Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod još jedne briljantne geopolitičke analize Pepea Escobara.
U svom vrlo utjecajnom radu "Pad Rima: I kraj civilizacije" (Fall of Rome: And the End of Civilization, op. prev.), Bryan Ward-Perkins piše:
Rimljani su prije pada bili uvjereni kao što smo i mi danas da će njihov svijet postojati vječno... Bili su u krivu. Bili bismo mudri kad ne bismo ponovili njihovu samozadovoljnu opuštenost.
Carstvo kaosa, u današnje vrijeme, se ne bazira na samozadovoljnoj opuštenosti, nego na oholosti - i strahu. Još od početka Hladnog rata ključno pitanje je bilo tko će kontrolirati veliku mrežu trgovačkih puteva Euroazije - ili "jezgru" (heartland, op. prev.) kako je naziva otac geopolitike, sir Halford John Mackinder (1861. - 1947.).
Mogli bismo reći kako je za Carstvo kaosa igra zapravo započela s državnim udarom u Iranu 1953. kojeg je podržala CIA, kada je SAD napokon licem u lice susreo tu slavnu Euroaziju stoljećima umrežavanu Putevima svile, nakon čega je Carstvo odlučno krenulo sve ih pokoriti.
Samo 6 desetljeća kasnije, jasno je da neće biti američkog Puta svile u 21. stoljeću, nego će, baš kao kod drevnih prethodnika, biti kineskog. Nastojanje Pekinga u stvaranju onoga što naziva "Jedan pojas, jedna cesta" je sastavni dio konflikta u 21. stoljeću između propadajućeg Carstva i ujedinjavanja Euroazije. Ključni podzapleti uključuju neprekidno širenje NATO-a i opsesiju Carstva sa stvaranjem ratne zone kod Južnokineskog mora.
Dok strateško partnerstvo Pekinga i Moskve analizira te podzaplete, oligarhijska elita koja zaista upravlja Carstvom kaosa nastoji opkoliti Euroaziju - s obzirom da bi mogli biti uvelike isključeni iz procesa integracije koji se bazira na trgovinskoj razmjeni, gospodarskoj suradnji i naprednim komunikacijskim vezama.
Peking i Moskva jasno uočavaju provokaciju za provokacijom, zajedno s nemilosrdnom demonizacijom. No, neće biti ulovljeni u zamku, jer oboje igraju vrlo dugu igru.
Ruski predsjednik Vladimir Putin diplomatski inzistira da se prema Zapadu treba ophoditi kao prema "partnerima". Međutim, on sam zna, kao što znaju i oni u Kini na određenim pozicijama, kako ovi zapravo nisu "partneri". Ne nakon što je NATO 78 dana bombardirao Beograd 1999. godine. Ne nakon svrhovitog bombardiranja kineskog veleposlanstva. Ne nakon neprekidnog NATO-vog širenja. Ne nakon drugog Kosova u obliku nezakonitog državnog udara u Kijevu. Ne nakon što su zaljevske petrodolarske države-klijenti SAD-a srušile cijene nafte. Ne nakon što je Wall Street organizirao pad rublje. Ne nakon sankcija SAD-a i Europske unije. Ne nakon udara američkih posrednika na Wall Streetu na kineske dionice klase A. Ne nakon neprekidnog zveckanja oružjem u Južnokineskom moru. Ne nakon rušenja Su-24.
Samo nit nas dijeli
Brzo premotavanje do događaja koji su prethodili rušenju Su-24 je prosvjetljujuće. Obama se sastaje s Putinom. Odmah nakon toga Putin se sastaje s Khameneijem. Sultan Erdogan je u stanju uzbune; ozbiljan rusko-iranski savez je grafički najavljen u Teheranu. To je bilo samo dan prije rušenja Su-24.
Francuski predsjednik Hollande se sastaje s Obamom. No zatim se Hollande sastaje s Putinom. Erdogan je bio pod iluzijom kako je stvorio opravdanje NATO-u za pokretanje rata prema Članku 5. NATO-ve Povelje. Nije slučajno propala država Ukrajina bila jedina zemlja koja je - u žurbi - podržala rušenje Su-24. Međutim, NATO je ustuknuo - donekle prestrašen; Carstvo nije bilo spremno na nuklearni rat.
Barem ne još. Napoleon je znao da povijest skreće po tankoj niti. Dokle god Hladni rat 2.0 traje, bili smo, i ostat ćemo, samo jednu nit udaljeni od nuklearnog rata.
Što god da se dogodi u takozvanom sirijskom mirovnom procesu, posrednički rat između Washingtona i Moskve će se nastaviti. Oholi američki stručnjaci/stratezi ne mogu vidjeti drukčiji način od toga.
Za neokonzervativce i neoliberalne konzervativce koji smatraju SAD "Izuzetnom nacijom", jedino prihvatljivo razrješenje igre je podjela Sirije. Erdoganov sistem bi progutao sjever. Izrael bi progutao naftom bogatu Golansku visoravan. I posrednici kuće Saud bi progutali istočnu pustinju.
Rusija je doslovno izbombardirala sve te razrađene planove do pepela zato što bi sljedeći korak nakon podjele bio da Ankara, Riyadh - i Washington "upravljajući iz pozadine" - produže put s džihadistima sjeverno sve do Kavkaza kao i središnje Azije i Xinjianga (tamo već postoji najmanje 300 Ujgura koji se bore za ISIS/ISIL/Daeš). Kad svi drugi planovi propadnu, nema boljeg od zabijanja oštrice "džihadističke brze prometnice" u tijelo ujedinjavajuće Euroazije.
Na kineskoj bojišnici, koje god "kreativne" provokacije Carstvo kaosa bude smislilo, neće uspjeti spriječiti planove Pekinga u Južnokineskom moru - tom ogromnom rezervoaru koji je do vrha ispunjen neistraženom naftom i plinom, koji je također i glavna pomorska prometnica do i iz Kine. Peking će se do 2020. neizbježno izgraditi kao snažan haiyang qiangguo - pomorska sila.
Washington bi mogao u sljedeće 2 godine vojnom "pomoći" od 250 milijuna dolara opskrbiti Vijetnam, Filipine i Maleziju, no to nije toliko bitno, bez obzira koje "kreativne" imperijalne ideje se uzmu u obzir, na primjer, balistički projektil "nosač ubojica" DF-21D s dometom od 2500 km koji može nositi nuklearnu bojnu glavu.
Na ekonomskoj fronti, relacija Washington-Peking će ostati glavna posrednička bojišnica. Washington nameće TPP - ili NATO na trgovinsku razmjenu u smjeru Azije? To je još sizifovski zadatak, jer ga 12 nacija članica treba raticifirati, ne i najmanje SAD sa svojim ekstremno neprijateljskim Kongresom.
Protiv ovog ograničenog američkog poteza, Xi Jinping, sa svoje strane, postavlja kompleksnu trostruku strategiju: protuudar Kine TPP-u - Područje slobodne trgovine Azije-Pacifika (FTAAP); iznimno ambiciozan projekt "Jedan pojas, jedna cesta"; i dostatna sredstva za financiranje tsunamija projekata - Azijsku infrastrukturnu investicijsku banku (AIIB) - kineski odgovor Svjetskoj banci i Azijskoj razvojnoj banci (ADB) koju kontroliraju SAD i Japan.
O jugoistočnoj Aziji, primjerice, brojevi sve govore. Prošle godine, Kina je bila najveći partner ASEAN-a, s ogromnih 367 milijardi dolara. To će rasti eksponencijalno uz projekt "Jedan pojas, jedna cesta" - koji će upiti 200 milijardi dolara u kineskim investicijama do 2018.
Ponovni posjet Srcu Tame
Budućnost Europe izgleda sasvim mračna. Francusko-iranski istraživač Farhad Khosrokhavar je bio jedan od nekolicine onih koji su prepoznali srž problema. Rezerva vojske džihadista širom Europe će se nastaviti hraniti bataljunima izolirane mladeži u siromašnim gradovima unutrašnjosti. Nema dokaza da će neoliberalni konzervativci njegovati čvrstu društveno-ekonomsku politiku izvlačenja ovih otuđenih masa iz getoa preko uvođenja novih oblika socijalizacije.
Stoga će ruta bijega za ove mase nastaviti biti poput virusne verzije salafističkog džihadizma, kojeg kao simbol otpora prodaju lukavi, u odnosima s javnošću snalažljivi profiteri; jedina protuideologija dostupna na tržištu. Khosrokhavar ju je definirao kao neo-ummu - "živahnu zajednicu koja nikada nije povijesno postojala", ali koja sada otvoreno poziva sve mlade Europljane, bilo muslimane ili druge, koji su pogođeni krizom identiteta.
Komentar: Ovo je vrlo oštrouman opis zapadnjačkih džihadista. Nisu "valovi muslimanskih izbjeglica koji dolaze u Europi", već su nezadovoljna mladež rođena u predgrađu i siromašnim kvartovima bankrotirane Europe.
Usporedno, na našem putu u punih 15 godina beskrajnog rata neokonzervativaca protiv nezavisnih država na Bliskom istoku, Pentagon će turbo-napajati neograničeno proširenje nekih od svojih postojećih baza - od Džibutija na Rogu Afrike do Irbila u iračkom Kurdistanu - stvarajući od njih "čvorišta".
Očekujte veliki porast čvorišta od podsaharske Afrike do jugoistočne Azije, a u svakom od njih veselo društvo Specijalnih snaga; ovu operaciju je opisao Pentagonov glavonja Ash "Carstvo cviljenja" Carter kao "esencijalnu, jer kako ne možemo predvidjeti budućnost, ova regionalna čvorišta - od Morona u Španjolskoj do Jalalabada u Afganistanu - osigurat će prisutnost na prednjim položajima kako bi se odgovorilo na brojne krize, terorističke ili drugih vrsta. Omogućit će jednostrani odgovor na krize, protuterorističke operacije, ili napade na mete od visoke važnosti".
Sve je ovdje: jednostrani "Izuzetistan" u akciji protiv svakoga tko se usudi oglušiti o imperijalne diktate.
Komentar: Zanimljivo kako se plan za američke vojne garnizone "od Španjolske do Afganistana" poklapa s ISIS-ovim kalifatom "od Španjolske do Afganistana".
Od Ukrajine do Sirije, i širom MENA-e (Bliskog istoka i sjeverne Afrike), posrednički rat između Washingtona i Moskve, sa sve većim ulozima, neće oslabiti. Isto tako se neće smanjiti ni imperijalni očaj nad nepovratnim kineskim usponom. Kako Nova Velika Igra ubrzava, i Rusija opskrbljuje euroazijske sile Iran, Kinu i Indiju sa sustavima proturaketne obrane koji nadmašuju ono što Zapad ima, naviknite se na novu normalu - Hladni rat 2.0 između Washingtona i Pekinga-Moskve.
Ostavit ću vas sa Josephom Conradom, koji je u svom Srcu Tame napisao:
"Mrlja smrti, miris smrtnosti je u lažima. Istrgnuti bogatstvo iz utrobe zemlje je bila njihova žudnja, s nimalo više moralne svrhe nego je imaju provalnici u pljačkanju sefa. Nismo mogli razumjeti jer smo bili predaleko i nismo se mogli sjetiti, jer smo putovali u noći prvih doba, onih doba koja su prošla, ostavljajući jedva znak - bez sjećanja..."
O autoru
Pepe Escobar je neovisni geopolitički analitičar. Piše za RT, Sputnik i TomDispatch, te redovito pridonosi web stranicama i radio/TV emisijama od SAD-a do istočne Azije. Bivši je putujući dopisnik za Asia Times Online. Rođen je u Brazilu, inozemni dopisnik je od 1985., a živio je u Londonu, Parizu, Milanu, Los Angelesu, Washingtonu, Bangkoku i Hong Kongu. Čak i prije napada 11. rujna se specijalizirao za pokrivanje područja od Bliskog istoka do središnje i istočne Azije, s naglaskom na geopolitiku i ratove za energente Velikih Sila. Autor je knjiga Globalistan (2007.), Red Zone Blues (2007.), Obama does Globalistan (2009.) i Carstvo kaosa (2014.), sve objavljene preko izdavača Nimble Books. Njegova najnovija knjiga je 2030., također preko Nimble Books-a, a koja je puštena u prodaju u prosincu 2015.
sott