Ne morate biti vrsni matematičar, te zaključiti kako je nemoguća misija liječiti 100% ljudi ove zemlje sa novcem 35% ljudi. Drugim riječima, ili će te se ponašati po principu koliko para, toliko muzike, ili će te ovih 35% iscijediti do zadnje lipe (naime 35% stanovnika puni novčani zdravstveni fond Lijepe Naše, a korisnici tog fonda smo zapravo svi po raznoraznim osnovama).
Već godinama, da ne kažem desteljećima, dočekujem jesen s osjećajem neizvjesnosti pred novim i nepoznatim, bilo da se radi o bojazni zbog neminovno povećanih troškova života ili nekih običnih životnih problema koji to možda i nisu kao što jeste početak školske godine. Citirat ću moju dragu Žeki: "Game over, ljudi moji. Što je bilo - bilo je. Što se naspavala, nasmijala, bezbrižno dočekivala ponedjeljke... Počinje novoškolski peti, sedmi i drugi krug pakla! " Tako, naime,moja prijateljica ,nesuđena sestrična, opisuje početak rujna. Mislim kako se mnogi od nas mogu naći u ovoj konstataciji, doduše, možda sa nekim drugim brojkama i krugovima u igri, ali princip je isti sve su ostalo nijanse.
Ovom preumornom narodu očito nije bilo dovoljno natovariti na nejaka pleća nove cijene goriva, grijanja,hrane, kupovinu školskih udžbenika i ostalih potrepština, već je kao dodatni teret dobio i nekakvu zdravstvenu reformu.
Neću ulaziti u detalje promjena u zdravstvu koje su zaživjele s prvim danom rujna, jer bi to vjerojatno bilo predugo i predosadno za čitat,i a prelazi i okvire idejnog koncepta ovog portala.
Znači li ova reforma postupnu "privatizaciju zdravlja"? Ako mene pitate i ako želite iskren, ljudski odgovor (a ja po svojoj vokaciji lažem tek iznimno), reći ću vam jedno veliko "DA".
Mic po mic ono što izdvajate iz plaće za zdravstvo u budućnosti, biti će tek dovoljno za ono najosnovnije što će vam zdravstveni sustav moći pružiti.
Ne morate biti vrsni matematičar, te zaključiti kako je nemoguća misija liječiti 100% ljudi ove zemlje sa novcem 35% ljudi. Drugim riječima, ili će te se ponašati po principu koliko para, toliko muzike, ili će te ovih 35% iscijediti do zadnje lipe (naime 35% stanovnika puni novčani zdravstveni fond Lijepe Naše, a korisnici tog fonda smo zapravo svi po raznoraznim osnovama). Ovdje treba pribrojiti i tzv. "fantomske" osiguranike. U konačnici je ukupan broj osiguranika veći od ukupnog broja stanovnika. Neko će reći kako ni do sada i nismo imali bogznakako kvalitetan zdravstveni sustav. Možda i nism ,ali nam je puno toga bilo dostupno. Sada bi stvari trebale biti bitno drugačije.
Hoće li nam biti bolje? Kako za koga; profitirati će osiguravateljske kuće, a korisnici, ovisno o svojoj platežnoj moći, a princip solidarnosti i socijalne osjetljivosti odlazi u ropotarnicu povijesti.
Ovih dana smo svi čitali o elektromotornom skuteru za našu sugrađanku.Sve je po zakonu i sve je legalno. Jednostavno, pomagalo kao takvo je zakonom ukinuto, nema ga, ne postoji. Pravno gledano ne možeš ono što ne postoji nekome uskratiti.To vam je eklatatan primjeren na koji način će od danas mnoge zdravstvene usluge ili ortopedska pomagala postati nedostupni.
Je li moglo drugačije? Možda, ali je o tome trebalo razmišljati puno, puno prije, kada je sustav bio na kolikotoliko čvrstim nogama.
Što kao građani možemo napraviti? Pozitivan stav, nemoj bit minus, ostani zdrav, nemoj skupit virus, pozitivan stav, al moraš se pazit, ostani zdrav, nemoj se zarazit.
