Opsjednutost masovnih medija engleskom kraljevskom obitelji, zaluđenost brojnih pripadnika malograđanske publike tom gospodom i gospođama plemenitog roda, one publike koja se utapa u moru žutila, uz orgazmičke krikove i titanik-glazbu, poprima sve razmjere pandemije, epidemije ogromih razmjera. Zarazna bolest o kojoj se širi sve više informacija, a koja naizgled ima sve manje smisla, zahvatila je, treba još jednom istaknuti, uz asistenciju mainstream medija, cijele kontinete, cijeli svijet, naš veliki, ograničeni svijet. Milijuni su narkomanski navučeni na svakodnevno praćenje događaja, koje, uz pomoć moćnih piarovskih tehnika, svojim postojanjem i dramatičnim odsustvom dodira s bilo čime što je korisno, vrijedno i poučno, produciraju spomenuti najveći poznati paraziti u svemiru (Parazit. Definicija:1. biol. organizam (životinja ili biljka) koji živi na površini ili u tijelu drugoga organizma i iz njega crpi sastojke koji su mu nužni za prehranu; nametnik; 2. pren. onaj koji živi od tudeg rada, koji živi na tuđi račun; muktaš, gotovan.)
Meghan Markle, najnoviji je lik englesko-kraljevske sapunice, s novim sisaljkama pažnje i novca, čiji svaki osmijeh, potez i svaka krpica koju (ne)odjene, plijeni pažnju gladne publike, modnih stručnjaka koji u svemu vide platformu za svoja lažnostilistička iživljavanja, kraljevskih povjesničara koji se bave banalnostima o porijeklu ove americke glumice, i psihologa koji pišu o govoru njenog tijela, značenju i značaju svađica sa šogoricom i nezadovoljstvima kraljice Elizabete II same. Naslovi govore puno. Treba samo u internetske pretraživače ukucati njeno ime i prezime i dobit će se stotine tisuća naslova. Narativ za puk, poput glomaznog smeća zatrpava vidike. I sami smo ukucali. Nije za povjerovati što tu sve nema. ONI, mediji i paraziti, recipijente doživljavaju kao idiote!
Mediji, bez jednog jedinog kritičkog i (auto)ironijskog odmaka od onoga i onih o čemu i o kojima izvještavaju, otvoreni su kanali za nadiranje kulture laži, parodije elegancije, degradacije i devastacije kulture kao ukupnosti materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti, što ih je stvorilo čovječanstvo. Uvjereni da su transmisija sjaja epohe, mediji zapravo, pišući o engleskoj kraljevskoj obitelji, u dosluhu s njom, naravno, pokazuju njenu bijedu, površnost, najvaljujći potpuni sumrak istinskih vrijednosti. Zabava dominira doprinoseći ubrzanju kraja svijeta kakvog poznajemo.
Sukladno svojoj biti- sudjelovanju u proizvodnji masovne, planetarne kulture, mass media inaugurira zabavu kao predvodnika kulturnih tendencija, jer zabava na najbrži način izaziva emotivne i psihomotorične reakcije primatelja poruka. Sugestije koje su utkane u obavijesti, vijesti, novosti, sadržaj koji se po kome prenosi ili šalje, imaju presudan utjecaj na donošenje odluka, poput hipnotičkih zapovijesti takoreći. Ipak, pred modernim circenses, stoji, piše Dragoš Kalajić, Platonov herald koji vječno poručuje našim mislima i snovima: „Evo početka novog ciklusa koji donosi smrt ljudskom rodu. Demon neće vas izabrati – vi ćete izabrati demona! Krivica je onoga koji bira. Bog je nevin!“ Nije problem toliko u kontroli fantazma-sadržaja mass media, o čemu govori Eco, nego u slabosti čovjeka, sklonog prostotama, nepripremljenog, na putu prema transformaciji u karikaturu. Na degeneraciju utječu mediji, ali na izopačenje čovjeka puno više utječe gubitak unutarnjeg principa vrednovanja- humanitas. Moderni čovjek je postao plijen straha, panike i inferiornih psihizama. Mass media je samo sredstvo zamjenjivanja svjetla čovječnosti u polumrak ovisnosti. Instrumentalizirani masovni mediji imaju oslabljenu i podatnu metu- čovjeka razoružanog od morala i dosljednosti, spremnog na poslušnost, razbijenog u komadiće, patološki uplašenog neizvjesnošću, oduzete potrebe da koristi načelo sumnje u borbi za vlastite iluzije. Masi i ostacima njene egzistencijlne samobitnosti, zaključuje Kalajić, pomoću podsmijeha intelektualaca i manipulacija eksploatatora, oteta je iluzija dobrote, ljepote i istine. Umjesto afirmacije vlastitih vrijednosti „organskog naroda“, masovni mediji ga rastaču, vraćajući mu za vjernost kič- priču o engleskoj kraljevskoj obitelji. I tako je moderni čovjek dobio alternativu. Umjesto jasnih ideja- banalnost. Umjesto realnosti i brzine reagiranja- introspekcije, testiranja, odlaganje odluka, permisivnost, divljenje parazitima koji su engleski (turistički) brand. Moderni čovjek iz usamljene gomile, glina je koju lukavi gospodari mijese su pomoć oklagije mass media. Mijesiti, znači ravnati... zaglupljivati. Otpor navođenim projektilima medija u koje spadaju stupidarije o engleskoj kraljevskoj obitelji, uz pomoć obnove humanitas- jedino su rješenje
Meghan Markle, najnoviji je lik englesko-kraljevske sapunice, s novim sisaljkama pažnje i novca, čiji svaki osmijeh, potez i svaka krpica koju (ne)odjene, plijeni pažnju gladne publike, modnih stručnjaka koji u svemu vide platformu za svoja lažnostilistička iživljavanja, kraljevskih povjesničara koji se bave banalnostima o porijeklu ove americke glumice, i psihologa koji pišu o govoru njenog tijela, značenju i značaju svađica sa šogoricom i nezadovoljstvima kraljice Elizabete II same. Naslovi govore puno. Treba samo u internetske pretraživače ukucati njeno ime i prezime i dobit će se stotine tisuća naslova. Narativ za puk, poput glomaznog smeća zatrpava vidike. I sami smo ukucali. Nije za povjerovati što tu sve nema. ONI, mediji i paraziti, recipijente doživljavaju kao idiote!
Mediji, bez jednog jedinog kritičkog i (auto)ironijskog odmaka od onoga i onih o čemu i o kojima izvještavaju, otvoreni su kanali za nadiranje kulture laži, parodije elegancije, degradacije i devastacije kulture kao ukupnosti materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti, što ih je stvorilo čovječanstvo. Uvjereni da su transmisija sjaja epohe, mediji zapravo, pišući o engleskoj kraljevskoj obitelji, u dosluhu s njom, naravno, pokazuju njenu bijedu, površnost, najvaljujći potpuni sumrak istinskih vrijednosti. Zabava dominira doprinoseći ubrzanju kraja svijeta kakvog poznajemo.
Sukladno svojoj biti- sudjelovanju u proizvodnji masovne, planetarne kulture, mass media inaugurira zabavu kao predvodnika kulturnih tendencija, jer zabava na najbrži način izaziva emotivne i psihomotorične reakcije primatelja poruka. Sugestije koje su utkane u obavijesti, vijesti, novosti, sadržaj koji se po kome prenosi ili šalje, imaju presudan utjecaj na donošenje odluka, poput hipnotičkih zapovijesti takoreći. Ipak, pred modernim circenses, stoji, piše Dragoš Kalajić, Platonov herald koji vječno poručuje našim mislima i snovima: „Evo početka novog ciklusa koji donosi smrt ljudskom rodu. Demon neće vas izabrati – vi ćete izabrati demona! Krivica je onoga koji bira. Bog je nevin!“ Nije problem toliko u kontroli fantazma-sadržaja mass media, o čemu govori Eco, nego u slabosti čovjeka, sklonog prostotama, nepripremljenog, na putu prema transformaciji u karikaturu. Na degeneraciju utječu mediji, ali na izopačenje čovjeka puno više utječe gubitak unutarnjeg principa vrednovanja- humanitas. Moderni čovjek je postao plijen straha, panike i inferiornih psihizama. Mass media je samo sredstvo zamjenjivanja svjetla čovječnosti u polumrak ovisnosti. Instrumentalizirani masovni mediji imaju oslabljenu i podatnu metu- čovjeka razoružanog od morala i dosljednosti, spremnog na poslušnost, razbijenog u komadiće, patološki uplašenog neizvjesnošću, oduzete potrebe da koristi načelo sumnje u borbi za vlastite iluzije. Masi i ostacima njene egzistencijlne samobitnosti, zaključuje Kalajić, pomoću podsmijeha intelektualaca i manipulacija eksploatatora, oteta je iluzija dobrote, ljepote i istine. Umjesto afirmacije vlastitih vrijednosti „organskog naroda“, masovni mediji ga rastaču, vraćajući mu za vjernost kič- priču o engleskoj kraljevskoj obitelji. I tako je moderni čovjek dobio alternativu. Umjesto jasnih ideja- banalnost. Umjesto realnosti i brzine reagiranja- introspekcije, testiranja, odlaganje odluka, permisivnost, divljenje parazitima koji su engleski (turistički) brand. Moderni čovjek iz usamljene gomile, glina je koju lukavi gospodari mijese su pomoć oklagije mass media. Mijesiti, znači ravnati... zaglupljivati. Otpor navođenim projektilima medija u koje spadaju stupidarije o engleskoj kraljevskoj obitelji, uz pomoć obnove humanitas- jedino su rješenje
