Sve će nas nešto Crno i Okrutno zgnječiti,

i mi ćemo svi pasti.

O, iz toga nikad ne ćemo izrasti,

od toga nas nitko neće izliječiti,

sve će nas nešto Crno i Okrutno zgnječiti,

nas,

koji ginemo danas.

 

U krvavom sarkazmu maglenoga dana

duša nam plače

i polumrtva ganja vjetrenjače.

Mi bijemo kopljem nešto čega nema,

a kad je fenjer laži već prestao da svijetli,

mi gledamo jasno, i strah nas je umrijeti.

I tako smo onda kô oklop rodili boga i glazbu.

 

Zaludu Budha, Hristos, Mahler i Skrjabin,

nas kaos melje lud, strašan i vječit.