BILJEŠKA O PISCU: Na javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javio se Zdenko Kremer. Kako sam kaže, ‘zagrebački je Brođanin’; rodio se i odrastao u Brodu, otišao u Zagreb na studije i tamo ostao. Diplomirao je fiziku (teorijski smjer) na PMF-u, a bavi se informatikom. Jedan je od osnivača Udruge za slobodne informcije “SINBAD”.
POHVALA JEDNOM ZANIMANJU
Kažu da se i ovdje radi o umijeću mogućega.
Umijeću da se zahtjevi svedu na najmanju moguću mjeru.
No stvar je u tome da imaš nekog iskustva i osjećaja za situaciju u kojoj se nalaziš.
Da si upoznat s aktualnim razvojem, kao i sa životnom mudrošću drevnih gurua.
K tomu, potreban je i stanoviti oprez, zbog rizika prilikom većih zahvata.
Jer se sve u trenu može srušiti kao kula od karata.
I smirenost, da ne upadneš u paniku kad izgleda da se sve raspalo.
Ili da poslu nema i ne može biti kraja. Ili recimo smisla.
Jer to je normalna stvar.
Mnogobrojne dileme rješavaju se grubom silom,
jer bolje je napraviti i nešto krivo nego ne napraviti ništa.
I ne treba žaliti zbog toga što si krenuo krivim putem,
i što sad nemaš vremena ići sve raditi ispočetka
(jer je, dakako, ta tvoja, na brzinu i bez puno razmišljanja usvojena koncepcija
nedovoljno općenita, a neprimjerena je i inače).
To je isto sasvim normalna situacija.
Zapravo se cijela mudrost sastoji u nekoj vrsti samouvjerene hrabrosti,
spremnosti da usprkos gomili nerješenih problema ideš dalje, odlučno i smjelo.
Nekad i s ambicijom da to što stvaraš bude umjetničko djelo.
Jer ako umjetnička djela stvaraju krojači,
kuhari, vrtlari i svirači,
dizajneri, konstruktori, tehnolozi,
biokemičari, genetičari, molekularni biolozi,
fotografi, reporteri, novinari,
tesari, armirači i zidari,
građevinski tehničari i inžinjeri
zašto ih ne bismo mogli stvoriti i mi, ... ?
U KAKVOM MI TO SVIJETU ŽIVIMO?
Pogledao sam naslovnicu novina
i zaključio da me ono što unutra piše ne zanima.
Onda sam se zapitao, po tko zna koji put:
U kakvom mi to svijetu živimo?
Jer što bi me zanimalo ono što piše u novinama
kad postoje puno važnije stvari.
Recimo to pitanje o svijetu:
kakav on jest, kakav je bio i kakav će biti.
Pokušavam nešto o tome napisati, s nekim porazgovarati.
No svi odmahuju rukom. Objašnjavaju:
Sva je ta zapitanost samo stvar literarne ili neke druge, manje dostojanstvene fantazije.
Koja bi možda bila i simpatična da nisi već zašao u godine.
A mene, usprkos svemu, i dalje zaokuplja pitanje o svijetu u kome živimo,
Pitanje s brojnim potpitanjima kakva su recimo sljedeća:
Je li prostor-vrijeme zaista diskontinuirano?
I kako bi se to moglo dokazati, teorijski i eksperimentalno.
Može li čovjek barem na trenutak nadvladati tok vlastitog vremena?
Osloboditi se njegove struje i naći na obalama svjetske temporalnosti?
Ili barem pronaći prostor neke ljudske normalnosti.
Gdje se može živjeti u miru.
Pa zatim:
Da li se moglo dogoditi nešto što se dogodilo nije?
I gdje je sada ono što je bilo prije?
Koje su to sile uspjele uspavati svijest i savjest suvremenog svijeta?
Zašto našim gospodarima bilo kakva samosvijest toliko smeta?
Hoće li stvari ipak krenuti na bolje?
I ima li ikakve šanse da se u dogledno vrijeme obračunamo
s ovom današnjom "liberalnodemokratskom" diktaturom?
Zaista, u kakvom mi to svijetu živimo,
kada sve ove moje spise ljudi smatraju samo slabom znanstveno-fantastičnom literaturom?
FUTURISTIČKA STIHOTVORENIJA (I)
POGLED S TERASE
Jednoga će jutra možda neki čovjek
nezainteresirano listati novine na terasi svog otmjenog ljetnikovca
na obali jednog od onih ljupkih otočića u arhipelagu prozvanom po dugovječnom Habsburgovcu
koji umalo da je nadživio i svoju starodrevnu carevinu.
I onda, onako iz čiste dosade,
ipak pročitati nešto o problemima prenaseljenosti Skandinavskog poluotoka ili Patagonije,
o nezapamćenoj suši koja vlada u Zapadnosibirskoj nizini, toj žitnici svijeta,
i o tome kako je podnožje Kipa Slobode napokon nestalo ispod morske razine
i kako ona bakrena dama s bakljom koja prosvjetljuje narode, sada stoji u vodi.
Možda će se, k tomu, i iščuđavati nad reportažom iz suhih pustara Panonske zavale
gdje su neki novinarski avanturisti pronašli domoroce koji još uvijek pokušavaju baviti se zemljoradnjom.
Onda će se, možda, zagledati u prekrasno plavetnilo mora koje se nekada zvalo Ledenim.
I omamljen dahom maestrala s tog novog Mediterana,
zaključiti da nema razloga za zabrinutost.
Jer su Velike Sile, kako također piše,
odlučile ozbiljno se pozabaviti problemom globalnog zatopljenja.
FUTURISTIČKA STIHOTVORENIJA (II)
GREŠKA U SISTEMU
Jedne će večeri iznenada doći do greške u funkcioniranju sistema
koji upravlja našim životima.
Hardverske ili softverske,
tehničke ili ljudske,
slučajne ili namjerne
- uopće nije važno.
Važno da je tako što može dogoditi.
(Jer nemoguće je izgraditi sistem u kojemu su greške nemoguće).
I da se mora dogoditi prije ili kasnije.
Ovdje treba primjetiti kako će se to posve sigurno desiti baš navečer
jer u to doba pažnja obično malo popusti.
I sistem će se onda prema utvrđenoj proceduri samoisključiti.
I sve će stati.
Ljudi će zastati na ulicama.
Automobili se zaustaviti na cestama.
Vlakovi i tramvaji na tračnicama.
Stat će brodovi na moru i avioni u zraku.
Zaustavit će se pokretne trake u tvornicama i turbine u elektranama.
Ugasiti se sva svjetla i svjetiljke
Isključiti se svi kompjuteri, pa čak i oni za koje je osigurano alternativno napajanje u slučaju nestanka struje.
I mi ćemo stajati u mraku
čekajući da nam svane.
I možda ćemo tek od toga trenutka početi živjeti normalno.
SVINJOKOLJA (kvazi-haiku)
Noć pred svinjokolju.
Svinje se deru. Predosjećaj?
Ne. Nisu dobile večeru.
Nije se ni uplašio.
Srušio se i otresao papke.
Lijepe li smrti.
Krv teče potokom.
A ljudima nikako dosta.
Za krvavice.
Psi gledaju u čudu.
Nisu znali da su ljudi
tako hitre i spretne zvijeri.
Umovanje uz kuhano vino:
Sve je i stvoreno za to
da ode pod nož.
Alkemija mesarskog umijeća:
Od smrada debelog bravca,
do zanosnih mirisa bogate trpeze.
