Članak objavljen pod naslovom VJENČANJE PRINCA ALBERTA: Dobro čuvana tajna monegaškog dvora otkrivena tek desetljeće kasnije svježiji je primjer upečatljivog portalsko-novinarskog spoja senzacionalizma i banalnosti. Kažem „svježiji“, jer takve medijske slatkasto-ljigave tvari pojavljuju se u neprekinutim buljucima, smjenjujući jedan drugu u nastojanju da privuku pažnju konzumenata, pa se već koliko sutra čine zastarjelim. Portali masovno koriste senzacionalističke taktike u izjednačavanju ozbiljnih, važnih tema i ovakvog prenaglašavanja apsolutno nebitnih informacija od čije se potrošnje ljudima s relativno normalnim ukusom povraća u mlazu.
Koga s normalnim osjetima, osjetilima i odabirom zdrave medijske hrane, i koga s relativno funkcionalnom probavom za rastvoriti raspon medijskih jestvima, može zanimati da će se ove godine 2. srpnja, obilježiti 13 godina otkako je u Monaku održano raskošno vjenčanje princa Alberta II i južnoafričke plivačice Charlene Wittstock? Ali, slijedi opaka navlakuša, pa čitamo: „Više od desetljeća kasnije nećakinja velikog modnog dizajnera Giorgija Armanija otkrila je tajnu koju su do sada znali tek odabrani.“ A tajna je da su za mladu sašivene dvije vjenčanice, jer bila je to velika odgovornost, kreirati i sašiti čak dvije vjenčanice. U rastegnutom članku, obloženom gustom ljepljivom izlučevinom kao kod žabljih jaja, opisuje se vjenčanica: „ Riječ je o modelu bez ramena sa šlepom od pet metara, čije je stvaranje trajalo nevjerojatnih 2500 sati, od čega je samo 700 sati provedeno na izradi veza. Na vjenčanici, nastaloj od 50 metara svile i 80 metara svilene organze, nalazilo se 40 tisuća kristala Swarovski, 20 tisuća sedefnih suza i 30 tisuća kamenja u zlatnim nijansama.Ništa manje pažnje nije se posvetilo ni velu, a on je napravljen od 20 metara svilenog tila i na njemu se čak 100 sati izrađivao vez.“
Ima tu zapravo svega. Prvenstveno podržavanja kulta osobnosti. Rečeni kult temelji se na stvaranju idealiziranog oblika vodstva. Pojedinci kao što je jebivjetar princ i njegova plivačica, postaju simboli, a njihove osobnosti se izdižu iznad običnih ljudi. Sve to vodi do sve lakše manipulacije masama. Takvi liderčići mogu iskoristiti svoj status kako bi ostvarili svoje ciljeve, bez obzira na posljedice po društvo. Članak je primjer definitivne degradacije novinarstva, koje im je snishodljivo u službi, jer dobijaju pažnju, slavu, moć, a i sluganski mediji dobijaju kratkoroćni profit. Više ovakvih površ(i)n(sk)ih tema, zasjenjuju važne ekonomske, društve i političke teme. Tema je mala poluga koja raskopava integritet novinarstva. Umjetnost, znanost i vrhunska politika često su zanemareni u medijskom prostoru u korist tračeva, površnih tema i popularnih ličnosti. Mediji često preferiraju senzacionalističke priče, jer privlače pažnju čitatelja i gledatelja. Tračevi o poznatim osobama, skandalima i kontroverzama donose veći profit od ozbiljnih tema. U digitalnom dobu, brzina objavljivanja informacija postala je ključna. Mediji se često fokusiraju na brze vijesti koje zahtijevaju manje istraživanja. To može dovesti do površnosti i zanemarivanja dubokih tema. Potrošačko društvo preferira zabavu, slavu i trenutno zadovoljenje. Stoga su tračevi i površne teme privlačniji od umjetnosti, znanosti i politike. Politika često manipulira medijskim prostorom kako bi promovirala svoje interese. Propagandistička obrada može zanemariti važne teme.
Portali često koriste clickbait naslove koji su provokativni ili senzacionalistički kako bi privukli čitatelje. To može dovesti do dezinformacija i gubitka povjerenja u medije. Neki portali objavljuju banalne ili nebitne vijesti kako bi privukli pažnju. Ovo može umanjiti kvalitetu informacija koje čitatelji dobivaju. U nastojanju da budu prvi s vijestima, portali ponekad objavljuju neprovjerene informacije. To može dovesti do širenja lažnih vijesti. Portali često ovise o oglasima i klikovima kako bi generirali prihod. Senzacionalističke vijesti privlače više klikova, što može potaknuti objavljivanje banalnosti.
Čitatelji trebaju biti svjesni senzacionalizma i potražiti pouzdane izvore informacija. Čitatelji? Tko su čitatelji ovakvih banalija i konzumenti ovakve sluzi o vjenčanici plivačice kojoj je upala, ne žlica, nego lopata u med nasljeđivanja bogatstva koje se ne stvara radom, nego samo bjesomučno troši? Ljudi koji gutaju vijesti o slavnim osobama često dolaze iz različitih društvenih slojeva i imaju različite motive. Jedni jednostavno uživaju u praćenju života svojih omiljenih celebrityja. Oni se hrane senzacionalizmom, modnim izborima, ljubavnim aferama i drugim aspektima njihovih života. Drugi koriste celebrityje kao izvore inspiracije. Oni se dive njihovim uspjesima, trudu i izazovima koje su prebrodili. Celebrityji postaju uzori za postizanje vlastitih ciljeva. Treći, analiziraju svaki aspekt celebrityjevog života. Oni su znatiželjni i često kritički nastrojeni. Njihova pažnja usmjerena je na tračeve, skandale i kontroverze. Dosta ljudi konzumira vijesti o celebrityjima jer su to dio masovne kulture. Oni ne nužno obožavaju celebrityje, već jednostavno prate ono što je popularno. Pojedini ljudi koriste celebrityje kao temu za raspravu o društvenim pitanjima. Oni analiziraju njihov utjecaj na društvo, medijsku manipulaciju i druge relevantne teme.
Onih prvih je, procjenjujem, najviše. Ti pušači, ovisnici o škodljivom dimu fake stvarnosti, toliko su imbecilni da su još i ponosni na svoje duboko uvlačenje. Oni ne razumiju kako je senzacionalizam udružen s banalnošću, kapitalistički mamac, klopka za naivčine, nakon koga slijedi ubijanje potrebe za otporom od izrabljivanja.
_________________________
