Subota dopodne u Brodu. SARS-CoV-2 je iznudio novu reakciju državnih vlasti. Od ponoći na snazi su stroge epidemiološke mjere koji mnogi nazivaju malim lockdownom. Stotine tekstova u medijima posvećene su neumoljivoj bolesti i odsustvu efikasne vladine strategije za njeno obuzdavanje.
Na 1 500 kvadratnih metara grada smartphoneom bilježim nekoliko lokacija koja su pogođena posljedicama bolesti.
Dom za starije i nemoćne osobe u Ulici kraljice Jelene, najveći je zatvor u Brodsko-posavskoj županiji. Onemoćali, bolesni, ostarjeli korisnici su zatvoreni u svojim sobama. Posjeta nema. Mnogi će umrijeti, a da ne vide svoje najmilije. Mnogi od njih će umrijeti, a da ih ne vide njihovi najmiliji. Neljudsko, sramotno rješenje. Jasno je da bi prodor bolesti u prostore doma značio zdravstvenu katastrofu. Ovako, radi se o psihološkoj epidemiji očaja, straha, beznađa. Zar nema drugog rješenja? Zar su to zaslužili utamničeni roditelji, djedovi, bake, rođaci, prijatelji? Nije lako ni osoblju, ali, oni, nakon odrađene šihte odlaze svojima. Starice i starci ostaju u mraku prisline usamljenosti.
Nasuprot Domu nalazi se brodska Opća bolnica. Prije pandemije sestre iz Doma prevozile su pacijente na pregleda u bolničke specijalističke ambulante. Odavno nema transporta bolesnih stanara doma preko ulice. U tom smislu bolnica je rasterećena. Kako se sada vrše pregledi oboljelih - nije poznato. Ali, zato je bolnica opterećena sve većim priljevom oboljelih od covida – 19. Medicinsko osoblje oboljele dočekuje spremno.
Ulaz u tržnicu iz Ulice Andrije Štampara. Vreva se primjetno smanjila. Dva kafića na uglu ne ordiniraju. Seljaka na štandovima je puno manje. Robnim lancima odgovara strah i oprez seljaka. I, kako se kaže, trljaju ruke zbog toga.
Službene statistike tek će potvrditi je li se povećao broj umrlih u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Prijateljica čiji je muž umro dan ranije i čija se osmrtnica nalazi na fotografiji rezignirano mi kaže da je nenadano umro u bolnici, ali ga se vodi kao da je umro od korone. To joj je nejasno i ne prihvaća uzrok njegove smrti. Izražavam joj sućut. Žuri, jer mrtvi moraju što prije u zemlju.
U prizemlju Doma za starije i nemoćne osobe, uredske prostorije ima županijsko glasilo Posavska Hrvatska. Papirnati mediji su na zalasku. Zenit im je odavno prošao. I to je neka vrsta pandemije. Ipak, Posavska je jedina zadržala dignitet novinarske profesije. Na starinski način. Kad se budu pisale kronike o događajima u vrijeme korone i statistici, kad se budu feljtonizirali dani kad je sve u Brodu bilo bolesnije nego inače, ovim novinama će se jedino vjerovati i na njih će se oslanjati, a ne na lokalne news portale, bastardne medijske oblike senzacionalizma i proizvoljnosti.
