Suradnja slavonskobrodske organizacije SDP-a i udruge „Pravaš“ na čijem je čelu gradonačelnik dr. Mirko Duspara, pred očima javnosti odvija se u Gradskom vijeću na primjerno usklađen način, a naziva se i tehničkom. Suradnja koja je na početku zbog nejasno dogovorene namjene i svrhe, od strane oporbe i političkih puritanaca viđena i doživljena kao prljavi, politikantski, mjesni incindent, narasla je, po službenim tumačima s obje strane, u nacionalnu, potpuno svjetlu i čistu kao suza, mogućnost za koaliciju kojom bi SDP demonstrirao svoju političku širinu, a gradonačelnik želju za kontinuitetom realizacije infrastrukturnih projekata.
Zašto nitko nije iznenađen, zabrinut ili revoltiran ovom praktičnom negacijom političkih i ideoloških korijena koji su za oba svoja biračka tijela crpili i transportirali autentično vlastitu, hranjivu tekućinu iz dubina političkih svjetonazora usmjerene na izravno političko djelovanje biračkog tijela za vođenje izbornih bitaka za sigurnu budućnost grada? Iako je na djelu neka druga, ali najavljivano očekivana, (al)kemija, stvaranje neobičnog političkog pripravka, koalicije odnosno saveza socijaldemokrata i pravaša radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, premda se radi o svojevrsnoj koalgulaciji ideja, smionosti i demokratičnosti u aktivnostima članstva, makar to znači usporavanje protoka čistih, brzih stranačkih sokova od samih korijena njihovog postojanja – nitko nije skeptičan, a da o osuđivanju čina zbližavanja antagonističkih pozicija na ideološkom spektru, i ne govorimo? Na djelu je, dakle, zgrušavanje vizionarske, kompetitivne političnosti zarad miopijske koristoljubive fiksacije svakodnevnim i kratkoročnim. Nitko nije iznenađen, jer su građani naviknuli, kao magarci na batine, na beščašće i besramnost kao manifestacije vrhunske snalažljivosti u polju vršenja političkih utjecaja. Građani šute i uče od mahera prevare kako preživjeti. Već sada se može naslutiti kakve će sve opravdavajuće spinove, preko svojih vjernih i plaćenih medijskih pouzdanika lansirati obje strane, spinove u smislu face liftinga nakaznog perverznog lica koalgulirane smjese. Bit će to zatezanje kože na njuški prijeteće frankensteinovske životinje da bi dobila ljudski izraz. Zalud, jer, neizbježno, ćud zvijeri će ostati.
Za buduće koalicionare njihovi članovi i birači su pigra massa koju će se homogenizirati na svojim stranačkim praktikumima u političkom laboratoriju, ulijevanjem u šuplje glave konstatacija o solidarnosti kako je to, na primjer, jedan od sigurnijih načina zapošljavanja njihove djece. Zastrašujuća je sposobnost stranaka i političkih udruga da apsorbiraju unutarnji bunt članstva spram vodstva, i da isprovociraju bunt spram stranaka s deklatorno suprotnim ideološkim predznakom. U konkretnom slučaju, ponavljamo, eventualni bunt članstva SDP-a i "Pravaša" spram vodstva ujedinjenih stranaka, bit će također apsorbiran. Stranački inženjering javnog mijenja destruira koheziju ljudi oko osnovnih načela političke kulture. Političke stranke su istovremeni opresivni producenti malodušnosti i bahati ponuđači nade na način njihov koji pasivizira vlastito članstvo.
Stvaranjem ovakve koalicije radi sačuvanja vlasti, SDP će definitivno zabiti čavao u lijes dugogodišnje transformacije vlastite tradicionalne ljevičarske ideologije. Mrtva je vjerodostojna tradicija, živjela kompilacija ideologija i praktično negiranje vlastitosti poradi privilegiranih zastupničkih mjesta u Saboru! Pričama o širini svojih političkih pogleda stvaranjem besmislenih politčkih saveza baziranih na prognostičkoj statistici pobjede na izborima, socijaldemokrati ne mogu sakriti da je supstancija njihove politike osvajanje moći po svaku cijenu i ostvarivanje golih interesa. Također, sada je potpuno jasno da je SDP socijaldemokratska partija koja u socijalizmu ne vidi nadu u budućnost, nego u neoliberalnom kapitalizmu.
Lokalne imitacije socijaldemokratskih vođa, klonovi metropolskih lidera, po diktatu dehumaniziranih komesara iz centrale, eksperata za zanemarivanje bitnog, ne shvaćaju da članovi stranke nisu kolekcionari iluzija, da se sloboda ne može izdajati kroz titrave ekrane, proglase, surogate političkog i velike koalicijske priče o infrastrukturnim projektima i zapošljavanju „naših“; mlijeko slobode se pije u dodiru s njenom majkom, samom suštinom života, koja znači, kako kaže Goethe, da dok živiš budeš živ.
I dok budu upravljali Brodom (preko Sabora), dok budu bezbrižno plutali, sljubljeni poput žaba za vrijeme parenja, SDP i Duspara moraju onima koji ih budu poduprli, bez obzira na njihovu mentalnu imobiliziranost uslijed patronizirajuće kolonizacije ljudske samostalnosti i razboritosti, trupama potčinjavanja, predočiti vidljive ciljeve na vidljive načine. Ništa manje.
Zašto nitko nije iznenađen, zabrinut ili revoltiran ovom praktičnom negacijom političkih i ideoloških korijena koji su za oba svoja biračka tijela crpili i transportirali autentično vlastitu, hranjivu tekućinu iz dubina političkih svjetonazora usmjerene na izravno političko djelovanje biračkog tijela za vođenje izbornih bitaka za sigurnu budućnost grada? Iako je na djelu neka druga, ali najavljivano očekivana, (al)kemija, stvaranje neobičnog političkog pripravka, koalicije odnosno saveza socijaldemokrata i pravaša radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, premda se radi o svojevrsnoj koalgulaciji ideja, smionosti i demokratičnosti u aktivnostima članstva, makar to znači usporavanje protoka čistih, brzih stranačkih sokova od samih korijena njihovog postojanja – nitko nije skeptičan, a da o osuđivanju čina zbližavanja antagonističkih pozicija na ideološkom spektru, i ne govorimo? Na djelu je, dakle, zgrušavanje vizionarske, kompetitivne političnosti zarad miopijske koristoljubive fiksacije svakodnevnim i kratkoročnim. Nitko nije iznenađen, jer su građani naviknuli, kao magarci na batine, na beščašće i besramnost kao manifestacije vrhunske snalažljivosti u polju vršenja političkih utjecaja. Građani šute i uče od mahera prevare kako preživjeti. Već sada se može naslutiti kakve će sve opravdavajuće spinove, preko svojih vjernih i plaćenih medijskih pouzdanika lansirati obje strane, spinove u smislu face liftinga nakaznog perverznog lica koalgulirane smjese. Bit će to zatezanje kože na njuški prijeteće frankensteinovske životinje da bi dobila ljudski izraz. Zalud, jer, neizbježno, ćud zvijeri će ostati.
Za buduće koalicionare njihovi članovi i birači su pigra massa koju će se homogenizirati na svojim stranačkim praktikumima u političkom laboratoriju, ulijevanjem u šuplje glave konstatacija o solidarnosti kako je to, na primjer, jedan od sigurnijih načina zapošljavanja njihove djece. Zastrašujuća je sposobnost stranaka i političkih udruga da apsorbiraju unutarnji bunt članstva spram vodstva, i da isprovociraju bunt spram stranaka s deklatorno suprotnim ideološkim predznakom. U konkretnom slučaju, ponavljamo, eventualni bunt članstva SDP-a i "Pravaša" spram vodstva ujedinjenih stranaka, bit će također apsorbiran. Stranački inženjering javnog mijenja destruira koheziju ljudi oko osnovnih načela političke kulture. Političke stranke su istovremeni opresivni producenti malodušnosti i bahati ponuđači nade na način njihov koji pasivizira vlastito članstvo.
Stvaranjem ovakve koalicije radi sačuvanja vlasti, SDP će definitivno zabiti čavao u lijes dugogodišnje transformacije vlastite tradicionalne ljevičarske ideologije. Mrtva je vjerodostojna tradicija, živjela kompilacija ideologija i praktično negiranje vlastitosti poradi privilegiranih zastupničkih mjesta u Saboru! Pričama o širini svojih političkih pogleda stvaranjem besmislenih politčkih saveza baziranih na prognostičkoj statistici pobjede na izborima, socijaldemokrati ne mogu sakriti da je supstancija njihove politike osvajanje moći po svaku cijenu i ostvarivanje golih interesa. Također, sada je potpuno jasno da je SDP socijaldemokratska partija koja u socijalizmu ne vidi nadu u budućnost, nego u neoliberalnom kapitalizmu.
Lokalne imitacije socijaldemokratskih vođa, klonovi metropolskih lidera, po diktatu dehumaniziranih komesara iz centrale, eksperata za zanemarivanje bitnog, ne shvaćaju da članovi stranke nisu kolekcionari iluzija, da se sloboda ne može izdajati kroz titrave ekrane, proglase, surogate političkog i velike koalicijske priče o infrastrukturnim projektima i zapošljavanju „naših“; mlijeko slobode se pije u dodiru s njenom majkom, samom suštinom života, koja znači, kako kaže Goethe, da dok živiš budeš živ.
I dok budu upravljali Brodom (preko Sabora), dok budu bezbrižno plutali, sljubljeni poput žaba za vrijeme parenja, SDP i Duspara moraju onima koji ih budu poduprli, bez obzira na njihovu mentalnu imobiliziranost uslijed patronizirajuće kolonizacije ljudske samostalnosti i razboritosti, trupama potčinjavanja, predočiti vidljive ciljeve na vidljive načine. Ništa manje.
