Otvoreno pismo tijelima i dužnosnicima RH te hrvatskoj javnosti koje sam uputio povodom tragične smrti predsjednice udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski, Slavice Hruškar, tijelima i najvišim dužnosnicima Republike Hrvatske te hrvatskoj javnosti, kojeg u nastavku objavljujemo, uputio je Brođanin Borislav Stipić. Stipić o sebi kaže: Dragovoljac sam Domovinskoga rata, HRVI, protivno svojoj volji umirovljen sam kao djelatna vojna osoba pukovnik 2001. Član sam udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski te počasni član nekoliko udruga proisteklih iz Domovinskoga rata. Braniteljskim pitanjima bavim se od kada sam umirovljen, godinama sam predsjedao Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Slavonskoga Broda i Brodsko-posavske županije, bio u tijelima HVIDR-e Slavonski Brod, u dva mandata predsjedao Podružnicom udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski Slavonski Brod, bio član jednog povjerenstva Zaklade hrvatskih branitelja. Nisam član ni jedne političke stranke ili organizacije. Kao pripadnik 108. brigade ZNG i 5. gardijske brigade "Sokolovi" najveći dio rata proveo sam u izvršavanju bojevih zadaća na svim domovinskim ratištima. Oženjen sam, otac četvero djece.
Smrt Slavice Hruškar, predsjednice udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski, duboko je potresla njenu obitelj, suborce, prijatelje i članove Udruge. Ne manju zbunjenost i upitnost izazvala je i kod svih onih koji su ju poznavali kao javnu osobu, onu koja se gorljivo zauzimala za istinu o Domovinskom ratu, prava i dignitet dragovoljaca Domovinskog rata, ratnih stradalnika i članova njihovih obitelji.
Njen, i doslovni, skok sa svjetla životne pozornice u ambis maglovitog siječanjskog jutra ponovo, najizravnije, otvara pitanja odnosa Hrvatske, države koju smo u krvi naših prijatelja i vlastitoj stvarali, prema najodanijim svojim kćerima i sinovima. Otvara i pitanje što to jest Hrvatska danas.
Ona - koja je gotovo dvadeset godina, na različite načine, a kroz udrugu Nezavisni dragovoljci hrvatski, rad u brojnim braniteljskim tijelima, savjetima i komisijama, posljednjih četrnaest godina, istrošila se do posljednjeg atoma i fizičke i duhovne snage - ne smije biti samo još jedan broj u poraznoj statistici heroja koji su, na kraju, ustuknuli, ovako ili onako digli ruku na sebe.
Ako ne prije, Slavičina smrt mora pokrenuti pitanje što doista znači ustavna odredba iz 3. Stavka Članka 58. „Posebnu skrb država posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja.“
Naime, ni Ovršnim zakonom nikoga se ne smije ostaviti bez osnovnih sredstava za život pa je određen minimalni iznos koji se ne smije plijeniti.
Zakon o smanjenju mirovina ostvarenih po posebnim propisima o tome ne vodi računa. Štoviše, ne vodi računa ni o tome da su mirovine, sličnim zakonskim rješenjem iz 2011. već smanjene, ali bez izdavanja novoga rješenja, pa se, sada, novo smanjenje obračunava na mirovinu koja je po važećem rješenju za svakoga HRVI i člana obitelji te, prvo – smanjenje je veće od deset posto; drugo – znatan broj korisnika ovakvih mirovina stavlja u situaciju da, zbog različitih opterećenja mirovine (krediti, ovrhe…) na ruke dobivaju ispod socijalnog minimuma; i treće – prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (članak 80.) propisan je način razdvaja starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i obiteljske mirovine, na dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu i dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja iz članka 25. ZOMO-a a Zakonom o smanjenju mirovina ostvarenih po posebnim propisima ukupna mirovina HRVI tretira se kao mirovina isključivo izračunata i određena po posebnom propisu.
Hrvatskim ratnim vojnim invalidima, na različite načine, uključujući sva tri dosadašnja smanjenja mirovina, u praksi zamrznuto usklađivanje s rastom troškova života i rastom plaća, smanjene i posve zamrznute invalidnine, i uzevši u obzir navedeno a vezano uz stvarne za isplate korisnicima hrvatskim ratnim vojnim invalidima raspoložive iznose mirovina, Vlada i Sabor zanemaruju i intenciju Stavka 1. Članka 58. kojim se „jamči pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.“ Naime, neutvrđen, a prema mojim spoznajama ne zanemariv broj HRV-i dovodi u situaciju da ne mogu „podmiriti osnovne životne potrebe“, ali zbog legislativnih rješenja ne mogu ostvariti ni ?zajamčeno pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba“.
Predizborni programi koji su uključivali otvaranje posebnih rehabilitacijskih centara, zbog raznih razloga, vjerujem prvenstveno zbog pogoršanja gospodarske i financijske situacije u zemlji, ostali su nerealizirani i branitelji su prepušteni sami sebi.
Nisu napravljeni značajniji pomaci u diferencijaciji (kategorizaciji) hrvatskih branitelja, ratno profiterstvo, zlouporabe i stjecanja statusa i prava bez osnova (lažirani statusi) i dalje opterećuju i braniteljsku populaciju i ukupnu javnost ali i proračun Republike Hrvatske.
Učestaliji pobol i smrtnost hrvatskih branitelja u odnosu na pobol i smrtnost unutar generacije koja uključuje i ne-braniteljsku populaciju, gotovo svakodnevni suicidi, znak su za uzbunu društvu koje je odgovorno i moralno. Vjerujem kako dijelim mišljenje gotovo svih građana Hrvatske da upravo takvo društvo želimo graditi.
Zato vam se obraćam javno i tražim u svoje ime i u ime brojnih branitelja s kojima kontaktiram – učinite sve da se žurno i kvalitetno preispita odnos Države prema dragovoljcima Domovinskoga rata, Hrvatskim ratnim vojnim invalidima i članovima njihovih obitelji. Učinite sve kako bi se preostala životna energija navedenih usmjerila u pozitivnom pravcu na korist i njih samih i društva u cjelini.
U Slavonskom Brodu, 10. siječnja 2013.
