Kada se ciljevi neke politike (uređivanje odnosa među institucijama, definiranje društvenih projekta) ne mogu postići na uobičajeni način – ispod stola, dogovorima uskih grupa od međusobnog povjerenja, iz čega su isključeni mediji i javnost kojima se, uglavnom, post festum podijele ušminkani zaključci, protokolarni obrasci i cirkulari o kompromisima dovedenih do operativnosti – političari pribjegavaju drugim sredstvima ostvarivanja svojih interesa i demonstiranjaa nadmoći
Tako Pero Ćosić, šef HDZ-a Brodsko-posavske županije i zastupnik u Saboru, i Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskog Broda, šalju jedan drugom otvorena pisma, u ime građana, u ime svoje pravde i istine, u ime lokalnih zajednica koje kao njihovi izabrani funkcionari zastupaju, a u vezi problema oko vodocrpilišta u Sikirevcima. Sudar dvije lokalne političke veličine (skraćeno: lopov) koje godinama bez ikakve konkretne odgovornosti, poput feudalnih gospodara, nadziru i upravljaju ovdašnjom kadrovskom, kulturnom, gospodarskom, prosvjetnom i komunalnom situacijom, po mnogim financijskim pokazateljima u fenjeraškoj županiji, i u gradu izmučenom besperspektivnošću - ovoga puta nikoga nije posebno uzbudio. Njihova baražna paljba i baražni baloni očekivano nisu doprinijeli da se na samom tlu interesni rovovi pomjere ni za jedan jedini milimetar. Dapače, ušančeni na svojim pozicijama, oni se ne osvrću na gruvanje argumenata protivničkih zaprečnih kanonada. Pokazali su dečki mišiće i višak testosterona, ali ne i pamet koja se očituja kao sklonost prema kompromisu.
Zapravo, ne zanima me ovoga puta meritum problema, nego tko je njima dvojici sastavio/napisao otvorena pisma, i zašto nije reagirao SDP-ovac Stribor Valenta, predsjednik Gradskog vijeća grada Slavonskog Broda.
Prvo, evo njihovih otvorenih pisama:
Reagiranje Pere Ćosića
Gradonačelnik Mirko Duspara odgovorio: Gospodine zastupniče Ćosić, mi smo na suprotnim stranama
Bolji poznavatelji stilskih karakteristika rečenih otvorenih pisama, njihove kompozicije i načina upotrebe argumentacije, odlučno tvrde da ih ni jedan ni drugi autor nisu samostalno napisali. Uz pomoć svojih piarova, suradnika i možebitnih šaptača sa strane, poslali su jedan drugom i svima ostalima poštu punu tuđeg perja. Nešto malo se razumijem u odlike književnog stila - karakterističan odabir i način uporabe stvaralačkih postupaka i stilskih izražajnih sredstava u oblikovanju književnoga teksta, pa mogu zaključiti da se radi o solidnim uradcima koji vješto imitiraju karakter i temperament pošiljatelja, i imaju jasne dokazne linije. Pohvalno.
[caption id="attachment_113536" align="alignnone" width="460"] Stribor Valenta[/caption]
Prisjetimo se, u povodu angažmana stručnjaka kod oblikovanja navedenih otvorenih pisama, jednog drukčijeg stila, stila rada aktualnog predsjednika GV-a grada Slavonskog Broda. U smislu reagiranja na neke točaka dnevnog reda na posljednjoj, šestoj sjednici Gradskog vijeća, održanoj 29. siječnja, diskutirala je nezavisna vijećnica Slavica Lemaić kako bi doprinijela što boljim rješenjima i odlukama. Za raspravu se ozbiljno i s razumijevanjem priprema. U nakani da iznese što više prijedloga i argumenata, ili kao kritiku prijedloga odluka ili kao obranu svojih kontraprijedloga/amandmana, ona na sjednici ponekad čita svoje rasprave. Predsjednik GV- a to joj, pročulo se po Brodu, zamjera i imputira da nije sama napisala tekst rasprava odnosno javno ju sramoti obrecavajući se da koristi znanje drugih i da nije u stanju svoje rasprave reći „iz glave“. Da, da, ovo treba pročitati još jednom kao opis nedopustive torture od strane predsjednika na koju nitko od prisutnih nije reagirao. Da je vijećnica lupetala i da je povlađivala gradonačelniku, nitko se ni osvrnuo ne bi, a predsjednik bi joj se na kraju rasprave zahvalio biranim riječima. Ovako, pokazavši nabrušenost, znanje, otvorenost, polemičnost i kritičnost u iznošenju dokaza za svoje tvrdnje, ona se proziva kao plagijator. Kao da je sramota konzultirati eksperte za pojedina pitanja o kojima se raspravlja. A upravo je obratno.
Zanima nas, stoga, hoće li Stribor Valenta javno prozvati gradonačelnika Dusparu, partnera u gradskoj vlasti, zato što je za svoje komponiranje otvorenog pisma saborniku Ćosiću, potražio pomoć od eksperata, a što je sasvim u redu? Nestrpljivo čekamo njegovu reakciju na gradonačelnikovo prisvajanje tuđih prednosti. Bilo bi to, ako ništa drugo, dosljedno. Ili se kod njega radi o dvostrukim aršinima?