Napomena o autoru teksta: Zdenko Kremer je, kako sam kaže, 'zagrebački Brođanin'; rodio se i odrastao u Brodu, otišao u Zagreb na studije i tamo ostao. Diplomirao je fiziku (teorijski smjer) na PMF-u, a bavi se informatikom. Jedan je od osnivača Udruge za slobodne informcije "SINBAD" (http://sinbad.bplaced.net).
Mogu reći da sam i sam, čuvši vijest o uhićenjima profesora na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, bio vrlo ugodno iznenađen. Za tu priču o korupciji saznao sam pred skoro tri godine i potaknut njome napisao sam članak koji je pod naslovom "Legalizujmo korupciju" bio objavljen u beogradskim e-novinama. Tu sa radilo o nizu savjeta upućenih našoj Vladi o tome kako na najprikladniji način legalizirati nezakonite radnje u hrvatskom obrazovanju, s tim da su bile naznačene neke smjernice kako ove mjere protegnuti i na zdravstvo, a možda i na neke druge djelatnosti. No naša je Vlada (ili DORH), kako se čini, ipak izabrala jedan drugi put, što ohrabruje. Želimo im da na tome putu i ustraju. Inače, moguće je da se sada "upecao" i onaj "kapitalac", tj. čovjek koji se najviše spominjao u jadikovkama koje sam slušao onomad i da se radi upravo o osobi koja se u navedenom članku spominje imenom i prezimenom. Ako je zbilja tako, onda to predstavlja i jedno dodatno ohrabrenje.
Međutim ono što me potaklo na ovu reakciju nisu uspjesi našeg pravosuđa u borbi protiv korupcije u hrvatskom društvu (jer oni baš i nisu toliko veliki kakvima se u medijima pokušavaju pokazati), nego tvrdnja potpisnice navedenog članka kako je zbog jednog profesora matematike, odnosno indirektno, zbog matematike same, "proplakala more suza". Sigurno je da za svakog matematičarskog zaljubljenika to zvuči poražavajuće i upravo sramotno - da bi netko mogao plakati zbog jedne tako lijepe stvari kao što je matematika, jer premda se ovdje zapravo radi o plakanju zbog nepravde i nemoći da joj se stane na kraj (malo je onih koji stvarno plaču zato što nešto ne shvaćaju i koje je to uopće briga), matematika, sa svim svojim ljepotama i krasotama, ipak čini onu "osnovu" na kojoj su se zbivala sva ta žalosna događanja. Nije ovdje, dakako, potrebno tumačiti u čemu se sastoji matematička ljepota i po čemu se ona razlikuje od ljepote u umjetnosti (Dirac bi rekao samo po tome što je oni koji proučavaju matematiku obično bez teškoće uočavaju), nego treba u prvom redu upozoriti na propuste naših prosvjetnih vlasti zbog kojih u našoj obrazovnoj praksi matematika često predstavlja (ponekad i namjerno) kao nekakav "bauk" i "velika misterija", što onda pruža izvrsnu "hranjivu podlogu" ne samo za bujanje mnogih koruptivnih djelatnosti, nego i za razne druge negativne pojave, kao što razna traumatična iskustava kod djece i mladih, potreba za tzv. instrukcijama i sl. Već sam o tome pisao, no ponovit ću to i ovdje - pravi problem nastave matematike (i fizike) nije u tome što su učenici/studenti (većinom) glupi ili netalentirani za matematiku, nego zato što su u premnogo slučajeva netalentirani, nesposobni ili nemarni oni koji im tu matematiku predaju, a to je moguće upravo zbog neodgovornosti prosvjetnih vlasti (u koje spadaju i one sveučilišne) i resornog ministarstva. Uostalom da te odgovornosti ima, onda bi se i spomenuti, kao i mnogi drugi, slučajevi korupcije u obrazovanju rješavali daleko efikasnije; ne bi se događalo da se o "plaćanju ispita" godinama priča, a da nitko ništa ne poduzima.
Inače, s obzirom da se u slučaju osječkog Ekonomskog fakulteta radi o velikom matematičarskom svetogrđu, te narušavanja časti i ugleda matematičarske struke, smatram da bi dotičnu osobu u slučaju dokazane krivnje svakako trebalo osuditi i na kaznu "prisilnog rada u matematici", koji bi, doduše, za svakog normalnog matematičara prije predstavljao nagradu, nego kaznu, no ovaj očito nije baš normalan, pa bi takva kazna mogla imati smisla. Stvar bi bila jednostavna - zadaš mu matematičke zadatke i ne puštaš ga iz zatvora dok ih ne riješi. Dobro, možda ne bi baš trebalo ići sa "Milenijumskim problemima" Matematičkog instituta Clay (pogledaj adresu http://www.claymath.org/millennium/, premda bi zgodno bilo vidjeti kako bi se tip uhvatio u koštac recimo s problemom strogog formalnog zasnivanja Yang-Millsovih teorija polja koji inače nas fizičare nekako najviše muči), no nije teško smisliti i druge matematičke zadatke koji bi predstavljali (pre)težak problem i za ovoga našeg "genijalca-kapitalca". Ako je potrebno, neke prijedloge za spomenuti matematički test mogao bi dati i nižepotpisani autor.
Napomenimo na kraju da su u našem društvu očito jako potrebne promjene svake vrste, pa bi i promjene u načinu kažnjavanja prijestupnika raznih profila bile vrlo dobrodošle. Nadamo se da će ovakav i slični prijedlozi biti i usvojeni u našoj sudskoj praksi, jer dosadašnji načini kažnjavanja očito ne djeluje dovoljno efikasno u funkciji odvraćanja pojedinaca od činjenja kaznenih djela, pogotovo onih koji su na ovaj ili onaj način društveno privilegirani, pa te svoje privilegije koriste, kako se čini, čak i u zatvoru.
Zagreb, travanj 2013.
