U krugu obitelji, prijatelja, poštovatelja Arsenova rada i medija jučer je u prepunoj zagrebačkoj knjižari Rockmark predstavljena zbirka pjesama Arsena Dedića "Brod u boci".
Zbirka je prvi put izašla 1971., kada je pjesme i šansone u knjigu sastavio i objavio Zvonimir Golob. Do 1988. zbirka je doživjela osam izdanja i ukupno 80.000 prodanih primjeraka, dok je za izdavanje najnovijeg, 9. izdanja zaslužan Rockmark.
Druženje je proteklo čitanjem Arsenovih stihova, a imali smo priliku čuti stihove iz zbirke "Brod u boci": "Kakve pjesme pjevati", "Lijepe provincijalke", "Kavana Opera"...
Matiju Dedića smo priupitali koliko je ta knjiga tada bila važna i koliko je važno što je danas ponovno objavljena: "Knjiga je tada bila strašno važna, a očito je svoj imidž i tu težinu zadržala i danas jer koliko god smo s Krešom Blaževićem postigli rješenje koje je objedinilo i neke njegove vizije i naše obiteljske, kao nasljednike očevog djela, javljali su se i drugi ljudi, regionalno, što puno govori o tome koliko je knjiga bitna. Eto, meni je drago da je to upravo Krešo, da je to Rockmarkova prva knjiga i iako će biti teško ponoviti ona vremena iz raznih razloga, ali vjerujem da će on sigurno dobar dio toga uspjeti i u ovim vremenima kakva već jesu i u kakvima se nalazimo."
Koliko je to 9. izdanje važno u cijeloj Arsenovoj biblioteci, Matija ističe: "Najvažnije. Mogu napraviti paralele s Keithom Jarrettom, umjetnikom kojega najviše obožavam, pijanistom, koji je snimio i bolje radove u životu, ali ploča s koncertom s kojom sam počeo je ta koja je najprodavanija, to je to jednostavno. A boljih radova je bilo i poslije, ja sam to uvijek govorio i ocu za neku njegovu diskografiju i neke njegove pjesme. Znamo koje ljudi najviše vole, ali postoje i neke koje su jazz muzičarima i ljudima iz ovakve forme kao ja, omiljene Arsenove ploče i omiljene pjesme, koje potpuno odudaraju od onoga što voli, neću reći puk, ali ljudi neopterećeni toliko zvukom i nekakvim drugim stvarima."
Koliko joj znači to što je knjiga doživjela 9. izdanje, Gabi Novak kaže: "Jasno da mi znači jako puno. Kao prvo, imam ih sve kući i da je to sad doživjelo nakon toliko godina, jasno da sam sretna. I presretna zahvaljujući svim ljudima koji su sudjelovali u ovom projektu. Ja sam samo bila ta koja sam morala izabrati ove grafike za knjigu.
Vrlo mi je lijepo, divno uopće da je to netko osmislio i da se netko opet sjetio. Tako da iskreno od sveg srca, ne s puno riječi, već sa puno ljubavi, zahvaljujem svima onima koji su sudjelovali da nam dođe to 9. izdanje. A drugo, svim onim ljudima koji su se okupili u ovom slatkom malom prostoru, koji su se odazvali, koji su bili vjerni Arsenu čitav život i evo tu su došli da svatko da po nekoliko riječi. Eto još jedanput, hvala svima."
Koliko je Arsen imao utjecaja na stvaralaštvo mnogih glazbenika i koliko ih je inspirirao sa svojim pjesmama. Aljoša Šerić iz Pavela je izjavio: "Više je riječ o tome da sam pročitavši neku njegovu pjesmu, poeziju ili čuvši njegovu glazbu, često znao promisliti da ovo što ja radim nema veze s vezom. Nije me inspirirao, zapravo me kočio. Toliko je dobar da promisliš da nećeš nikada ništa toliko važno napraviti u životu i onda bolje da odustaneš prije nego što kreneš. Ono što se događa kada slušaš pjesme Springsteena, Cohena, Waitsa, on je ta garda. Bolje ih ne slušati, tako da ne, nije me inspirirao.
Htio bih biti dobar kao on, ali znam da nisam toliko dobar i neću nikada biti toliko dobar. Ne znam koliko može na mene utjecati, osim negativno."
Kantautorica Lea Dekleva o tome koliko je Arsen utjecao na nju kaže: "Je li dovoljno ili previše 99 posto? Ja sam ga stvarno počela jako rano slušati, znači od albuma 'Arsen pjeva djeci', što možda nisam ni htjela sama slušati, nego mi je srećom nametnuto od mame, tako da sam na tome odrasla. Onda ti nekako taj glas i rukopis uđe negdje u krv i ostaneš nekako zarobljen i ovisan o tome.
Ono najljepše što je Arsen radio je to da je on opisivao i život i ljubav i sve to skupa, na neki način koji nam je svima strašno blizak, i svatko se mogao u tom pronaći. Na to sam se dosta naslonila, u smislu da ga jednostavno razumiješ i potpisano je ono što ti osjećaš, što živiš i što možda ne bi znao reći, a on je to znao reći. Tako da sam najviše posezala u njega, ne kao neka imitacija, nego kao inspiracija. Jednostavno kad ti se čini da je hrvatski pretežak, da napišemo dobru pjesmu, svi govore lakše je na engleskom, lakše je na talijanskom, onda vidiš da je potpuno lako i predivno na hrvatskom, ako znaš, a on je znao."
Kantautorica Sara Renar prije nego što je za kraj otpjevala Arsenove stihove, rekla nam je sljedeće: "Pa zapravo je Arsenov rad iznenađujuće puno utjecao na moj. I to ne nužno da sam se puno bavila njegovim opusom u svojim vlastitim formativnim godinama, nego kad sam se ozbiljnije počela baviti glazbom, a potom i poezijom, putevi su nam se bili ukrstili. I upoznali smo se, dapače na dvije manifestacije 'Sjećanja na Tina Ujevića' gdje smo zajedno nastupili. Čak je bilo govora o suradnji, ali nažalost ispalo je kako je ispalo.
Čak sam unazad zadnjih par mjeseci za potrebe godišnje dodjele nagrada Teatar.hr uglazbila jedan 'hommage' Arsenu, kojeg večeras mislim izvesti. Uzela sam fragmente iz različitih njegovih pjesama, što glazbenih, što napisanih, i složila u mali scenski prikaz toga. Njegov rad mi je dosta proširio vidike i otvorio oči za neke stvari, i senzibilizirao me."
Kristijan Beluhan o Arsenovom utjecaju: "Golemo je. Dok još uopće nisam počeo ništa glazbeno, već sam imao doma čitanje Arsenovih pjesama i neko prepoznavanje. Matiju znam isto jako dugo, to je isto bio jedan put do Arsena. Onda nakon toga nije toliko utjecao koliko me Arsen savjetovao u vlastitom radu i pomogao da neke stvari dovedem do kraja. Biti u društvu jednog takvog umjetnika i jednog takvog čovjeka bilo je apsolutno zadovoljstvo i zbilja veliki ponos. Ja sam zbilja jako sretan zbog toga".
Glumica i redataljica Senka Bulić također je čitala Arsenove pjesme: "To je neka baš bitna točka u mom životu. Zapravo sva njegova poezija je obilježila niz studenata koji su dolazili u Zagreb i zapravo bili u njegovim pjesmama, nosili te mirise, to meso. Na svaki način ono o čemu je on govorio to smo bili mi, to je bio naš neki život. On je tako veliki poeta, da ne znam na koga uopće nije djelovao, bavili se vi glazbom, teatrom, književnošću, slikarstvom... Ta poezija je toliko jaka i kao sonda, duboko, duboko utkana u neko tlo i u neku veliku misao.
Ponosna sam što sam ga poznavala i što sam živjela u to neko njegovo vrijeme, u nekom kreativnom periodu mog života. Uvijek je bio umjetnik koji je bio cjelovit, koji je inspirirao. Uvijek je bilo neko njegovo vrijeme, a mi smo sudionici u tom nekom njegovom vremenu. Jako mi je žao što ga više nema tu, ali on je ostao u poeziji i u tim njegovim pjesmama. On je živ apsolutno, svakom svojom riječju, mišlju, tom svojom velikom poezijom, umjetnošću koju je donio. I ja živim s njim svaki dan, a ne da sam samo živjela. Baš je lijepo da se dogodila ova večer."
Akademik Tonko Maroević rekao nam je koliko 'Brod u boci' po njemu priča istu priču kao nekada, odnosno koliko je i danas aktualan: "Ja sam iz onog vremena naravno i za mene je 'Brod u boci' jedan lijepi rezime, jedan sažetak Arsenovog dotadašnjeg pjesništva. On je startao vrlo mlad, davno, a pamtim ga još iz '55-e, '56-e godine. Međutim, bio je oduvijek iznimno darovit, a njegov 'Brod u boci' je vraćanje ishodištu, vraćanje doživljaju zavičaja s jedne strane, doživljaju one elementalne ljubavi. Jednom riječju vrati one prisne riječi i neposrednost obraćanja, zato je ta knjiga stekla veliku popularnost i vratila poeziju ljudima. Pjesništvo je ljudima potrebno, samo oni toga često nisu svjesni, odbijaju poeziju ukoliko nije, kao u Arsenovu slučaju, istovremeno emocionalna, ali i podrugljiva, podsmješljiva.
On je imao humornu komponentu koja nam omogućava da lakše prihvatimo stvari koje bi inače smatrali patetičnima. Dakle našao je pravi ton, u poeziji, ali isto tako i u glazbi, koja je na neki način bila produžetak njegove vrlo govorne poezije koja ima u sebi vrijednost ritma svakidašnjeg života, a opet je toliko skladna i skladana da je na svoj način čudo.
Mislim da je neosporna popularnost pomogla i shvaćanju poezije općenito. Poezija nije samo jedna uzvišena, patetična i 'na koturnima' kako bi se reklo akademski. On se rugao s nekim aspektima pjesništva, a s druge strane bio je u duši apsolutno pjesnik. Njegova kasnija poezija je postala gorkija, oporija, a s vremenom na neki način i kritička, polemička, socijalna. Jednom riječju je pjesnik velikih registara. 'Brod u boci' je jedno još uvijek gotovo nevino osjećanje svijeta koje je toplo, mediteransko. Dolazak u Zagreb, studentsko doba, Jurišićeva i dom. Prepoznatljivost je bila silno važna komponenta, poezija je tada često bila apstraktna, misaona, filozofska, kako se obično govorilo. Arsen je apsolutno mudar i njegova poezija ima pokriče iskustva, a to je neosporno jako važno i u jednom času je to bilo pokriče iskustva koje smo mnogi dijelili, ali ga možda nismo znali na takav način izraziti.
On je uspio izraziti ono što je generaciju karakteriziralo, a vidi se i danas da to prolazi, naprosto ima kodni broj koji prolazi kroz različite slojeve. Čudo Arsenovog pjesništva je povlastica za književnost kojoj pripada jer osim što je glazbenik, uvijek sam ga smatrao značajnim pjesnikom. Ne samo ja naravno, njega su antologizirali i mnogi drugi, a meni je bila čast povremeno se s njime družiti i pisati pogovore ili prikaze niza njegovih izdanja, njegovih knjiga."
A zašto bi trebao biti uvršten u obaveznu školsku lektiru, Maroević kaže: "Bio bi iznimno koristan upravo iz razloga o kojima sam govorio, jer je neosporno komunikativan, neosporno blizak ljudskom iskustvu, doživljajima mladosti. Generacije koje stasaju, koje sazrijevaju, sasvim sigurno bi se u njemu mogle prepoznati."
muzika
Zbirka je prvi put izašla 1971., kada je pjesme i šansone u knjigu sastavio i objavio Zvonimir Golob. Do 1988. zbirka je doživjela osam izdanja i ukupno 80.000 prodanih primjeraka, dok je za izdavanje najnovijeg, 9. izdanja zaslužan Rockmark.
Druženje je proteklo čitanjem Arsenovih stihova, a imali smo priliku čuti stihove iz zbirke "Brod u boci": "Kakve pjesme pjevati", "Lijepe provincijalke", "Kavana Opera"...
/ foto: Leonora Bedić
Matiju Dedića smo priupitali koliko je ta knjiga tada bila važna i koliko je važno što je danas ponovno objavljena: "Knjiga je tada bila strašno važna, a očito je svoj imidž i tu težinu zadržala i danas jer koliko god smo s Krešom Blaževićem postigli rješenje koje je objedinilo i neke njegove vizije i naše obiteljske, kao nasljednike očevog djela, javljali su se i drugi ljudi, regionalno, što puno govori o tome koliko je knjiga bitna. Eto, meni je drago da je to upravo Krešo, da je to Rockmarkova prva knjiga i iako će biti teško ponoviti ona vremena iz raznih razloga, ali vjerujem da će on sigurno dobar dio toga uspjeti i u ovim vremenima kakva već jesu i u kakvima se nalazimo."
Koliko je to 9. izdanje važno u cijeloj Arsenovoj biblioteci, Matija ističe: "Najvažnije. Mogu napraviti paralele s Keithom Jarrettom, umjetnikom kojega najviše obožavam, pijanistom, koji je snimio i bolje radove u životu, ali ploča s koncertom s kojom sam počeo je ta koja je najprodavanija, to je to jednostavno. A boljih radova je bilo i poslije, ja sam to uvijek govorio i ocu za neku njegovu diskografiju i neke njegove pjesme. Znamo koje ljudi najviše vole, ali postoje i neke koje su jazz muzičarima i ljudima iz ovakve forme kao ja, omiljene Arsenove ploče i omiljene pjesme, koje potpuno odudaraju od onoga što voli, neću reći puk, ali ljudi neopterećeni toliko zvukom i nekakvim drugim stvarima."
Koliko joj znači to što je knjiga doživjela 9. izdanje, Gabi Novak kaže: "Jasno da mi znači jako puno. Kao prvo, imam ih sve kući i da je to sad doživjelo nakon toliko godina, jasno da sam sretna. I presretna zahvaljujući svim ljudima koji su sudjelovali u ovom projektu. Ja sam samo bila ta koja sam morala izabrati ove grafike za knjigu.
Vrlo mi je lijepo, divno uopće da je to netko osmislio i da se netko opet sjetio. Tako da iskreno od sveg srca, ne s puno riječi, već sa puno ljubavi, zahvaljujem svima onima koji su sudjelovali da nam dođe to 9. izdanje. A drugo, svim onim ljudima koji su se okupili u ovom slatkom malom prostoru, koji su se odazvali, koji su bili vjerni Arsenu čitav život i evo tu su došli da svatko da po nekoliko riječi. Eto još jedanput, hvala svima."
Koliko je Arsen imao utjecaja na stvaralaštvo mnogih glazbenika i koliko ih je inspirirao sa svojim pjesmama. Aljoša Šerić iz Pavela je izjavio: "Više je riječ o tome da sam pročitavši neku njegovu pjesmu, poeziju ili čuvši njegovu glazbu, često znao promisliti da ovo što ja radim nema veze s vezom. Nije me inspirirao, zapravo me kočio. Toliko je dobar da promisliš da nećeš nikada ništa toliko važno napraviti u životu i onda bolje da odustaneš prije nego što kreneš. Ono što se događa kada slušaš pjesme Springsteena, Cohena, Waitsa, on je ta garda. Bolje ih ne slušati, tako da ne, nije me inspirirao.
Htio bih biti dobar kao on, ali znam da nisam toliko dobar i neću nikada biti toliko dobar. Ne znam koliko može na mene utjecati, osim negativno."
Kantautorica Lea Dekleva o tome koliko je Arsen utjecao na nju kaže: "Je li dovoljno ili previše 99 posto? Ja sam ga stvarno počela jako rano slušati, znači od albuma 'Arsen pjeva djeci', što možda nisam ni htjela sama slušati, nego mi je srećom nametnuto od mame, tako da sam na tome odrasla. Onda ti nekako taj glas i rukopis uđe negdje u krv i ostaneš nekako zarobljen i ovisan o tome.
Ono najljepše što je Arsen radio je to da je on opisivao i život i ljubav i sve to skupa, na neki način koji nam je svima strašno blizak, i svatko se mogao u tom pronaći. Na to sam se dosta naslonila, u smislu da ga jednostavno razumiješ i potpisano je ono što ti osjećaš, što živiš i što možda ne bi znao reći, a on je to znao reći. Tako da sam najviše posezala u njega, ne kao neka imitacija, nego kao inspiracija. Jednostavno kad ti se čini da je hrvatski pretežak, da napišemo dobru pjesmu, svi govore lakše je na engleskom, lakše je na talijanskom, onda vidiš da je potpuno lako i predivno na hrvatskom, ako znaš, a on je znao."
Kantautorica Sara Renar prije nego što je za kraj otpjevala Arsenove stihove, rekla nam je sljedeće: "Pa zapravo je Arsenov rad iznenađujuće puno utjecao na moj. I to ne nužno da sam se puno bavila njegovim opusom u svojim vlastitim formativnim godinama, nego kad sam se ozbiljnije počela baviti glazbom, a potom i poezijom, putevi su nam se bili ukrstili. I upoznali smo se, dapače na dvije manifestacije 'Sjećanja na Tina Ujevića' gdje smo zajedno nastupili. Čak je bilo govora o suradnji, ali nažalost ispalo je kako je ispalo.
Čak sam unazad zadnjih par mjeseci za potrebe godišnje dodjele nagrada Teatar.hr uglazbila jedan 'hommage' Arsenu, kojeg večeras mislim izvesti. Uzela sam fragmente iz različitih njegovih pjesama, što glazbenih, što napisanih, i složila u mali scenski prikaz toga. Njegov rad mi je dosta proširio vidike i otvorio oči za neke stvari, i senzibilizirao me."
Kristijan Beluhan o Arsenovom utjecaju: "Golemo je. Dok još uopće nisam počeo ništa glazbeno, već sam imao doma čitanje Arsenovih pjesama i neko prepoznavanje. Matiju znam isto jako dugo, to je isto bio jedan put do Arsena. Onda nakon toga nije toliko utjecao koliko me Arsen savjetovao u vlastitom radu i pomogao da neke stvari dovedem do kraja. Biti u društvu jednog takvog umjetnika i jednog takvog čovjeka bilo je apsolutno zadovoljstvo i zbilja veliki ponos. Ja sam zbilja jako sretan zbog toga".
Glumica i redataljica Senka Bulić također je čitala Arsenove pjesme: "To je neka baš bitna točka u mom životu. Zapravo sva njegova poezija je obilježila niz studenata koji su dolazili u Zagreb i zapravo bili u njegovim pjesmama, nosili te mirise, to meso. Na svaki način ono o čemu je on govorio to smo bili mi, to je bio naš neki život. On je tako veliki poeta, da ne znam na koga uopće nije djelovao, bavili se vi glazbom, teatrom, književnošću, slikarstvom... Ta poezija je toliko jaka i kao sonda, duboko, duboko utkana u neko tlo i u neku veliku misao.
Ponosna sam što sam ga poznavala i što sam živjela u to neko njegovo vrijeme, u nekom kreativnom periodu mog života. Uvijek je bio umjetnik koji je bio cjelovit, koji je inspirirao. Uvijek je bilo neko njegovo vrijeme, a mi smo sudionici u tom nekom njegovom vremenu. Jako mi je žao što ga više nema tu, ali on je ostao u poeziji i u tim njegovim pjesmama. On je živ apsolutno, svakom svojom riječju, mišlju, tom svojom velikom poezijom, umjetnošću koju je donio. I ja živim s njim svaki dan, a ne da sam samo živjela. Baš je lijepo da se dogodila ova večer."
Akademik Tonko Maroević rekao nam je koliko 'Brod u boci' po njemu priča istu priču kao nekada, odnosno koliko je i danas aktualan: "Ja sam iz onog vremena naravno i za mene je 'Brod u boci' jedan lijepi rezime, jedan sažetak Arsenovog dotadašnjeg pjesništva. On je startao vrlo mlad, davno, a pamtim ga još iz '55-e, '56-e godine. Međutim, bio je oduvijek iznimno darovit, a njegov 'Brod u boci' je vraćanje ishodištu, vraćanje doživljaju zavičaja s jedne strane, doživljaju one elementalne ljubavi. Jednom riječju vrati one prisne riječi i neposrednost obraćanja, zato je ta knjiga stekla veliku popularnost i vratila poeziju ljudima. Pjesništvo je ljudima potrebno, samo oni toga često nisu svjesni, odbijaju poeziju ukoliko nije, kao u Arsenovu slučaju, istovremeno emocionalna, ali i podrugljiva, podsmješljiva.
On je imao humornu komponentu koja nam omogućava da lakše prihvatimo stvari koje bi inače smatrali patetičnima. Dakle našao je pravi ton, u poeziji, ali isto tako i u glazbi, koja je na neki način bila produžetak njegove vrlo govorne poezije koja ima u sebi vrijednost ritma svakidašnjeg života, a opet je toliko skladna i skladana da je na svoj način čudo.
Mislim da je neosporna popularnost pomogla i shvaćanju poezije općenito. Poezija nije samo jedna uzvišena, patetična i 'na koturnima' kako bi se reklo akademski. On se rugao s nekim aspektima pjesništva, a s druge strane bio je u duši apsolutno pjesnik. Njegova kasnija poezija je postala gorkija, oporija, a s vremenom na neki način i kritička, polemička, socijalna. Jednom riječju je pjesnik velikih registara. 'Brod u boci' je jedno još uvijek gotovo nevino osjećanje svijeta koje je toplo, mediteransko. Dolazak u Zagreb, studentsko doba, Jurišićeva i dom. Prepoznatljivost je bila silno važna komponenta, poezija je tada često bila apstraktna, misaona, filozofska, kako se obično govorilo. Arsen je apsolutno mudar i njegova poezija ima pokriče iskustva, a to je neosporno jako važno i u jednom času je to bilo pokriče iskustva koje smo mnogi dijelili, ali ga možda nismo znali na takav način izraziti.
On je uspio izraziti ono što je generaciju karakteriziralo, a vidi se i danas da to prolazi, naprosto ima kodni broj koji prolazi kroz različite slojeve. Čudo Arsenovog pjesništva je povlastica za književnost kojoj pripada jer osim što je glazbenik, uvijek sam ga smatrao značajnim pjesnikom. Ne samo ja naravno, njega su antologizirali i mnogi drugi, a meni je bila čast povremeno se s njime družiti i pisati pogovore ili prikaze niza njegovih izdanja, njegovih knjiga."
A zašto bi trebao biti uvršten u obaveznu školsku lektiru, Maroević kaže: "Bio bi iznimno koristan upravo iz razloga o kojima sam govorio, jer je neosporno komunikativan, neosporno blizak ljudskom iskustvu, doživljajima mladosti. Generacije koje stasaju, koje sazrijevaju, sasvim sigurno bi se u njemu mogle prepoznati."
muzika
