«S današnjim Gradskim vijećem i gradonačelnikom, najgorima u brodskoj povijesti, Brođani konačno imaju na čelu ljude kakve zaslužuju.», zapisuje u vjetar autor ove kolumne. A evo i grafita prikladnog situaciji: «Brođani, nađite sebe, slijedite smrad!».
U Brodu nema demokracije, ali ima klikašenja zvanog stranačje, tj. klijentelističkog umrežavanja u burazerski pluralizam. Članstvo stranačkih gramzljivih sljedbi se regrutira prema kriteriju snage analne strasti prema führerima, dakle, opskurne ljigavosti i apsolutnog pokoravanja. Klonovi takve kadrovske politike godinama se samoreproduciraju pa su danas vlast premrežili patuljci. Patuljci koji pojma nemaju. Zato se i pojavio, onaj ubitačno nacionalno osvješteni, grafit: «Upisan u stranku, ispisan iz naroda.». Ispražnjene svjetonazorskog sadržaja sve stranke su kulturu i civilizaciju obnašanja političke vlasti srozale na maligni millieu perverzije i iracionalnosti u kojem se karikature prosječnosti, ispraznosti, lišene karaktera, morala, časti i ukusa – bore za svoje privatne interese. Brodske stranke su zavodi za zapošljavanje koje javna poduzeća tretiraju kao svoje privatne feude, javnu upravu kao idealna mrijestilišta jarana, a javne poslove kao provizijsku priliku. Stranačka ljubav prema upravnim i ostalim odborima, povjerenstvima i komisijama je neizmjerna. Kada je gradonačelnik Broda nedavno izgubio većinu u Gradskom vijeću posmjenjivali su njegove ljude što je Posavska hrvatska, hladno i bez osvrta i komentara, objavila. Dusparin vjerni pobočnik gospodin Mario Rubil, koji prodaje ribu na pijaci, smijenjen je odjednom s osam položaja (Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, Odbor za financije i proračun, Odbor za pritužbe i predstavke građana, Komisija za imenovanje naselja, trgova i ulica, Povjerenstvo za odlučivanje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka gradonačelnika, Povjerenstvo za popis birača, Upravno vijeće dječjeg vrtića Ivana Brlić-Mažuranić, Školski odbor škole Milan Amruš), a nevjerni gospodin Mijo Golubičić, koji čak i ne prodaje ribu na pijaci[1] je postao pripadnik većine u Vijeću i odmah dobio pet uloga i funkcija (Odbor za gospodarstvo i komunalno gospodarstvo, Povjerenstvo za odlučivanje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka gradonačenika, Mandatna komisija, Povjerenstvo za popis birača i Upravno vijeće dječjeg vrtića Ivana Brlić-Mažuranić).
Čovjek je biće koje se navikava na sve: na Hitlerov sabor u Nürenbergu, na komunističku prvomajsku paradu u Beogradu, na gimnastički slet u Pjongjangu, na Sanaderov sabor deset tisuća hadezeovaca na kojem je postavio Lipićanku Jadranku Kosor za predsjednicu stranke i vlade... tako se polako navikava i na prokletstvo mentaliteta brodskog gradonačelnika i na Gradsko vijeće bez snage i pameti. Mikrofašistički praktikant (koji ne zna da je to) gradonačelnik Duspara je skučena i zla osoba bijesne volje za komandiranjem. Dakle, bez kapaciteta za suradnju i, demokratski neupotrebljiv. Okružen je bljedilom, bezidejnošću i beskičmenjaštvom rektalnih alpinista, tipovima sklonim koristoljublju i neodgovornosti, likovima papačke političke filozofije koji plešu štangu za gazdu kad god se to njemu prohtije. I ne osramote se samo ondje gdje ne dospiju i nisu bili. Kakovi takovi, oni su, odana garda koja uspješno čuva šefa... Pa je telefonom, na primjer, lakše doći do engleske kraljice nego do brodskog gradonačelnika Mirka Duspare iz Žeravačkog Potoka - Republika Srpska.
U Gradskom vijeću, koje doduše jest zaglavilo prolupanog gradskog guvernera, gotovo u pravilu se ne raspravlja o meritumu. Svečano i s važnošću vode se glupe i besmislene diskusije i kvaziideološke rasprave karakteristične za crvotočne i urušene sredine. Politička, kulturna i gospodarska težina Broda dramatično je smanjena. Enormna je nezaposlenost i ljudi se iz Broda masovno iseljavaju... Tko je, zašto, i pod čijim okriljem uništio brodsku industriju, poljoprivredu, trgovinu, bankarstvo i zanatstvo (u samo dvije, nekada brodske trgovačke ulice, Starčevićevoj i Mesićevoj, napušteno je devedesetak poslovnih prostora i lokala)? Zašto se ne obavi stvarna evaluacija rada preskupih ustavnova brodske kulture, utvrdi kako funkcioniraju i koliko košta gradski kulturni organizam, te kakav je njegov praktičan efekt? Brodske kulturne kuće su prekrcane majstorima nepostizanja ničeg. Kome, u propadajućem Brodu, trebaju zatvoreni bazeni u kojima će (ako ikada budu završeni) narednih dvadeset godina svako kupanje realno koštati 200 do 300 eura po osobi, ako se uračuna cijena koštanja gradnje i održavanja koju plaćaju brodski porezni obveznici, a ne budalasto Gradsko vijeće i gradonačelnik? Kome treba natkrivena gradska tržnica na kojoj je devedeset posto uvozne robe iz trgovačkih centara i od švercera. Usput, zgrada gradske tržnice i betonirani prostor na otvorenom ispred nje sagrađeni su 1962. godine za trideset šest tisuća dolara, a samo sadašnje natkrivanje stoji 2 milijuna dolara, itd, itd. Takvih i sličnih pitanja u Gradskom vijeću nema. Brodski realni problemi su izvan pameti Gradskog vijeća, a gradonačelnik i vijećnici su tu da usrećuju grad, a ne da brinu kako žive sovina govna – građani Broda.
«U svijetu u kojem razum nema utočište, ludost ima siguran krov» napisao je davno Emil Cioran ne znajući za brodske natkrovljene bazene i tržnicu (na kojima netko diže debele profite).
«S današnjim Gradskim vijećem i gradonačelnikom, najgorima u brodskoj povijesti, Brođani konačno imaju na čelu ljude kakve zaslužuju.», zapisuje u vjetar autor ove kolumne. A evo i grafita prikladnog situaciji: «Brođani, nađite sebe, slijedite smrad!».
[1] Doduše, gradonačelnik Mirko Duspara je uvjeren da Bačmija prodaje muda pod bubrege
U Brodu nema demokracije, ali ima klikašenja zvanog stranačje, tj. klijentelističkog umrežavanja u burazerski pluralizam. Članstvo stranačkih gramzljivih sljedbi se regrutira prema kriteriju snage analne strasti prema führerima, dakle, opskurne ljigavosti i apsolutnog pokoravanja. Klonovi takve kadrovske politike godinama se samoreproduciraju pa su danas vlast premrežili patuljci. Patuljci koji pojma nemaju. Zato se i pojavio, onaj ubitačno nacionalno osvješteni, grafit: «Upisan u stranku, ispisan iz naroda.». Ispražnjene svjetonazorskog sadržaja sve stranke su kulturu i civilizaciju obnašanja političke vlasti srozale na maligni millieu perverzije i iracionalnosti u kojem se karikature prosječnosti, ispraznosti, lišene karaktera, morala, časti i ukusa – bore za svoje privatne interese. Brodske stranke su zavodi za zapošljavanje koje javna poduzeća tretiraju kao svoje privatne feude, javnu upravu kao idealna mrijestilišta jarana, a javne poslove kao provizijsku priliku. Stranačka ljubav prema upravnim i ostalim odborima, povjerenstvima i komisijama je neizmjerna. Kada je gradonačelnik Broda nedavno izgubio većinu u Gradskom vijeću posmjenjivali su njegove ljude što je Posavska hrvatska, hladno i bez osvrta i komentara, objavila. Dusparin vjerni pobočnik gospodin Mario Rubil, koji prodaje ribu na pijaci, smijenjen je odjednom s osam položaja (Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, Odbor za financije i proračun, Odbor za pritužbe i predstavke građana, Komisija za imenovanje naselja, trgova i ulica, Povjerenstvo za odlučivanje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka gradonačelnika, Povjerenstvo za popis birača, Upravno vijeće dječjeg vrtića Ivana Brlić-Mažuranić, Školski odbor škole Milan Amruš), a nevjerni gospodin Mijo Golubičić, koji čak i ne prodaje ribu na pijaci[1] je postao pripadnik većine u Vijeću i odmah dobio pet uloga i funkcija (Odbor za gospodarstvo i komunalno gospodarstvo, Povjerenstvo za odlučivanje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka gradonačenika, Mandatna komisija, Povjerenstvo za popis birača i Upravno vijeće dječjeg vrtića Ivana Brlić-Mažuranić).
Čovjek je biće koje se navikava na sve: na Hitlerov sabor u Nürenbergu, na komunističku prvomajsku paradu u Beogradu, na gimnastički slet u Pjongjangu, na Sanaderov sabor deset tisuća hadezeovaca na kojem je postavio Lipićanku Jadranku Kosor za predsjednicu stranke i vlade... tako se polako navikava i na prokletstvo mentaliteta brodskog gradonačelnika i na Gradsko vijeće bez snage i pameti. Mikrofašistički praktikant (koji ne zna da je to) gradonačelnik Duspara je skučena i zla osoba bijesne volje za komandiranjem. Dakle, bez kapaciteta za suradnju i, demokratski neupotrebljiv. Okružen je bljedilom, bezidejnošću i beskičmenjaštvom rektalnih alpinista, tipovima sklonim koristoljublju i neodgovornosti, likovima papačke političke filozofije koji plešu štangu za gazdu kad god se to njemu prohtije. I ne osramote se samo ondje gdje ne dospiju i nisu bili. Kakovi takovi, oni su, odana garda koja uspješno čuva šefa... Pa je telefonom, na primjer, lakše doći do engleske kraljice nego do brodskog gradonačelnika Mirka Duspare iz Žeravačkog Potoka - Republika Srpska.
U Gradskom vijeću, koje doduše jest zaglavilo prolupanog gradskog guvernera, gotovo u pravilu se ne raspravlja o meritumu. Svečano i s važnošću vode se glupe i besmislene diskusije i kvaziideološke rasprave karakteristične za crvotočne i urušene sredine. Politička, kulturna i gospodarska težina Broda dramatično je smanjena. Enormna je nezaposlenost i ljudi se iz Broda masovno iseljavaju... Tko je, zašto, i pod čijim okriljem uništio brodsku industriju, poljoprivredu, trgovinu, bankarstvo i zanatstvo (u samo dvije, nekada brodske trgovačke ulice, Starčevićevoj i Mesićevoj, napušteno je devedesetak poslovnih prostora i lokala)? Zašto se ne obavi stvarna evaluacija rada preskupih ustavnova brodske kulture, utvrdi kako funkcioniraju i koliko košta gradski kulturni organizam, te kakav je njegov praktičan efekt? Brodske kulturne kuće su prekrcane majstorima nepostizanja ničeg. Kome, u propadajućem Brodu, trebaju zatvoreni bazeni u kojima će (ako ikada budu završeni) narednih dvadeset godina svako kupanje realno koštati 200 do 300 eura po osobi, ako se uračuna cijena koštanja gradnje i održavanja koju plaćaju brodski porezni obveznici, a ne budalasto Gradsko vijeće i gradonačelnik? Kome treba natkrivena gradska tržnica na kojoj je devedeset posto uvozne robe iz trgovačkih centara i od švercera. Usput, zgrada gradske tržnice i betonirani prostor na otvorenom ispred nje sagrađeni su 1962. godine za trideset šest tisuća dolara, a samo sadašnje natkrivanje stoji 2 milijuna dolara, itd, itd. Takvih i sličnih pitanja u Gradskom vijeću nema. Brodski realni problemi su izvan pameti Gradskog vijeća, a gradonačelnik i vijećnici su tu da usrećuju grad, a ne da brinu kako žive sovina govna – građani Broda.
«U svijetu u kojem razum nema utočište, ludost ima siguran krov» napisao je davno Emil Cioran ne znajući za brodske natkrovljene bazene i tržnicu (na kojima netko diže debele profite).
«S današnjim Gradskim vijećem i gradonačelnikom, najgorima u brodskoj povijesti, Brođani konačno imaju na čelu ljude kakve zaslužuju.», zapisuje u vjetar autor ove kolumne. A evo i grafita prikladnog situaciji: «Brođani, nađite sebe, slijedite smrad!».
[1] Doduše, gradonačelnik Mirko Duspara je uvjeren da Bačmija prodaje muda pod bubrege
