Ušli smo u Europsku uniju, borba s korupcijom počela je davati rezultate, zauzdali su se krediti u francima. Josipovićev doprinos je tu osjetan. Dobar dio prošlog izbornog programa je realizirao. S obzirom da bi mu novi mandat bio i posljednji jer treći puta ne može biti biran, ne mora kalkulirati i s pravom bi se mogli nadati da će realizirati stavke iz svog programa. Neke od njih bi bilo dobro vidjeti, posebno mogućnost da građani Saboru stavljaju točke dnevnog reda na raspravu.
No ne treba srljati. Pošto je već pet godina predsjednik, na neki način stari je znanac i mogli bi ga pitati dva kratka pitanja kako se to inače čini u društvu poznanika, onako iz pristojnosti: Gdje si bio? Što si radio? Ali ne iz pristojnosti već s namjerom dobivanja stvarnog odgovora kako bi najprije na temelju učinjenoga, a zatim i onoga što kani učiniti, mogli ponovno zaokružiti Ivu Josipovića za predsjednika.
Prije nego damo osvrt na mandat recimo tko je Ivo Josipović prije nego je izabran za predsjednika. Rođen je u Zagrebu 1957. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, Pravni fakultet i položio pravosudni ispit. Magistrirao je na poslijediplomskome studiju kaznenopravnih znanosti, a doktorirao s temom “Pravo o uhićenju i pritvoru u kaznenome procesnome pravu” na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Prije izbora na predsjedničku dužnost bio je sveučilišni profesor, zastupnik u Hrvatskom saboru i skladatelj. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je Kazneno procesno pravo, Međunarodno kazneno pravo i Prekršajno pravo. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je harmoniju. Objavio je nekoliko knjiga i ukupno 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Posebna su područja njegova interesa kazneno pravo, kazneni postupak, prekršaji, međunarodno kazneno pravo, ratni zločini, međunarodni sudovi, ljudska prava, borba protiv korupcije i organiziranoga kriminala.
A sada, spektakl! Izabran od naroda 2010. godine, imao je priliku surađivati s dvije različite Vlade – u prvom dijelu mandata s Vladom HDZ-a opterećenog neugodnom ostavštinom Ive Sanadera, a u drugom dijelu i s aktualnom Vladom SDP-a koji ga je tada bio predložio kao predsjedničkog kandidata. Kako je i najavio, bio je zaista predsjednik svih građana Republike Hrvatske i nije vodio stranačku politiku.
Odmah po preuzimanju dužnosti podjednako aktivno se uključio na području unutarnje i vanjske politike, naravno držeći se ovlasti koje mu kao predsjedniku pripadaju. Na polju unutarnje politike ured predsjednika učinio je mjestom pregovaranja i postizanja dogovora, te rješavanja mnogih široj javnosti poznatih prijepora, često posjećujući uključene strane smirujući nagomilane strasti. A prijepora je bilo odmah na početku, jer 2010. bila je godina u kojoj je do punog izražaja došla ostavština Ive Sanadera - ekonomska kriza prerasla je u socijalnu krizu, o čemu svjedoči i podatak o 75.000 ljudi koji su tada radili, a da za svoj rad nisu primali plaću. Praktički odmah po preuzimanju dužnosti, već u veljači iste godine održao je sastanak s čelnicima sindikalnih središnjica. Istaknimo kroz mandat samo neke trenutke u kojima je predsjednik Josipović imao ulogu medijatora:
- primio je predstavnike radnika Željezare Split koji su štrajkom tražili svoja prava
- posredovao u dogovoru između seljaka i Vlade
- posjetio radnike Brodosplita
- prvi je dao javnu podršku radnicama Kamenskog (kasnije im je donirao opremu)
- susreo se i podržao bivše radnike Đakovštine d.d.
- založio se za mirno rješenje sukoba između Vlade i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara
- organizirao je sastanak radnika rafinerije Sisak, ministarstva gospodarstva i uprave INE
-
Uvaženi su njegovi prijedlozi kojima je stvoren pravni okvir koji je omogućio procesuiranje kriminala počinjenog na najvišim političkim razinama (čitaj Sanader i ostali osuđeni iz njegove Vlade). Sudjelovao je u stvaranju preporuka za olakšanje dužničke krize građana te je dao prijedlog izmjena Ovršnog zakona. U potrazi za rješavanjem dužničke krize uzrokovane kreditima u francima predsjednik Josipović tri puta se sastajao sa predstavnicima udruge Franak, više nego s ijednom drugom udrugom građana.
Također je primao izaslanstva vojnih brigada i hrvatskih branitelja, a aktivne vojnike koji sudjeluju u misijama NATO saveza pojećivao je na terenu. Ured je držao otvorenim za sve građane i procjenjuje se da se kroz čitav mandat što u svom uredu, što u obilasku države susreo s preko 50,000 građana.
Na vanjskopolitičkom planu praktički odmah po preuzimanju dužnosti uključio se u praćenje rada Pregovaračke skupine za pregovore o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Ubrzo potom krenuo je u seriju sastanaka, najprije s visokim dužnosnicima Bruxellesa, a potom s predsjednicima članica Europske unije (Austrija, Mađarska, Slovenija, Njemačka…) osiguravajući potporu za brzi ulazak u Europsku uniju. Također se sastajao i s predsjednicima i visokim dužnosnicima brojnih ostalih zemalja (Kina, Kanada, Bosna i Hercegovina, Srbija, Albanija, Slovačka, Crna Gora, Makedonija, Francuska, Italija, Kostarika, Gruzija, Turska,Finska, SAD, …) nastojavši pozicionirati Hrvatsku politički važnu članicu Europske unije.
Puno više (cca 300 stranica) detalja o radu Predsjednika svaki građanin može pronaći na službenim stranicama Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, www.predsjednik.hr.
No ne treba srljati. Pošto je već pet godina predsjednik, na neki način stari je znanac i mogli bi ga pitati dva kratka pitanja kako se to inače čini u društvu poznanika, onako iz pristojnosti: Gdje si bio? Što si radio? Ali ne iz pristojnosti već s namjerom dobivanja stvarnog odgovora kako bi najprije na temelju učinjenoga, a zatim i onoga što kani učiniti, mogli ponovno zaokružiti Ivu Josipovića za predsjednika.
Prije nego damo osvrt na mandat recimo tko je Ivo Josipović prije nego je izabran za predsjednika. Rođen je u Zagrebu 1957. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, Pravni fakultet i položio pravosudni ispit. Magistrirao je na poslijediplomskome studiju kaznenopravnih znanosti, a doktorirao s temom “Pravo o uhićenju i pritvoru u kaznenome procesnome pravu” na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Prije izbora na predsjedničku dužnost bio je sveučilišni profesor, zastupnik u Hrvatskom saboru i skladatelj. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je Kazneno procesno pravo, Međunarodno kazneno pravo i Prekršajno pravo. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je harmoniju. Objavio je nekoliko knjiga i ukupno 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Posebna su područja njegova interesa kazneno pravo, kazneni postupak, prekršaji, međunarodno kazneno pravo, ratni zločini, međunarodni sudovi, ljudska prava, borba protiv korupcije i organiziranoga kriminala.
A sada, spektakl! Izabran od naroda 2010. godine, imao je priliku surađivati s dvije različite Vlade – u prvom dijelu mandata s Vladom HDZ-a opterećenog neugodnom ostavštinom Ive Sanadera, a u drugom dijelu i s aktualnom Vladom SDP-a koji ga je tada bio predložio kao predsjedničkog kandidata. Kako je i najavio, bio je zaista predsjednik svih građana Republike Hrvatske i nije vodio stranačku politiku.
Odmah po preuzimanju dužnosti podjednako aktivno se uključio na području unutarnje i vanjske politike, naravno držeći se ovlasti koje mu kao predsjedniku pripadaju. Na polju unutarnje politike ured predsjednika učinio je mjestom pregovaranja i postizanja dogovora, te rješavanja mnogih široj javnosti poznatih prijepora, često posjećujući uključene strane smirujući nagomilane strasti. A prijepora je bilo odmah na početku, jer 2010. bila je godina u kojoj je do punog izražaja došla ostavština Ive Sanadera - ekonomska kriza prerasla je u socijalnu krizu, o čemu svjedoči i podatak o 75.000 ljudi koji su tada radili, a da za svoj rad nisu primali plaću. Praktički odmah po preuzimanju dužnosti, već u veljači iste godine održao je sastanak s čelnicima sindikalnih središnjica. Istaknimo kroz mandat samo neke trenutke u kojima je predsjednik Josipović imao ulogu medijatora:
- primio je predstavnike radnika Željezare Split koji su štrajkom tražili svoja prava
- posredovao u dogovoru između seljaka i Vlade
- posjetio radnike Brodosplita
- prvi je dao javnu podršku radnicama Kamenskog (kasnije im je donirao opremu)
- susreo se i podržao bivše radnike Đakovštine d.d.
- založio se za mirno rješenje sukoba između Vlade i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara
- organizirao je sastanak radnika rafinerije Sisak, ministarstva gospodarstva i uprave INE
-
Uvaženi su njegovi prijedlozi kojima je stvoren pravni okvir koji je omogućio procesuiranje kriminala počinjenog na najvišim političkim razinama (čitaj Sanader i ostali osuđeni iz njegove Vlade). Sudjelovao je u stvaranju preporuka za olakšanje dužničke krize građana te je dao prijedlog izmjena Ovršnog zakona. U potrazi za rješavanjem dužničke krize uzrokovane kreditima u francima predsjednik Josipović tri puta se sastajao sa predstavnicima udruge Franak, više nego s ijednom drugom udrugom građana.
Također je primao izaslanstva vojnih brigada i hrvatskih branitelja, a aktivne vojnike koji sudjeluju u misijama NATO saveza pojećivao je na terenu. Ured je držao otvorenim za sve građane i procjenjuje se da se kroz čitav mandat što u svom uredu, što u obilasku države susreo s preko 50,000 građana.
Na vanjskopolitičkom planu praktički odmah po preuzimanju dužnosti uključio se u praćenje rada Pregovaračke skupine za pregovore o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Ubrzo potom krenuo je u seriju sastanaka, najprije s visokim dužnosnicima Bruxellesa, a potom s predsjednicima članica Europske unije (Austrija, Mađarska, Slovenija, Njemačka…) osiguravajući potporu za brzi ulazak u Europsku uniju. Također se sastajao i s predsjednicima i visokim dužnosnicima brojnih ostalih zemalja (Kina, Kanada, Bosna i Hercegovina, Srbija, Albanija, Slovačka, Crna Gora, Makedonija, Francuska, Italija, Kostarika, Gruzija, Turska,Finska, SAD, …) nastojavši pozicionirati Hrvatsku politički važnu članicu Europske unije.
Puno više (cca 300 stranica) detalja o radu Predsjednika svaki građanin može pronaći na službenim stranicama Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, www.predsjednik.hr.
