Očito, kap koja je prelila čašu tolerancije osobe koja anonimno komentira bila je urednička odluka da objavi komentar isto tako anonimnog komentatora Sokrata kao članak, jer... zbog svoje argumentacije i načina zaslužuje uvrštavanje u članke i redovno objavljivanje. Fridag potpuno zanemaruje izraženu namjeru u napomeni da se ponovnim objavljivanjem očekuje obnavljanje rasprave o tvrdnjama Slavice Lemaić. Stoga sbperiskop postavlja isto isto pitanje kao Sokrat: “Pitam vas sve zašto Duspara ne reagira na ovaj Slavičin tekst ako Slavica laže?”
Pažljiviji čitatelji primjetit će da fridag Sokratu odgovara neizravno, posredno zapravo (ne kaže, na primjer, Sokrate, tanak si, nego, tanak nam je Sokrat), ali zato izravno pljucka po uredniku, tvrdeći da sam se dobro osramotio i srozao portal dajući istaknuto mjesto ovakvoj dupeuvlakačkoj pizdariji od komentara.
Nisu mi povod za reagiranje „argumenti“ muškobanjaste i solidno psovački nastrojene fridag, već su me na na uzvrat ponukale dvije njezine konstatatacije i jedno njezino pitanje. Odgovaram, jer fridag predstavlja temeljito raspižđenu manjinu koja je odlučila generalno podcijeniti i urednika i portal. Fridag (i kolege) je imala očekivanja koja urednik nije mogao isporučiti njezinoj tankoćutnosti. Dočekala je povod da to i napiše.
Konstatcija prva: Od sve više kolega čujem kako je Periskopu u zadnje vrijeme strašno opala kvaliteta.
Znači li to da je SBPeriskop u neko drugo (prednje?) vrijeme kvaliteta bila po volji razočaranih kolega i iživcirane fridag? Kada je to, prije koliko vremena, kvaliteta bila na razini njihove intelektualne visine? Koji su to bili predvodnički, najuočljiviji (po kvaliteti), autorski tekstovi, članci, postovi koji su predstavljali vrhunac zlatne SBPeriskopove epohe? Kada se to fridag (i kolege) najviše napasala na SBPeriskopovim kolumnističkim livadama bez žičanih ograda, s mogućnošću da se odmah i na licu mjesta komentatorski isflita na način psovački, i generalno nezadovoljna?
Nije jasno fridag i istomišljenicima ni što je SBPeriskop ni što je kvaliteta.
Podsjećam, u nastupnom obraćanju javnosti napisao sam:
SBPeriskop je pokrenut s ambicijom da svojim djelovanjem:
– Poveća koeficijent trenja (frikcije) između slavonskobrodske javnosti i građana i oblika državnog i drugih administrativno-upravnih mehanizama;
– Smanji kulturno-političko kreteniziranje građana Slavonskog Broda.
Trudimo se cijelo vrijeme postojanja djelovati u tom pravcu. Ponekad uspjevamo, ponekad ne. Zar to nije sudbina istinskog novinarstva i smisao ljudskih nastojanja da se stvarnost prevrednuje uz pomoć kritike?!
Ako su ironiziranje i satira machete kojom se na SBPeriskopu ide na najistaknutije vlatoljubce, gradonačelnika i župana, koji živote građana drže u svojim šapama, onda smo uspjeli nekoliko puta zasječi njihove duge prste. Tko to još radi ovdje i danas? Što očekuje fridag? Da popustimo u zamahivanju, ili da još više naoštrimo machete?
Kvaliteta u filozofskom smislu označava svojstvo, osobinu, određenost nekog predmeta i pojave po kojoj se razlikuju od nekog drugog predmeta ili pojave, ili od predmeta i pojava promijenjenih u odnosu na same sebe. Koja je to određenost pojave koja se naziva SBPeriskop? Koja je to internetska referentna grupa novinarske kvalitete?
Ne očekujem odgovor od fridag koja se držala tradicionalne razdiobe sudova po kvaliteti i izrekla negativan sud, a da uopće nije uspoređivala. Preteško je to za nju. SBPeriskop ima podrivačku kvalitetu koja ljubiteljima vlasti može postati nepodnošljiva. Istine koje su brodskoj i hrvatskoj javnosti servirane od strane političara kao jela s ludim francuskim nazivima, pokazujemo da su političke pomije. SBPeriskop, u tom smislu, ima veliki potencijalitet.
Konstatacija druga: Da (kolege, napomena autora) više nemaju ni volje ni potrebe redovito posjećivati vaš portal.
Umalo da nas fridag nije proglasila ozloglašenim portalom koji kvari djecu i omladinu. U grčko doba bili bi zbog toga prisiljeni popiti kukutu. Fridag je pokušala sitnokriminalizirati izražavanje mišljenja. Hoće li ubuduće otvoriti SBPeriskop, hoće li pročitati tekstove koji su sve, samo nisu banalni- od volje je i njoj i njenim kolegama. Hladan pekmez na kruh se ne može namazati. Nije se promijenilo agregatno stanje SBPeriskopa, nego stanje duha fridag i kolega. Oni su kao zasićeni vrhunskim konditorskim proizvodima, kolumnističkim melangeom i avanturom istraživanja s pomoću vlastite samostalnosti, volje i znanja. Vratite se, onda, komercijali, tamo gdje pripadate, i cuclajte svako jutro svilene bombone lokalnih news portala! Ne zadržavam vas. Sloboda je. Bye, bye!!
Pitanje: Što se to događa?
Ovakav kakav je, magazinski strukturiran, s tekstovima u kojima se zbilja promišlja, SBPeriskop nema neke velike komercijalne potencijale. U neformalnj skupinici preživjelih autora nema reportera, ne prati se rad darežljivih stranaka, ne uvlači se nikome. Najuporniji pišu pod svojim imenom, ne skrivaju se iza nickova i defetistički ne palamude kako pisanje (više) nema smisla. Dakle, događa se to da smo sve jači, jer treba biti prokleto izdržljiva zvijer i pisati svaki dan, svaki tjedan. A bit će, nadamo se, i novca. Naš kompas na putovanju prema novim izazovima pokazuje sjever boljeg društva.