjao da u životu nije imao odnose s nekom drugom. Potom me je prihvatio krmeljivi mladić koji nije oprao ruke poslije velike nužde. Na red je došao poznati brodski odvjetnik, koji je bio zaražen triperom, a dobio ga je od kolegice koja ga je potražila od suca, koji ga je stekao od supruge, kojoj je spolnu bolest prenio majstor za hladnjake, koju mu je dala zaposlenica u županiji, koja je gonoreju zaradila od viđenog novinara, koji ju ima zahvaliti Janu, šarmantnom turistu iz Požege, a koji ga je naslijedio od prijatelja slikara iz Zagreba, a ovaj od mlađahnog konobara sa špice. Iza njega je došla razvedena Seka i gurala me do delikatesa. Odnijet će ih do svoje nezasitne partnerice Mice, bez pranja ruku raspakirati nareske, i nježno joj staviti komadić u napućena usta. A Mica ima sestru na blagajni supermarketa... i oboljet će od...


Ljubav povezuje. Ljubav će razdvajati. Posrednici nemaju utjecaja!