"Novo izvješće ukazuje na to da je 1% najbogatijih na svijetu odgovorno za dvostruko više emisija stakleničkih plinova od cijele donje polovice planeta. Zaključak je jasan – kako bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo se boriti protiv vladajuće klase."


Novo izvješće ukazuje na to da je 1% najbogatijih na svijetu odgovorno za dvostruko više emisija stakleničkih plinova od cijele donje polovice planeta. Zaključak je jasan – kako bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo se boriti protiv vladajuće klase.

Dok po Kaliforniji divljaju požari, u Sibiru se topi vječni led, Europu pogađaju toplinski valovi, a uragani i tajfuni postaju sve jači, hitno nam je potrebno ambiciozno klimatsko djelovanje. No, pitanje je kako će dotično izgledati i tko će snositi teret tranzicije u održiviji svijet.

Već nekoliko desetljeća dominantne poruke o zaštiti okoliša koje se šalju javnosti odnose se na individualno djelovanje. Rečeno nam je da, kako bismo riješili klimatsku krizu, moramo promijeniti žarulje, prebaciti se na korištenje energetski učinkovitih uređaja, kupiti hibridna ili električna vozila, bolje izolirati domove, prestati koristiti plastične vrećice i promijeniti osobnu potrošnju na razne druge načine.

To su sve nesumnjivo pozitivne promjene, ali nisu dostatne za rješavanje ogromne krize s kojom smo suočeni, i mogu dovesti do iskrivljenih zaključaka o tome gdje uistinu leži krivica za klimatsku krizu.

Sve više uzima maha argumentacija da je jedna od pokretačkih sila klimatske krize globalna populacija. Svijet je prenapučen, govore nam, i zato su emisije plinova tolike. Ovo stajalište najčešće izražavaju ekofašisti, koji smatraju da je potreban genocid kako bi se smanjila ljudska populacija. Na prenapučenost se pozivaju i vodeće liberalne figure kao što su primatologinja Jane Goodall i prirodoslovac Sir David Attenborough, što pomaže u raspirivanju varljivih i zabrinjavajućih zaključaka o tome što točno potpiruje klimatske promjene.

I dok se pri fokusiranju na osobnu potrošnju odgovornost donekle ravnomjerno raspoređuje na sve nas, kad je fokus na rastu stanovništva, krivnja se svaljuje na zemlje Afrike i Azije čije su se populacije nastavile povećavati tijekom posljednjih desetljeća. Međutim, te zemlje imaju neke od najnižih ugljičnih otisaka na svijetu, dok je kada pogledamo koje su to jurisdikcije ispuštale stakleničke plinove koji zagrijavaju planet odgovor jednoznačan: Sjedinjene Države i Europa.

Ipak, čak i kad bismo krivnju u potpunosti svalili na Amerikance i Europljane, propustili bismo sagledati širu sliku. Novo izvješće Oxfama otkriva da je najbogatijih 1% ljudi odgovorno za dvostruko više emisija stakleničkih plinova od najsiromašnijih 50% svjetske populacije. To znači da, čak i da radnička klasa globalnog sjevera poduzme sve preporučene individualne mjere ili da siromašne ljude globalnog juga prisilimo da prestanu imati djecu, to i dalje ne bi riješilo problem.

Naš preostali proračun ugljika žrtvuje se kako bi globalna elita mogla očuvati svoj rasipnički stil života, dok privatnim zrakoplovima odlaze na klimatske konferencije kako bi se činilo da im je stalo. Osnivač Virgina, Richard Branson, predvodnik je u ovom milijarderskom greenwashingu, pa se tako obvezao na klimatska obećanja koja nije ispunio dok je proširivao svoje zrakoplovno poslovanje. Slično tome, Elon Musk tvrdi da mu je stalo do klime kako bi prodao više automobila, a istovremeno kritizira javni prijevoz i pokušava zaustaviti projekte brzih željeznica.

Vjerojatno najčuveniji od svih milijardera koji se bave greenwashingom svojih neodrživih aktivnosti ipak je Jeff Bezos. Početkom ove godine izvršnom direktoru Amazona tisak je pjevao hvalospjeve zbog njegovog fonda vrijednog 10 milijardi dolara, Bezos Earth Fund – kupio je čak i prava da preimenuje stadion u Seattleu u skladu sa svojim klimatskim obećanjem! No, fond još nije dodijelio nikakve potpore, dok Amazon i dalje pomaže naftnim i plinskim kompanijama da učinkovitije crpe fosilna goriva.

Ovi milijarderi tvrde da kapitalizam može riješiti klimatsku krizu, te da njihova ulaganja pomažu u stvaranju novog oblika „zelenog kapitalizma” koji će smanjiti emisije stakleničkih plinova i uvesti nas u održivu budućnost. Vlade također nasjedaju na ovaj mit i stavljaju ga u središte svojih planova za oporavak od pandemije.

U srpnju je britanska vlada najavila plan oporavka vrijedan 350 milijuna funti, koji bi Britaniju stavio na čelo „zelene inovacije” – kap u moru potrebnih ulaganja. Kao što se moglo predvidjeti, plan ne uključuje prijedlog o hvatanju u koštac s emisijama stakleničkih plinova bogatih smanjenjem njihovog bogatstva, zabranom privatnih zrakoplova ili reduciranjem zagađivačkih industrija od kojih profitiraju.

Za to vrijeme u Sjedinjenim Državama predsjednik Donald Trump nema klimatski plan, ali čak se i Joe Biden fokusira na obnovljive izvore i električne automobile, dok obećava nove autoceste s punionicama i odbija zabraniti hidrauličko frakturiranje. Sjeverno od njih, premijer Justin Trudeau je u nedavnom govoru s prijestolja obećao da će klimatske politike postati „kamen temeljac” kanadskog oporavka od pandemije, pritom se fokusirajući na električna vozila, rudarenje više elemenata za dotična i veća ulaganja u hidroenergiju. Nije rekao ni riječi o utjecaju tih inicijativa na okoliš.

Zeleni kapitalizam nikada neće omogućiti opseg djelovanja nužan da se zagrijavanje zadrži ispod 1,5°C ili čak 2°C, jer se odbija sučeliti s moćnim ljudima i industrijama koji u prvom redu potiču klimatsku krizu. I dalje osigurava protok povlastica prema vrhu dok istodobno prošupljuje srednju klasu i proizvodi klimatske narative u kojima se teret odgovornosti prebacuje na one koji nemaju dovoljno moći da provedu potrebne promjene: javnost, ako ne i globalne siromašne populacije.

Borba protiv klimatskih promjena kakvu trebamo zahtijeva suprotstavljanje bogatima i organiziranje s vizijom drugačijeg društva. To ne znači samo natjerati bogate da plaćaju veće poreze, već i aktivno demontirati ekonomske strukture koje olakšavaju njihovo akumuliranje bogatstva, tretiranje planeta kao neograničenog obilja besplatnih sirovina i generiranje svih emisija plinova koji zagrijavaju planet.

Ili ćemo se suprotstaviti kapitalizmu i njegovim prvacima, ili nećemo moći zaustaviti klimatske promjene koje su se izmakle kontroli, pomoći proizašlim klimatskim izbjeglicama, niti zaustaviti ekofašistički mit o prenapučenosti koji će uslijed toga bujati. Naš je izbor socijalizam ili barbarstvo, kao što je jednom rekla Rosa Luxemburg. Zeleni kapitalizam neće nas spasiti.

Paris Marx je socijalistički pisac i voditelj podcasta Tech Won’t Save Us


slobodnifilozofski