Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Olga Lalić-Krowicka. Rođena je 1980. u Šibeniku (Hrvatska), srpsko-poljskog porijekla. Diplomirala je serbo-kroatistiku na katedri za slavistiku na Univerzitetu Jagjelonjskom u Krakovu (Poljska). Stipendistkinja Poljskog Ministarstva Kulture za 2007. i 2011. godinu. Objavljivala je u mnogim poljskim, srpskim hrvatskim, bosanskim, slovenskim, makedonskim, bugarskim časopisima, kao i u četrdesetak antologija i almanaha objavljenih na Balkanu, u Poljskoj i Njemačkoj. Piše pjesme, kratke priče, haiku i drame. Piše na poljskom i srpskom jeziku. Prevođena na engleski, bugarski, litvanski, makedonski, rusinski, bijeloruski, ruski, slovenski, španjolski i njemački jezik. Laureatkinja petnaestak književnih nagrada u Poljskoj i na Balkanu, između ostalih: Glavna „Nagrada Fondacije Spartak“ na Melničkim Večerima Poezije, Bugarska, 2006. i priznanja "Zlatni krug" za afirmaciju srpske satire u svijetu, „Satira Fest“, Beograd, 2010. itd. Jedna od dobitnica internacionalne “Naji Naaman” književne nagrade za 2015. godinu. Surađuje sa poljskim i balkanskim časopisima. Bavi se prevođenjem poezije. Prevela je oko četrdeset zbirki pjesama i proze autora iz Poljske, Srbije, Hrvatske i Slovenije etc . Osnivač i urednica web-stranice www.poezija.com.pl za prevode na slavenske jezike. Objavila je deset zbirki pjesama na poljskom, srpskom i slovenskom, kao i jednu zbirku drama. Urednica i prevoditeljica antologije za savremenu slavensku umjetnost „Između Ohrida i Buga“ (Krosno, 2011.) i slavenske antologije ljubavi „Milość według twórców słowiańskich” (Krosno, 2012.). Njene prevodilačke projekte podržalo je također Ministarstvo Srpske Dijaspore (2006.), Hrvatsko Ministarstvo Kulture (2008.) i Srpsko Ministarstvo Kulture (2012.). Stanuje i stvara u Dukli (Poljska).
BALKANSKI TANGO
Pakao zaliven vinom.
Cijevi prema jugu gledaju.
Dame mirišu na jad.
Teško se diše.
Potpisi na užarenom željezu.
Izvori u zemlju propadaju.
Djeca trče.
Zbunjenost oči vadi.
Kosturi plaše tvoju sjenu.
Nije te briga za zvijezde.
Humanitarnost odlazi i sa papira.
Vrijediš manje od pola pare.
Vino se u paklu pije...
OTAC
Sjedio je za političkim stolom
dok je vjetar nosio cintare
njegovih usana na dlan majke.
Duša mu je od svile.
Oči od prostranstva nade.
On, on me poznaje...
kao da sam mandolina
u nemirnom svijetu
moje i njegove prošlosti.
Sibir hiljadu dana
prošao je prije novih mitraljeza,
na smrznutim ušima građevine.
Tamo iza horizonta gladnih violina.
Rat je izgazio
uz pomoć paketa bombardirane harmonike.
Otac me voli...
EPICENTAR
Danas svi čitaju filosofiju
da bi obogatili vlastita uvjerenja.
Nedavno sam posudila
Kirkegard, Filosofske mrvice, 1844.
Pomirisala sam sve stranice,
i otputovala u Kopenhagen.
Pomislila sam da je najbolja mutacija
u zamišljenom društvu
prozračiti se,
da bi šetnja poprimila
čisti vlastiti smisao.
MOLBA
Lagano traješ. Sunce ti snagu daje.
Lagano postojiš. Misao te odnosi.
Ljudi šetaju po trgovima grada.
Na fijakeru mladoženja i mlada.
Sijevaju kiše raspuća.
Dimi se ograda i kuća.
Gospodine iz apokalipse i tirade:
Vaše su riječi nemirno moćne,
Vaši su eliksiri crne snage,
Vaše su misli naše poslijednje nade.
Ako budete htjeli vratiti vodu u rijeku,
vratite i onoga čovjeka
i njegove suze što teku.
Nek' ne zagrmi nebo krvi,
Nek' nas žive ne pojedu crvi,
Nek' na ovim ulicama noć ne gori,
a mladoženja nek' stigne mladu da voli.
Ovo čudo i ovaj haos gurnite u nepovrat.
Tad ću vam reći istinitu riječ
i koji vjetar nosi vaš kišobran.
MIR
Mir je zid od konca,
razbijena tegla od paprike,
idiotizam riječi i značenja...
Mir ne postoji, već samo prazne misli
i idealna sagledavanja.
Nije istna da je jučer ta gospođa
normalno šetala kroz park,
ako se već zmije prestrašila.
Mir je zid od konca,
eksperiment lažne tišine,
kamen u umu
i svetinja od drhtavih krvavih tijela.
Pro nihilo, neće biti u Parizu ljubavi.
Zašto da ćaskaju o miru,
ako će ih proganjati različita mišljenja.
Mir je zid od konca,
Berlinski zid u bezdahu,
u suženom prostranstvu
i trotački: šta dalje?
