Lokalni mediji ostaju bez ljudi i sredstava za rad te ovise o milosti lokalnih političkih vlasti. Informacijski prostor koji bi trebali popunjavati lokalni novinari stoga zauzimaju politički propagandisti.
Sredinom prošlog mjeseca izvanredan otkaz dobilo je troje novinara Glasa Istre – Zoran Angeleski, Danijela Bašić-Palković i Borka Petrović. Njih troje su, uz Chiaru Bilić koja otkaz nije dobila jer je trenutačno na porodiljnom dopustu te honorarca Roberta Raucha, kojemu nije produljen ugovor, otpušteni jer su pred kraj kampanje za lokalne izbore upozorili javnost na neprofesionalnu uređivačku politiku istarskog dnevnog lista.
Novinari su, dakle, tvrdili da glavni urednik Glasa Istre Robert Frank favorizira IDS te da je praćenje kampanje bilo ‘pristrano i bezočno’. Na izjave novinara u zasebnom tekstu reagirao je i glavni urednik lista gdje je naveo, kako on piše, pozadinu priče o otkazima. “Gledajući s malim odmakom na sve što se dogodilo, može se reći da su naše kolege zbog jedne politike, IDS-ove, koja ih je navodno pritiskala, pobjegli u druge političke opcije da bi se tu skrasili”, napisao je Frank.
Danijela Bašić-Palković, jedna od novinarki koja je dobila otkaz, kaže da su novinari i ranije pokušavali upozoriti na ono što su smatrali lošom uređivačkom politikom i nemogućnošću pisanja o lokalnim političarima.
„Istup [novinara sredinom svibnja, op.a.] je bio kulminacija uređivačke politike Glasa Istre na čelu s Robertom Frankom koja se totalno srozala i dotaknula dno unazad godinu i pol“, kaže Bašić-Palković. Frank, pak, kaže da je za njega ta situacija zaključena. „Nemam potrebe komentirati jer je ta odluka i ta situacija konačna i zaključna već duže vremena i mogu vam samo reći da je logičan rasplet cijele situacije“, kazao je.
Na konferenciji za medije ispred Novinarskog doma u kojemu su SHN i HND htjeli ukazati na probleme u Glasu Istre, upozoreno je i na stanje u jednom drugom mediju također u vlasništvu slovačke grupacije J&T, odnosno njene tvrtke kćeri JOJ Media House, a to je Zadarski list.
Kako su na istoj konferenciji upozorili predsjednica SNH-a Maja Sever i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko, u tom mediju je [do trenutka održavanja konferencije, op.a.] podijeljeno 19 opomena i jedan otkaz, i to upravo sindikalnoj povjerenici SNH-a, a Zadarskom listu je ove godine – uz Glas Istre i Večernji list dodijeljena i „nagrada“ Krumpirko za najgoreg poslodavca godine.
S obzirom na upozorenja na konferenciji za medije, obratili smo se Hani Radulić, v.d. glavne urednice Zadarskog lista, da ju upitamo koliko je opomena izrečeno radnicima Zadarskog lista u proteklih godinu dana, koliko osoba je dobilo otkaz, koliko ih je trenutno na bolovanju, a koliko radi u redakciji. Međutim, ona nije htjela komentirati situaciju u Zadarskom listu.
Nakon otkaza novinarima Glasa Istre na društvenim mrežama pokrenuta je aktivna kampanja podrške u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Sindikata novinara Hrvatske (SNH).
Ova kampanja uslijedila je nakon dvije prijašnje u organizaciji SNH-a koje su se ticale lokalnih medija i specifičnih problema s kojima se oni suočavaju – kampanje ‘Lokalni mediji građanima, ne šerifima!’ te one ‘Zajedno za jačanje lokalnih medija’.
Na nižoj, lokalnoj razini, boljke koje inače muče medijske radnike i medijsko polje poput smanjenja prihoda od oglašavanja, smanjenja broja novinara i povećanja normi još su izraženiji. Uz sve navedeno, jača je prisutnost, tj. utjecaj lokalnih političara koji lokalne medije često koriste za vlastitu promociju.
Na to se nadovezuje i manji broj medija, što posljedično znači i manje prilika za pronalazak (drugog) posla, pa se tako novinari u lokalnim medijima nalaze u nezavidnoj poziciji. To potvrđuje i Sever koja ističe da lokalni mediji financijski „uglavnom ovise o jedinicama lokalne samouprave i lokalnim oglašivačima, što često negativno utječe na slobodu njihovog rada“.
Taj problem detektira i Bašić-Palković koja kaže da „danas, na žalost, svi mainstream mediji nisu neovisni i svi su zavisni o nekome. Međutim, nekakav kredibilitet, balans i profesionalnost treba zadržati“.
Većina čitatelja, međutim, dodaje ona, shvaća da su mediji pod utjecajem lokalnih političara. „Meni je bilo neugodno hodati po Puli, po Istri. Mi smo rekli ono što svi znaju, a sada nam se spočitava da smo mi to objavili to u tempiranom tajmingu, a nitko ne razmišlja o tome da je u tom tempiranom tajmingu glavni urednik objavio tu vijest“, kaže Bašić-Palković referirajući se na vijest objavljenu u Glasu Istre između dva kruga lokalnih izbora da će trenutačni gradonačelnik Pule Filip Zoričić koalirati s IDS-om, iako je Zoričić više puta tvrdio da do toga neće doći.
Iako SHN nema novijih istraživanja, ona rađena prije otprilike pet godina pokazuju da u lokalnim medijima radi otprilike 2.000 ljudi, no „broj zaposlenih u medijima pada bez prestanka, tako da je za vjerovati da je taj broj smanjen“, kaže Sever te dodaje da su lokalni mediji uglavnom u komercijalnom režimu poslovanja, što detektira kao najveći problem.
Pritisak na novinare se tako očituje i u vidu smanjenja broja zaposlenih zbog čega su novinari u konstantnom strahu od gubitka posla, a da je broj zaposlenih novinara u stalnom padu (na nacionalnoj razini) svjedoče i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Prema njihovim statistikama, od 2008. do 2015. godine 3.604 novinara i novinarki ušlo je u evidenciju nezaposlenih. Iako se medijsko polje u proteklih nekoliko godina – do predpandemijske 2020. – naizgled oporavilo, ulazak novinara u nezaposlenost od krizne 2008. ostao je stabilan.
Tako je prema podacima koje smo dobili od HZZ-a 2018. godine otkaz dobilo 559 novinara, a predpandemijske 2019. njih 476.
Medije ni tijekom pandemije nisu zaobišli ni otkazi, pa je tako SNH u srpnju prošle godine izvijestio da je medijska kuća Styria, izdavač 24sata, Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika, u najavljenoj racionalizaciji poslovanja krenula s otpuštanjem tridesetak zaposlenika i smanjivanjem plaća novinarima, medijskim zaposlenicima i menadžerima, dok je konkurentska Hanza media također otpuštala i smanjivala plaće svojim novinarima i zaposlenicima do 30 posto. Slične mjere proveli su i Novi list, Glas Istre i ostali medijski nakladnici.
Prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u 2020. godini u evidenciju nezaposlenosti ušlo je 537 novinara.
Tijekom pandemije prvi na udaru našli su se honorarni radnici. Prema anketi koja su u ožujku 2020., na početku pandemije, provedena na uzorku od 164 ispitanika proveli SHN i HND, 28,7 posto vanjskih suradnika u medijima ostalo je bez svih poslova od početka krize, 26,2 posto izgubilo je većinu poslova, a 15,9 posto ostalo je bez otprilike polovice prijašnjih angažmana.
„To znači da je oko dvije trećine anketiranih vanjskih suradnika, takozvanih freelancera, ostalo bez svih, većine ili polovice poslova od početka krize izazvane pandemijom COVID-19. Alarmantno je da je gotovo trećina njih ostala bez svih prihoda. Samo 14 posto ispitanika uspjelo je zadržati većinu prijašnjih poslova“, pisao je tada SNH.
Stanje u polju poprilično dobro prikazuje i anketno istraživanje stavova hrvatskih novinara i novinarki provedeno u sklopu izrade Radnih materijala za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske 2015. – 2020.
Istraživanje je ukazalo na srozavanje medijskog polja u Hrvatskoj: 42 posto anketiranih novinara izjasnilo se da smatraju da se vrijeme na raspolaganju za novinarsko istraživanje smanjilo, 47 posto ispitanika upozorilo je da je sloboda novinara da donose uredničke odluke opala, zajedno s važnošću obrazovanja (43 posto) i standardima strukovne etike (76 posto).
“Pozicija novinara dodatno je oslabljena gospodarskom krizom, otkazima, rezanjem plaća, jednostranim kršenjima i raskidima kolektivnih ugovora u medijima. Gospodarska kriza je često korištena i kao izgovor za srozavanje novinarskih materijalnih i radnih prava. Otpuštani su iskusni novinari, a na njihova mjesta, kroz RPO-ugovore, angažirani manje iskusni i ‘jeftiniji’. Novinari i skupine novinara koji su ustali u zaštitu prava iz kolektivnog ugovora doživjeli su odmazdu poslodavaca“, navodi se u izjavi Slavice Lukić prenesenoj u Radnom materijalu Ministarstva kulture.
Da se stanje od 2015. naovamo nije puno promijenilo svjedoči i Monitor pluralizma medija 2020 (MPM2020) u kojem se upozorava na stanje u hrvatskim medijima te Hrvatsku smješta u srednje rizičnu zemlja (66 posto) za novinare po pitanju novinarske profesije, standarda i indikatora zaštite.
Ističu i da se radni uvjeti novinara konstantno pogoršavaju, često zbog problema privremenih ugovora o radu. Monitor Hrvatsku, međutim, smješta u visoko rizične zemlje kada govorimo o indikatorima pluralizma tržišta te upozoravaju da 95 posto tržišta drže četiri najveća vlasnika audiovizualnih medija.
Govoreći o problemima lokalnih medija Sever ističe da je „promjena medijskog okruženja taj problem (financiranja medija, op.a.) dodatno povećala jer se velik dio oglašavanja seli na internet, a cijene tradicionalnog novinskog oglašavanja pada, tako je i lokalnim medijima sve teže financirati vlastitu proizvodnju sadržaj“.
Dodaje i da se zbog nedostatnih sredstava koje osigurava Agencija za elektroničke medije kroz Fond za pluralizam te činjenice da natječaj za drugi dio sredstava iz ESF-a za medije zajednice još uvijek nije raspisan, lokalni mediji sve više upućuju na financiranje iz lokalnih samouprava, koje je pak u rukama političkih čelnika tih jedinica lokalne samouprave.
„Svjedoci smo da takvi aranžmani ograničavaju slobodu rada lokalnih medija. Na primjer kolega Goran Gazdek koji vodi virovitički portal koji često kritički piše, u 20 godina dobio je financijsku potporu jedinice lokalne samouprave dva puta. Na žalost o pisanju lokalnog medija koji je u financijskoj vezi s jedinicama lokalne samouprave često ovisi i njegov opstanak. To nije dobro, takav sustav nije dobar i treba ga mijenjati“, govori Sever o primjeru portala Virovitica.net.
Što se pak stanja radničkih prava u lokalnim medijima tiče, Sever kaže da „vlasnici ne vole da se radnici udružuju u sindikat jer po Zakonu o radu kada radnici osnuju podružnicu i postignu reprezentativnost postaju faktor kojeg se u socijalnom dijalogu mora pitati za većinu odluka o poslovanju firme“.
Otkazi, zamjene mlađim kadrom, snižavanje plaća i povećanje norme – uvjeti rada u lokalnim medijima ne razlikuju se umnogome od onih u nacionalnima. Slično govori i Mirjan Rimanić je u Glasu Istre otkaz dobio prošle godine. Odlaskom Rimanića i još jednog kolege, Davora Šišovića, pazinsko dopisništvo tog medija ostalo je bez dva iskusna novinara.
Na naše pitanje koliko je novinara u proteklih godinu i pol otišlo iz Glasa Istre, glavni urednik Robert Frank odgovara da je dio novinara otišao u dogovoru s Upravom, zbog raznih razloga, neki su bili pred penziju, pa više nisu bili zadovoljni, a neki su tražili druge poslove.
„Normalna fluktuacija zaposlenih, dolazaka, odlazaka, kao svih drugih firmama u svim drugim branšama. Glas Istre ni po čemu nije poseban, niti specifičan“, kaže Frank. Smatra također da to pitanje ne može zanimati širu javnost. Na pitanje koliko honorarnih suradnika imaju, Frank – uz napomenu da i on snima naš razgovor – odgovara kontrapitanjima: „Kada budete citirali, kažite da ja isto pitam tko stoji, kakav kapital iza vas. Ja nemam pojma. Zanima me da li vaš vlasnik ima jahtu, kuću ili živi u iznajmljenom stanu? Po kojim kriterijima kadrirate? Ne znam što želite dokazati s pitanjem koliko mi imamo honoraraca. Ne vidim značaj tog pitanja u nekom širem smislu.“
I dok Frank kaže da ne vidi značaj u našim pitanjima o broju stalno zaposlenih novinara i honoraraca u Glasu Istre, Mirjan Rimanić ističe iste procese kroz koje prolaze drugi mediji – otpuštanje starijih radnika, zapošljavanje mlađih, honoraraca i studenata, što posljedično dovodi do pada kvalitete medija, ali i povjerenja čitatelja u same medije. A lokalni mediji su važni, ističe Rimanić. Međutim, oni moraju ispunjavati svoju javnu ulogu i biti glas javnosti, a ne glas (lokalnih) političara.
Odumiranje kvalitetnih lokalnih medija ukazuje na zabrinjavajući trend: kad građani ostanu bez pouzdanog izvora informacija iz svoje lokalne sredine, otvara se dodatni prostor za manipulaciju, posebno u izbornim kampanjama.
The New York Times je u 2019. i 2020. godini objavio seriju tekstova (1, 2, 3) u kojima su upozorili da informacijski prostor koji su nekad popunjavali lokalni mediji sada zauzimaju politički operativci, ispunjavajući ga propagandnim narativima. Postalo je potpuno uobičajeno da u političkim kampanjama nastaju fantomski mediji, mahom internetski portali, koji se lažno predstavljaju kao lokalni mediji, iako im svrha nije informiranje javnosti, već promoviranje političkih kandidata koji plaćaju za njihove usluge.
Takvom obliku propagande u recentnim smo izbornim ciklusima svjedočili i u Hrvatskoj (1, 2, 3). Faktograf je u više navrata pisao o seriji portala koji publiciraju sadržaj na domeni Stvarnost.hr, a koji se lažno predstavljaju kao lokalni mediji, iako većinu sadržaja jednostavno kopiraju iz drugih izvora. Jedini autorski sadržaj koji objavljuju su tekstovi čija je svrha politička propaganda.
Vlasnik niza portala koji operiraju pod domenom Stvarnost.hr je Ivica Janković, poslovni partner braće Marija i Hrvoja Macana, koji stoje iza portala Priznajem.hr. Radi se o dobro poznatim političkim propagandistima, koje uglavnom angažiraju političke opcije ekstremno desnog svjetonazora; u dosadašnjim su kampanjama propagandne poslove obavljali primarno za Most i Domovinski pokret.
faktograf
Danijela Bašić-Palković, jedna od novinarki koja je dobila otkaz, kaže da su novinari i ranije pokušavali upozoriti na ono što su smatrali lošom uređivačkom politikom i nemogućnošću pisanja o lokalnim političarima.
„Istup [novinara sredinom svibnja, op.a.] je bio kulminacija uređivačke politike Glasa Istre na čelu s Robertom Frankom koja se totalno srozala i dotaknula dno unazad godinu i pol“, kaže Bašić-Palković. Frank, pak, kaže da je za njega ta situacija zaključena. „Nemam potrebe komentirati jer je ta odluka i ta situacija konačna i zaključna već duže vremena i mogu vam samo reći da je logičan rasplet cijele situacije“, kazao je.
Urušavanje lokalnih medija
Na konferenciji za medije ispred Novinarskog doma u kojemu su SHN i HND htjeli ukazati na probleme u Glasu Istre, upozoreno je i na stanje u jednom drugom mediju također u vlasništvu slovačke grupacije J&T, odnosno njene tvrtke kćeri JOJ Media House, a to je Zadarski list.
Kako su na istoj konferenciji upozorili predsjednica SNH-a Maja Sever i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko, u tom mediju je [do trenutka održavanja konferencije, op.a.] podijeljeno 19 opomena i jedan otkaz, i to upravo sindikalnoj povjerenici SNH-a, a Zadarskom listu je ove godine – uz Glas Istre i Večernji list dodijeljena i „nagrada“ Krumpirko za najgoreg poslodavca godine.
S obzirom na upozorenja na konferenciji za medije, obratili smo se Hani Radulić, v.d. glavne urednice Zadarskog lista, da ju upitamo koliko je opomena izrečeno radnicima Zadarskog lista u proteklih godinu dana, koliko osoba je dobilo otkaz, koliko ih je trenutno na bolovanju, a koliko radi u redakciji. Međutim, ona nije htjela komentirati situaciju u Zadarskom listu.
Nakon otkaza novinarima Glasa Istre na društvenim mrežama pokrenuta je aktivna kampanja podrške u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Sindikata novinara Hrvatske (SNH).
Ova kampanja uslijedila je nakon dvije prijašnje u organizaciji SNH-a koje su se ticale lokalnih medija i specifičnih problema s kojima se oni suočavaju – kampanje ‘Lokalni mediji građanima, ne šerifima!’ te one ‘Zajedno za jačanje lokalnih medija’.
Na nižoj, lokalnoj razini, boljke koje inače muče medijske radnike i medijsko polje poput smanjenja prihoda od oglašavanja, smanjenja broja novinara i povećanja normi još su izraženiji. Uz sve navedeno, jača je prisutnost, tj. utjecaj lokalnih političara koji lokalne medije često koriste za vlastitu promociju.
Na to se nadovezuje i manji broj medija, što posljedično znači i manje prilika za pronalazak (drugog) posla, pa se tako novinari u lokalnim medijima nalaze u nezavidnoj poziciji. To potvrđuje i Sever koja ističe da lokalni mediji financijski „uglavnom ovise o jedinicama lokalne samouprave i lokalnim oglašivačima, što često negativno utječe na slobodu njihovog rada“.
Taj problem detektira i Bašić-Palković koja kaže da „danas, na žalost, svi mainstream mediji nisu neovisni i svi su zavisni o nekome. Međutim, nekakav kredibilitet, balans i profesionalnost treba zadržati“.
Većina čitatelja, međutim, dodaje ona, shvaća da su mediji pod utjecajem lokalnih političara. „Meni je bilo neugodno hodati po Puli, po Istri. Mi smo rekli ono što svi znaju, a sada nam se spočitava da smo mi to objavili to u tempiranom tajmingu, a nitko ne razmišlja o tome da je u tom tempiranom tajmingu glavni urednik objavio tu vijest“, kaže Bašić-Palković referirajući se na vijest objavljenu u Glasu Istre između dva kruga lokalnih izbora da će trenutačni gradonačelnik Pule Filip Zoričić koalirati s IDS-om, iako je Zoričić više puta tvrdio da do toga neće doći.
Sve manje lokalnih novinara
Iako SHN nema novijih istraživanja, ona rađena prije otprilike pet godina pokazuju da u lokalnim medijima radi otprilike 2.000 ljudi, no „broj zaposlenih u medijima pada bez prestanka, tako da je za vjerovati da je taj broj smanjen“, kaže Sever te dodaje da su lokalni mediji uglavnom u komercijalnom režimu poslovanja, što detektira kao najveći problem.
Pritisak na novinare se tako očituje i u vidu smanjenja broja zaposlenih zbog čega su novinari u konstantnom strahu od gubitka posla, a da je broj zaposlenih novinara u stalnom padu (na nacionalnoj razini) svjedoče i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Prema njihovim statistikama, od 2008. do 2015. godine 3.604 novinara i novinarki ušlo je u evidenciju nezaposlenih. Iako se medijsko polje u proteklih nekoliko godina – do predpandemijske 2020. – naizgled oporavilo, ulazak novinara u nezaposlenost od krizne 2008. ostao je stabilan.
Tako je prema podacima koje smo dobili od HZZ-a 2018. godine otkaz dobilo 559 novinara, a predpandemijske 2019. njih 476.
Medije ni tijekom pandemije nisu zaobišli ni otkazi, pa je tako SNH u srpnju prošle godine izvijestio da je medijska kuća Styria, izdavač 24sata, Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika, u najavljenoj racionalizaciji poslovanja krenula s otpuštanjem tridesetak zaposlenika i smanjivanjem plaća novinarima, medijskim zaposlenicima i menadžerima, dok je konkurentska Hanza media također otpuštala i smanjivala plaće svojim novinarima i zaposlenicima do 30 posto. Slične mjere proveli su i Novi list, Glas Istre i ostali medijski nakladnici.
Prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u 2020. godini u evidenciju nezaposlenosti ušlo je 537 novinara.
Tijekom pandemije prvi na udaru našli su se honorarni radnici. Prema anketi koja su u ožujku 2020., na početku pandemije, provedena na uzorku od 164 ispitanika proveli SHN i HND, 28,7 posto vanjskih suradnika u medijima ostalo je bez svih poslova od početka krize, 26,2 posto izgubilo je većinu poslova, a 15,9 posto ostalo je bez otprilike polovice prijašnjih angažmana.
„To znači da je oko dvije trećine anketiranih vanjskih suradnika, takozvanih freelancera, ostalo bez svih, većine ili polovice poslova od početka krize izazvane pandemijom COVID-19. Alarmantno je da je gotovo trećina njih ostala bez svih prihoda. Samo 14 posto ispitanika uspjelo je zadržati većinu prijašnjih poslova“, pisao je tada SNH.
Uvjeti rada sve gori
Stanje u polju poprilično dobro prikazuje i anketno istraživanje stavova hrvatskih novinara i novinarki provedeno u sklopu izrade Radnih materijala za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske 2015. – 2020.
Istraživanje je ukazalo na srozavanje medijskog polja u Hrvatskoj: 42 posto anketiranih novinara izjasnilo se da smatraju da se vrijeme na raspolaganju za novinarsko istraživanje smanjilo, 47 posto ispitanika upozorilo je da je sloboda novinara da donose uredničke odluke opala, zajedno s važnošću obrazovanja (43 posto) i standardima strukovne etike (76 posto).
“Pozicija novinara dodatno je oslabljena gospodarskom krizom, otkazima, rezanjem plaća, jednostranim kršenjima i raskidima kolektivnih ugovora u medijima. Gospodarska kriza je često korištena i kao izgovor za srozavanje novinarskih materijalnih i radnih prava. Otpuštani su iskusni novinari, a na njihova mjesta, kroz RPO-ugovore, angažirani manje iskusni i ‘jeftiniji’. Novinari i skupine novinara koji su ustali u zaštitu prava iz kolektivnog ugovora doživjeli su odmazdu poslodavaca“, navodi se u izjavi Slavice Lukić prenesenoj u Radnom materijalu Ministarstva kulture.
Da se stanje od 2015. naovamo nije puno promijenilo svjedoči i Monitor pluralizma medija 2020 (MPM2020) u kojem se upozorava na stanje u hrvatskim medijima te Hrvatsku smješta u srednje rizičnu zemlja (66 posto) za novinare po pitanju novinarske profesije, standarda i indikatora zaštite.
Ističu i da se radni uvjeti novinara konstantno pogoršavaju, često zbog problema privremenih ugovora o radu. Monitor Hrvatsku, međutim, smješta u visoko rizične zemlje kada govorimo o indikatorima pluralizma tržišta te upozoravaju da 95 posto tržišta drže četiri najveća vlasnika audiovizualnih medija.
Govoreći o problemima lokalnih medija Sever ističe da je „promjena medijskog okruženja taj problem (financiranja medija, op.a.) dodatno povećala jer se velik dio oglašavanja seli na internet, a cijene tradicionalnog novinskog oglašavanja pada, tako je i lokalnim medijima sve teže financirati vlastitu proizvodnju sadržaj“.
Ovisni o politici
Dodaje i da se zbog nedostatnih sredstava koje osigurava Agencija za elektroničke medije kroz Fond za pluralizam te činjenice da natječaj za drugi dio sredstava iz ESF-a za medije zajednice još uvijek nije raspisan, lokalni mediji sve više upućuju na financiranje iz lokalnih samouprava, koje je pak u rukama političkih čelnika tih jedinica lokalne samouprave.
„Svjedoci smo da takvi aranžmani ograničavaju slobodu rada lokalnih medija. Na primjer kolega Goran Gazdek koji vodi virovitički portal koji često kritički piše, u 20 godina dobio je financijsku potporu jedinice lokalne samouprave dva puta. Na žalost o pisanju lokalnog medija koji je u financijskoj vezi s jedinicama lokalne samouprave često ovisi i njegov opstanak. To nije dobro, takav sustav nije dobar i treba ga mijenjati“, govori Sever o primjeru portala Virovitica.net.
Što se pak stanja radničkih prava u lokalnim medijima tiče, Sever kaže da „vlasnici ne vole da se radnici udružuju u sindikat jer po Zakonu o radu kada radnici osnuju podružnicu i postignu reprezentativnost postaju faktor kojeg se u socijalnom dijalogu mora pitati za većinu odluka o poslovanju firme“.
Otkazi, zamjene mlađim kadrom, snižavanje plaća i povećanje norme – uvjeti rada u lokalnim medijima ne razlikuju se umnogome od onih u nacionalnima. Slično govori i Mirjan Rimanić je u Glasu Istre otkaz dobio prošle godine. Odlaskom Rimanića i još jednog kolege, Davora Šišovića, pazinsko dopisništvo tog medija ostalo je bez dva iskusna novinara.
Na naše pitanje koliko je novinara u proteklih godinu i pol otišlo iz Glasa Istre, glavni urednik Robert Frank odgovara da je dio novinara otišao u dogovoru s Upravom, zbog raznih razloga, neki su bili pred penziju, pa više nisu bili zadovoljni, a neki su tražili druge poslove.
„Normalna fluktuacija zaposlenih, dolazaka, odlazaka, kao svih drugih firmama u svim drugim branšama. Glas Istre ni po čemu nije poseban, niti specifičan“, kaže Frank. Smatra također da to pitanje ne može zanimati širu javnost. Na pitanje koliko honorarnih suradnika imaju, Frank – uz napomenu da i on snima naš razgovor – odgovara kontrapitanjima: „Kada budete citirali, kažite da ja isto pitam tko stoji, kakav kapital iza vas. Ja nemam pojma. Zanima me da li vaš vlasnik ima jahtu, kuću ili živi u iznajmljenom stanu? Po kojim kriterijima kadrirate? Ne znam što želite dokazati s pitanjem koliko mi imamo honoraraca. Ne vidim značaj tog pitanja u nekom širem smislu.“
I dok Frank kaže da ne vidi značaj u našim pitanjima o broju stalno zaposlenih novinara i honoraraca u Glasu Istre, Mirjan Rimanić ističe iste procese kroz koje prolaze drugi mediji – otpuštanje starijih radnika, zapošljavanje mlađih, honoraraca i studenata, što posljedično dovodi do pada kvalitete medija, ali i povjerenja čitatelja u same medije. A lokalni mediji su važni, ističe Rimanić. Međutim, oni moraju ispunjavati svoju javnu ulogu i biti glas javnosti, a ne glas (lokalnih) političara.
Prostor za propagandu
Odumiranje kvalitetnih lokalnih medija ukazuje na zabrinjavajući trend: kad građani ostanu bez pouzdanog izvora informacija iz svoje lokalne sredine, otvara se dodatni prostor za manipulaciju, posebno u izbornim kampanjama.
The New York Times je u 2019. i 2020. godini objavio seriju tekstova (1, 2, 3) u kojima su upozorili da informacijski prostor koji su nekad popunjavali lokalni mediji sada zauzimaju politički operativci, ispunjavajući ga propagandnim narativima. Postalo je potpuno uobičajeno da u političkim kampanjama nastaju fantomski mediji, mahom internetski portali, koji se lažno predstavljaju kao lokalni mediji, iako im svrha nije informiranje javnosti, već promoviranje političkih kandidata koji plaćaju za njihove usluge.
Takvom obliku propagande u recentnim smo izbornim ciklusima svjedočili i u Hrvatskoj (1, 2, 3). Faktograf je u više navrata pisao o seriji portala koji publiciraju sadržaj na domeni Stvarnost.hr, a koji se lažno predstavljaju kao lokalni mediji, iako većinu sadržaja jednostavno kopiraju iz drugih izvora. Jedini autorski sadržaj koji objavljuju su tekstovi čija je svrha politička propaganda.
Vlasnik niza portala koji operiraju pod domenom Stvarnost.hr je Ivica Janković, poslovni partner braće Marija i Hrvoja Macana, koji stoje iza portala Priznajem.hr. Radi se o dobro poznatim političkim propagandistima, koje uglavnom angažiraju političke opcije ekstremno desnog svjetonazora; u dosadašnjim su kampanjama propagandne poslove obavljali primarno za Most i Domovinski pokret.
faktograf
