Nakon što su izabrani predstavnici iz Republike Srpske odlučili bojkotom rada državnih institucija kontrirati izmjenama kaznenog zakona koje predviđaju sankcioniranje onih koji veličaju ratne zločince ili pak negiraju genocid, Milorad Dodik usijao je situaciju – Narodna skupština manjeg entiteta donijela je zaključke kojima se povlači suglasnost na prenošenje ključnih obrambenih i pravosudnih ovlasti s entitetske razine na državu, čime je ustvari parlamentarna većina dovela u pitanje postojeći ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine.
Nastavno na to, Dodik je najavio da će u idućih šest mjeseci biti doneseni novi zakoni o obrani i pravosuđu te bi oni stvorili pretpostavke za uspostavu entitetskih vojnih snaga i nepriznavanje pravosudnih nadležnosti državnih sudova. Pored toga, ponovno je osporen legitimitet Ureda visokog predstavnika (OHR) tako što je predstavnicima OHR-a zapriječeno praćenje sjednice. Treba podsjetiti da su se izboru Christiana Schmidta za novoga visokog predstavnika usprotivile Rusija i Kina, a mandat vojne misije Europske unije (EUFOR) Althea produžen je samo uz uvjet da se Schmidta ne spominje u dokumentu koji je usvojen u UN-u te da se ne može obratiti Općoj skupštini, čime se neizravno osporava rad i legitimitet OHR-a.
Zaključke Narodne skupštine RS-a i Dodikove najave osudile su redom gotovo sve zainteresirane strane, izim Beograda i Moskve, a novopečena njemačka inoministrica Annalena Baerbock na sastanku Vijeća EU-a zatražila je i sankcije protiv Dodika, što, između ostalima, nije podržao ministar Grlić Radman, ustvrdivši da će to donijeti više štete nego koristi. Hrvatski član Predsjedništva Komšić zatražio je od državnog tužiteljstva otvaranje postupka protiv Dodika, a poneki zastupnici u Europskom parlamentu, poput Thomasa Waitza iz austrijskih Zelenih, apelirali su na mogućnost slanja dodatnih europskih oružanih snaga kako bi se spriječilo korake RS-a prema secesionizmu.
Nedavne Dodikove poteze možda se može tumačiti kao labuđi pjev, napinjanje mišića kako bi se zastrašilo i ušutkalo političke suparnike i ojačalo predizbornu poziciju, a ne doista prešlo preko crvenih crta koje bi mogle završiti kobno po BiH, no stvari su već otišle toliko daleko da na njih nije moguće tek tako odmahivati rukom. Ne pomaže previše ni činjenica da je šef HDZ-a BiH Dragan Čović pokazao svojevrsno razumijevanje za Dodikovo protivljenje odredbama kaznenog zakona koje sankcioniraju negiranje genocida i posljedičnu blokadu državnih institucija. Kao odgovor na Dodikove manevre, predstavnici Naše stranke apelirali su na članove Predsjedništva Komšića i Džaferovića da raspuste državni Dom naroda. Međutim Komšić je otklonio tu mogućnost, javno navevši svoju bojazan da bi u ponovljenom izboru izaslanika u Domu naroda HDZ dobio jednog predstavnika više, a mjesto izgubio neovisni, nekada član njegova Demokratskog fronta, Zlatko Miletić.
Blokade i reforme
Paralelno s Dodikovom eskalacijom odvija se sve nervozniji proces pregovaranja oko izmjena izbornog zakona. SDP BiH prijeti povlačenjem iz pregovora oko izborne reforme jer u ovoj stranici smatraju da je rješenje blokade državnih institucija (te institucija Federacije BiH) važnije od izborne reforme. SDA je također javno dala do znanja da razmatra opciju povlačenja iz pregovora oko izborne reforme zbog blokade institucija poradi zabrane negiranja genocida. HDZ BiH inzistira na postizanju dogovora oko izborne reforme koji će omogućiti ono što se naziva legitimnim političkim predstavništvom, odnosno onemogućiti to da hrvatski član Predsjedništva ne bude izabran većinom glasova građana koji žive u općinama s hrvatskom etničkom većinom, kao i spriječiti situacije u Domu naroda Federacije BiH u kojima iz političkih razloga pojedini županijski zastupnici mijenjaju svoju deklariranu nacionalnu pripadnost u hrvatsku kako bi profitirali od zakonskih odredbi što predviđaju kantonalne izaslanike čak i u onim krajevima u kojima gotovo da i nema pripadnika hrvatskog naroda, poput Goražda.
Protivnici inzistiranja na nedvosmislenom etničkom predstavništvu i naglašavanju uloge konstitutivnih naroda, prije svega oni iz redova SDP-a BiH i Naše stranke, prijedloge sprečavanja ponavljanja 'slučaja Komšić' opisuju kao suprotne europskim principima jednakosti svih građana i birača te odbijaju popustiti pred HDZ-ovim zahtjevima. Pored toga, akteri se spore oko načina popunjavanja mjesta u središnjem izbornom povjerenstvu (CIK), koje također zakonski mora slijediti etnički ključ. SNSD pak optužuje SDA da u okviru izborne reforme gura internetsko glasanje za dijasporu kako bi 'umjetno' povećala broj bošnjačkih zastupnika izabranih iz RS-a za entitetsko, ali i državno predstavničko tijelo, bez mogućnosti entitetskog izbornog povjerenstva da nadgleda taj proces.
Dok SDP BiH i SDA prijete izlaskom iz pregovora upravo zbog blokade ne samo državnih, već i entitetskih institucija, Schmidt spominje bojazan zbog nove 'mostarizacije'. Upravo ovaj pojam kao potencijalni adut u rukavu najavio je Čović ustvrdivši da postoji i mogućnost bojkota izbora ako ne bude donesen novi izborni zakon, jer je Ustavni sud djelomično dokinuo postojeći. Nadalje, spomenuo je i da u slučaju da ne bude usvojen proračun za 2022., neće biti osigurana sredstva za provedbu izbora. Također, ako izborni rezultati ne bi bili potvrđeni, otvorila bi se mogućnost produženja mandata postojećim zastupnicima, kao što se to dogodilo nakon izbora u Federaciji BiH 2018. godine te kao što je to dugih dvanaest godina bilo u gradu Mostaru.
Predstavnici Europske unije, a posebice Njemačka, oštro su kritizirali moguću blokadu izbora ili implementacije njihovih rezultata. Uz to, čini se da su spremniji imati razumijevanja za argumente onih aktera u pregovorima oko izbornog zakona koji minimiziraju važnost etničkog predstavništva.
OHR u dilemi
Christian Schmidt, koji je nedavno dramatično spominjao raspad države, nalazi se u dvojbi. Dvojba se sastoji u tome hoće li odabrati koristiti takozvane bonske ovlasti te nametnuti vlastito rješenje ustavne zavrzlame ili će pak pustiti da domaći akteri sami ipak nekako dođu do rješenja, koliko god im trebalo.
Visoki predstavnik u međuvremenu se uhvatio i pitanja zakona o državnoj imovini, odnosno problema koji proizlazi iz različitih tumačenja odredbi Daytonskog sporazuma u dvama entitetima. Dok OHR, Ustavni sud i predstavnici u Federaciji BiH smatraju da je bosanskohercegovačka država titular državne imovine, Dodik je najavio da će se RS uknjižiti na državnu imovinu koja se nalazi na području tog entiteta.
Schmidt bi, hipotetski, mogao pokrenuti procese koji bi išli prema smjenjivanju Dodika zbog rušenja ustavnopravnog poretka zemlje, ali i pokušati vratiti na stol alternativu suprotstavljenim pozicijama pregovarača oko izborne reforme. Naime još 2006., u okviru takozvanog travanjskog paketa ustavnih promjena, predložen je neizravni izbor članova Predsjedništva u parlamentu. Tada je to propalo jer RS nije htio pristati na smanjenje ovlasti Predsjedništva i posljedično jačanje Vijeća ministara. Možda je ponovno vrijeme da se pokuša razmišljati 'izvan kutije' i da se aktualizira ta ideja. Radikalno rješenje, koje bi presjeklo nekoliko gordijskih čvorova, ali teško može uspjeti u ovom trenutku, jest izbor jednog predsjednika države - tajnim glasanjem oba doma parlamenta - s krajnje ceremonijalnim ovlastima. Ta bi osoba mogla dolaziti iz bilo kojeg od tri konstitutivna naroda ili pak iz redova Ostalih. Nasuprot tome nadaje se ideja da se po rotacijskom principu na mjestu predsjednika, ponovno sa simboličnim ovlastima, izmjenjuju članovi Vijeća ministara.
BiH nije na rubu raspada i rata, no nalazi se u jednoj od najdubljih institucionalnih kriza u posljednjih deset, petnaest godina te se ne naslućuje jasan izlazak, bilo na poticaj OHR-a i drugih međunarodnih čimbenika, bilo domaćih aktera koji cijelo vrijeme odvaguju kratkoročne dobiti i bodove, a ne pokušavaju stvoriti dugoročne pretpostavke za funkcionalnu državu na korist njenih građana.
